PREGOVORI O DVOJNOM DRZAVLJANSTVU

AIM, ZAGREB, 5.4.1997. "Izuzetno je olaksanje nastupilo u obitelji naseg predsjednika", pise u "Globusu" Tanja Torbarina, najpopularnija hrvatska kolumnistica. "Njegovi unuci konacno mogu dobiti dvojno drzavljanstvo. I ako im nije dobro u Hrvatskoj, mogu zdimiti u Srbiju u kojoj su rodjeni. Bez ikakve smetnje Dejan Kosutic ondje moze otvoriti 'Kaptol banku'. A Sinisa Kosutic, ako razbije bakin auto, pa se na njega izdere mama Nevenka, moze emigrirati u Arandjelovac. Samo pokaze srpski pasos na granici i bez smetnje zdimi u Srbiju. Kao sto vidimo, hrvatska drzava ucinila je sve da se svi u Hrvatskoj dobro osjecaju. A oni koji pate mogu slobodno u Srbiju kad hoce..."

Tanja Torbarina je satiricar, pa je ne treba uzeti do kraja ozbiljno. Ipak, u citiranom pasusu, sve je istina, osim jednog sitnog, ali presudnog detalja: Tudjmanovi unuci Dejan i Sinisa Kosutic za sada jos ne mogu u Srbiju ako razbiju bakin auto jer Hrvatska i SR Jugoslavija jos nisu postigle konacni sporazum o dvojnom drzavljanstvu. Kada, i ako do dogovora dodje, sve bi moglo biti kao u Torbarininom tekstu. Kosutici ce, budu li to zeljeli, moci u Arandjelovac, Beograd ili Svrljig, po izboru, razbili auto ili ne. Hrvati iz SRJ moci ce uzeti i hrvatsku putovnicu. I ne samo to. Prema prijedlogu Sporazuma obuhvaceni su svi Hrvati koji zive u SR Jugoslaviji, te svi Srbi koji zive u Hrvatskoj, ali i Srbi koji su Hrvatsku napustili od pocetka rata i izbjegli u Jugoslaviju. Jugoslavensko, odnosno hrvatsko drzavljanstvo na osnovu podnijetog zahtjeva sticu, prema tom prijedlogu, slijedece osobe: "Izbjeglice i raseljena lica rodjena na teritoriji jedne strane ugovornice u periodu koji ne moze da bude kraci od pet godina", zatim "pripadnici naroda koji imaju prebivaliste na teritoriji jedne strane ugovornice, a cija je maticna drzava druga strana ugovornica", i trece, "lica koja su drzavljani jedne strane ugovornice, a ciji je bracni drug drzavljanin druge strane ugovornice i djeca rodjena u tim brakovima".

Prema ovom ugovoru, nece se dirati u drzavljanstvo koje je neka osoba vec stekla prema unutarnjim zakonima dviju drzava. Djeca do navrsenih osamnaest godina steci ce, na zahtjev roditelja, ono drzavljanstvo koje imaju roditelji, a ako su punoljetni morat ce za to dati i osobnu suglasnost. Biracko pravo osobe s dvojnim drzavljanstvom ostvarivale bi u drzavi u kojoj imaju prebivaliste. Cijela procedura bila bi krajnje jednostavna: "Strane ugovornice preduzece potrebne mere da se predaja zahteva moze uciniti brzo, bez placanja taksi i posebnih formalnosti". Svi konzulati i ambasade bili bi ovlasteni za taj postupak, a utvrdjivanje prava na dvojno drzavljanstvo trebalo bi ici u veoma kratkom roku (15 dana), dok se primjena zakona o dvojnom drzavljanstvu moze ocekivati najkasnije 30 dana od potpisivanja ugovora. Ugovorom je previdjeno i da osobe s dvojnim drzavljanstvom raspolazu svojom imovinom u drugoj drzavi bez ikakvih problema, cak i preko opunomocenika, a u obje drzave moci ce se slobodno nastanjivati, dolaziti i odlaziti, te u njima boraviti po volji. Predvidjeno je, naravno, da ovaj Sporazum ratificiraju i parlamenti dviju drzava.

Sporazum je u ovom obliku daleko povoljniji za jugoslavensku stranu. Ako kao takav bude prihvacen, on ce podrazumijevati pravo na razmjerno jednostavan povratak Srba izbjeglih iz Hrvatske koji to zele, i koji su do sada morali savladavati iznimno kompliciranu proceduru nametnutu od hrvatskih vlasti. Prema sluzbenim podacima, do sada ih se u Hrvatsku vratilo oko 12 i pol tisuca. Takodjer, Sporazum podrazumijeva i (formalnu) zastitu njihova vlasnistva, te mogucnost njegove legalne prodaje, sto do sada nije bilo moguce. No, u Sporazumu postoji i "kvaka", zvana clanak 10. u kojem pise: "Svaka strana moze da otkaze ovaj Sporazum. Sporazum prestaje da vazi u roku od godinu dana od urucenja note kojom jedna strana ugovornica obavestava drugu da otkazuje Sporazum". Ipak, u tom vremenu svi ce zainteresirani za dvojno drzavljanstvo to pravo moci realizirati.

