STRAHOVANJE OD NOVIH IZBEGLICA

Beogradski pogled na istocnu Slavoniju

AIM, BEOGRAD, 6. 4. 1997.

Beograd je, cini se, na mnogo sto spreman da bi Srbi u istocnoj Slavoniji ostali u svojim domovima u Hrvatskoj. Vremena kada se na rusevinama Vukovara producirao Vojislav Seselj u maskirnoj uniformi, a na taj grad slane brigade srbijanskih rezervista prepustena su kolektivnoj amneziji. U izbornoj godini u kojoj SPS ponovo izgleda igra na nacionlnu kartu, stotinjak hiljada izbjeglica iz istocne Slavonije koje bi mogli banuti u Srbiju, zorno bi dokazali da je ponovno otkrivanje srpstva naprosto dim i magla.

Posljednji rok da se biraci srpske nacionalnosti u istocnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu prijave u kancelarije za registraciju istice 10. aprila. Bez te prijave nece moci da glasaju na lokalnim izborima zakazanim za 13. april. Prijelazna administracija UN procjenjuje da je u narecenom regionu vise od 187 000 ljudi sa pravom glasa - 71 000 Srba starosjedilaca, 68 000 izbjeglih Hrvata, te oko 48 000 Srba izbjeglih iz drugih djelova Hrvatske, a koji su se u istocnu Slavoniju doslelili do januara 1996 i tako stekli mogucnost da tu izidju na biralista. No, od ovih posljednjih svega je nesto vise od 8 000 upisano u biracke spiskove, a kad je rijec o starosjediocima njih 17 000 nije uzelo dokumente Republike Hrvatske i tako se odreklo pravo glasa.

Upravo zbog sporog izdavanja pomenutih isprava za sto je optuzivana hrvatska administracija, te podjele regiona na dvije zupanije, lideri tamosnjih Srba najavljivali su mogucnost njihove izborne apstinenciju. Na izvjesan nacin, problem izlaska srpskog stanovnistva na biracka mjesta i dalje se prikazuje kao otvoren.

Ipak, Srbi u istocnoj Slavoniji ce izici na izbore. Bar tri stvari to potvrdjuju. Prva: Srpska samostalna demokratska stranka (SDSS) istakla je svoje kandidate u posljednjem trenutku (1. april) za dvije zupanijske, te 28 opcinskih skupstina. Nosilac svih lista je predsjednik stranke Vojislav Stanimirovic - politicar oko cije relevancije postoji koncenzus kako u Zagrebu, tako i u Beogradu. Druga stvar: sef prijelazne uprave UN Zak Klajn odbacio je pokusaje srpskih politicara da se izbori odgode "zato sto uvjeti nisu ispunjeni" rjecima da "to sada govore ljudi kojis est mjeseci nisu ucinili nista da ohrabre tamosnje Srbe da uzmu dokumente ili da pomognu u pripremi izbora". I treca stvar, mozda i najvaznija: SR Jugoslavija ne posustaje sa diplomatskom inicijativom da posto-poto sa Hrvatskom postigne makar i nacelne sporazume o dvojnom drzavljanstvu, pogranicnom saobracaju, granicnim prelazima i rezimu viza. Upravo na tome se temelji kredibilitet srpskih politicara u istocnoj Slavoniji jer kako je Stanimirovic rekao, "narod ocekuje da SR Jugoslavija i Hrvatske da daju garancije o dvojnom drzavljanstvu, mekim granicama, demilitarizaciji i monitoringu".

Beograd je, cini se, na mnogo sto spreman da bi Srbi u istocnoj Slavoniji ostali u svojim domovima u Hrvatskoj. Vremena kada se na rusevinama Vukovara producirao Vojislav Seselj u maskirnoj uniformi, a na taj grad slane brigade srbijanskih rezervista prepustena su kolektivnoj amneziji. Neizbjezno je pitanje zasto? Ovo tim prije, sto ovdasnji rezim prilikom napustanja Srba iz dijela Sarajeva koji su drzali pod kontrolom, nije ni trepnuo. Bivsu Krajinu i zapadnu Bosnu, tek ne treba spominjati.

Dio odgovora lezi u aktuelnoj izbornoj godini. Naime, Socijalisticka partija Srbije (SPS) ponovo igra na nacionalnu kartu. U tom kontekstu je Sporazum o specijalnim i paralelnim vezama sa Republikom Srpskom (RS), povratak Milorada Vucelica u visoku politiku kao frontmena nacionalnog socijalistickog krila, rasplamsavanje stare ljubavi izmedju rezima i Seselja i njegovih radikala... Prosto receno, stotinjak hiljada izbjeglica iz istocne Slavonije koje bi mogli banuti u Srbiju, zorno bi dokazali da je ponovno otkrivanje srpstva naprosto dim i magla kao sto u stvari to i jest.