Hrvatska vlast nije pokazala pretjerano odusevljenje ovakvim nacrtom sporazuma. "Pitanje dvojnog drzavljanstva razmatra se na relaciji Zagreb-Beograd i to isljucivo na interesnoj osnovi", izjavio je za "Vjesnik" dr. Mate Granic, ministar vanjskih poslova Hrvatske. "U tijeku je proucavanje svih pozitivnih i negativnih aspekata dvojnog drzavljanstva za Hrvate u SR Jugoslaviji i Srbe u hrvatskom Podunavlju". Hrvatska strana zalaze se za znatno restriktivniji sporazum, kojim bi u Hrvatskoj pravo na dvojno drzavljanstvo dobili samo Srbi iz Podunavlja, dok se to pravo trazi za sve Hrvate u Jugoslaviji. "Pozitivni aspekt" za hrvatsku stranu, u takvom modelu, razmjerno je jasan: izbjegli hrvatski Srbi ne bi imali pravo na drugo, hrvatsko drzavljanstvo, a Srbi iz Istocne Slavonije dobili bi garancije da ce ih, u slucaju da odluce otici u SR Jugoslaviju, ta drzava biti obavezna prihvatiti jer su oni, na taj nacin, i njeni drzavljani. Hrvatska bi, pak, u svoje drzavljanstvo primila i zadnju veliku skupinu Hrvata s podrucja bivse Jugoslavije koji ga jos nemaju. Naime, gotovo svi Hrvati iz Bosne i Hercegovine imaju dvojno drzavljanstvo - cak imaju i predstavnike u Saboru, pa bi se dvojno drzavljanstvo za jugoslavenske Hrvate dobro uklopilo u hrvatsku nacionalnu strategiju.

Pregovori oko dvojnog drzavljanstva trenutno su zapeli. Hrvatska za sada ne zeli omoguciti dvojno drzavljanstvo nikome osim Srba u Podunavlju, iako nije jasno kakav bi bio pravni okvir u kojemu bi institut dvojnog drzavljanstva bio primjenjivan samo za stanovnike s jednog podrucja, koje uz to ne cini ni povijesnu ni administrativnu cjelinu. Nece li time biti ugrozena ustavom zajamcena jednakost gradjana? Po kojoj osnovi Srbin iz Baranje moze imati to pravo a onaj iz Konavala ne? Na koji ce se nacin odrediti teritorijalni okvir unutar kojega ce Srbi imati pravo na dvojno drzavljanstvo - tvz. Podunavlje nije jedinstvena zupanija, niti administrativno politicki prostor. Hoce li Srbin iz Tenje imati pravo na dvojno drzavljanstvo, a onaj iz Vinkovaca ne? Ekspertski timovi dvaju drzava susreli su se ovih dana u Zagrebu, gdje su izmedju ostalog pregovarali o detaljima Sporazuma. U sluzbenoj izjavi receno je da Hrvatska od SR Jugoslavije zahtjeva da pitanje dvojnog drzavljanstva rijesi svojim unutarnjim zakonodavstvom. Drugim rijecima, Hrvatska od Jugoslavije trazi da svim svojim gradjanima omoguci dvojno drzavljanstvo. U tom slucaju, Jugoslavija bi to pravo - naravno - bila prinudjena dati i Albancima, sto ona nikako ne zeli. Hrvatska strana je time pronasla zgodnu izliku da odgodi konacno rjesenje ovog problema. Hrvatskoj, naime, predstoje izbori za tijela lokalne samouprave i Zupanijski dom Sabora, pa bi davanje dvojnog drzavljanstva Srbima - u varijanti kakvu predlaze SRJ, ili cak i znatno blazoj - znacilo veliki rizik za ionako uzdrmani HDZ. Stoga se prihvacanje konacnog sporazuma, sto po svemu sudeci ipak nije u pitanju, moze ocekivati tek poslije izbora. Hrvatska ce najvjerojatnije pristati dati pravo na dvojno drzavljanstvo svim Srbima iz Hrvatske - bit ce to ustupak u odnosu na sadasnji prijedlog - ali nije jako vjerojatno da ce to pravo priznati i onima koji se nalaze u SRJ. Vjerojatno ce odustati i od zahtjeva o zakonskom reguliranju tog pitanja u Jugoslaviji, sto je bio dobar izgovor za predizborni time-out. Pravo Hrvata iz SRJ nitko nije dovodio u pitanje, pa se cini da ce se dvije strane ipak suglasiti oko konacnog teksta.

BORIS RASETA