Slijedi, zatim i odnos Beograda sa onim sto se zove medjunarodna zajednica. Rezimu kome su ocajnicki potrebne "zive pare" iz inozemstva (izmedju ostalog i za rasprodaju velih sistema poput PTT) kako drzava ne bi bankrotirala, mora pokazati kako je u stanju stajati iz dogovora koje je sklopio. Jedan od njih je i Erdutski sporazum. Naime, nitko ozbiljan nece povjerovati da doticni dokument istocnoslavonske srpske glavesine nisu potpisle bez naloga iz Beograda. Ukoliko Srbi ne izidju na izbore u istocnoj Slavoniji i tako ne priznaju legalitet Republike Hrvatske, mogla bi se izvuci dva, po aktuelnu ovdasnju vlast podjednako losa zakljucka. Prvi je da predsjednik Srbije Slobodan Milosevic pokusava izigrati svoje obaveze i time produzava krizu i ratnu napetost u bivsoj Jugoslaviji i drugi; da je srbijanski rezim ovakav kakav je, toliko omlahovio i oslabio da vise nije u stanju kontrolirati ni one koje je sam instalirao. U oba slucaja posljedice - barem one financijeke - jasne su.

Konacno, zaljeganje Beograda za rjesavnje problema istocne Slavonije ne moze se posamtrati bez srpsko - hrvatskih sporazuma i namjera u Bosni i Hercegovini. Planovi oba rezima o njenoj definitivnoj podjeli, tesko da mogu funkcionirati ukoliko postoje takvi drzavni i teritorijalni problemi - poput narecenog regiona. Kada se i on definitivno zatvori, nista nece sprjecavati Beograd i Zagreb da se bratski zaloze da svatko prisjedini sebi svoj dio Bosne za koji smatra da po Dejtonu moze.

Ipak, ne treba smatrati da srpsko - hrvatski pregovori oko istocne Slavonije teku glatko. Na jednoj strani, u Hrvatskoj se zahutava izborana kampanja i sve stranka posto - poto nastoje izbjeci imidz politicke snage koja, nakon uspjesnih vojnih akcija "Bljesak" i "Oluja", pravi ustupke porazenim Srbima. Ovo posljednje je ponajmanje potrebno vladajucoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ), ozbiljno poljuljanoj na posljednjim lokalnim izborima. Zbog toga i pored sve dobre volje sluzbeni Zagreb ne moze izaci u susret diplomatskoj inicijativi SR Jugoslavije. Nareceno se najbolje moze vidjeti u prakticnom odbijanju hrvatskog ministra dr Mate Granica prijedloga Sporazuma o dvojnom drzavljanstvu na kome Beograd toliko inzistira. I dalje: Hrvatska ni po koju cijenu ne zeli znacajnu srpsku vecinu na svojim granicama prema Srbiji. U tom kontekstu su i problemi sa izdavanjem dokumeta, birackim spiskovima i slicnim birokratskim smicalicama.

Na drugoj strani je nastojanje Beograda da istocnu Slavoniju, sa srpskom vecinom, odrzi kao svojevrsnu tampon zonu prema Hrvatskoj. Upravo iz tog razloga treba posmatrati gadjanje jajima i kamenjem kandidata HDZ u Vukovaru, kalkulacije dosadasnje oblasne srpske Skupstine da li ce izici na izbore, naprasno nastojanje da izbjeglice iz bivse Krajine u SR Jugoslaviji glasaju u istocnoj Slavoniji... U to ime angaziraju se sto kakva rezimska udruzenja za pomoc izbjeglicama i raseljenim licima, isto kao sto pogled na zagrebacki spisak Hrvata sa pravom glasa u regionu, a koji se temelje na popisu gradjana iz 1991. ne odgovara na pitanje sto je sa onim koji su u medjuvremenu umrli ili emigrirali iz zemlje.

U svakom slucaju, izbori u istocnoj Slaveniji daleko ce biti od biranja narodnih predstavnika. Po tko zna koji put na ovim podrucjima bice rijec o nacionalnom prebrojavanju. Dan poslije, kada se prebroje, sudbine svih njih i dalje ce zavisti od odnosa onih koji su ih i doveli u tu situaciju.

Filip Svarm

(AIM)