TUDjMAN NA CELU KAMPANJE

AIM, ZAGREB, 6.4.1997. "Predsjednik Republike dr. Franjo Tudjman podvrgnut je 4. travnja redovitom kontrolnom lijecnickom pregledu, tijekom kojeg je ustanovljen iznimno povoljan rezultat lijecenja". Ovo je dio saopcenja lijecnickog konzilija koji se od vremena do vremena oglasi u javnosti, na celu mu je ministar zdravstva dr. Andrija Hebrang, a nikada ne propusta reci da su mu clanovi i neki inozemni lijecnici.

U saopcenju se precizira da su predsjednikove "subjektivne zelucane tegobe nestale, a zahvaljujuci dobrom oporavku tjelesna tezina se vratila u normalu", dok "otok limfnih cvorova pokazuje daljnje smanjivanje". Na kraju se podvlaci da "predsjednik ima punu radnu sposobnost i moze obavljati sve funkcije bez ikakvih ogranicenja", a to je ocito i kljucno sto se ovoga puta htjelo poruciti javnosti i, osobito, politickim konkurentima na predstojecim izborima. Nekoliko dana prije odrzavanja lokalnih i djelomicnih parlamentarnih izbora (13. travnja), te otprilike cetiri mjeseca prije predsjednickih (drugih na koje izlazi Tudjman), iz HDZ-ove centrale zele poruciti da je najjaca karta u njihovom spilu sposobna i raspolozena za izborni okrsaj.

Tudjman se uistinu trsi i premda je zbog bolesti ogranicio broj predizbornih istupa, primjetno je da se na njima emotivno angazira i trosi vise i od nekih znatno mladjih i zdravijih opozicijskih celnika. Uz to vidljivo je da je on uistinu vratio dosta od stare tjelesne tezine, no jos je uocljivije da su visemjesecne kemoterapeutske kure ostavile traga koji se vise ne da sakriti. Kosa mu je vec toliko prorijedjena da ne pomazu dovijanja televizijskih snimatelja kako da izbjegnu izdajnicki "kontralicht", jer slabo vlasiste sada probija vec i obicno dnevno svjetlo. Pod dojmom tih prizora, u tisku je obnovljena prica o Tudjmanovim mogucim nasljednicima (Granic, Greguric, Seks, Hebrang, Sarinic, Budisa...) - od kojih nitko ne pokazuje petlje ni da ih posteno demantira, a kamoli potvrdi - te o mogucim ustavnim izmjenama. One bi, navodno, ukljucivale ili prelazak na parlamentarni sistem, buduci HDZ u Saboru jos drzi komotnu vecinu, ili uvodjenje funkcije potpredsjednika Republike, kojemu bi Tudjman pomogao da prodje na izborima i zatim, kada ga zdravlje sasvim ostavi, prenio na nj vodjenje drzave.

No, nakon sto je lijecnicki konzilij izdao posljednje saopcenje o predsjednikovoj "punoj radnoj sposobnosti", jasno je da ove spekulacije ne drze vodu. Tudjman je ocito procjenio da bi svako otvaranje pitanja njegovog nasljednika, ma koliko minuciozno i kontrolirano bilo, moglo ugroziti stabilnost HDZ-a, i sada jedino ostaje otvoreno hoce li se predsjednicki izbori odrzati vec pocetkom ili polovicom ljeta (Ustav predvidja da to treba biti najvise dva a najmanje mjesec dana prije isteka mandata, sto znaci da se izbori moraju odrzati negdje u rasponu lipanj- kolovoz). Kako Tudjmanovo zdravlje evidentno "curi", ma sto Hebrang potpisivao o tome, izgleda vjerojatnijim raniji termin, to pogotovo ako HDZ na lokalnim izborima i na izborima za Zupanijski dom Sabora ostvari koliko-toliko zadovoljavajuci rezultat (to je svaki koji ne bi donio sasvim uvjerljivu pobjedu opozicije na lokalnim izborima, te koji ne bi oduzeo vecinu, makar i minimalnu, vladajucoj stranci u Zupanijskom domu).

Tudjman se ocito uzda da HDZ jos ima snage za taj skroman izborni bilans, i sada vrlo ofenzivnim izbornim istupima nastoji pomoci stranci da ga ostvari, sto bi onda i njegovu pobjedu na predsjednickim izborima ucinilo sigurnom i rutinskom. U sredistu njegovih predizbornih pojavljivanja - i predizborne kampanje HDZ- a u cjelini - bez konkurencije je reintegracija najistocnijeg dijela Hrvastke. To objasnjava veliko eksponiranje istocnoslavonskih kadrova HDZ-a u kampanji te bukvalno svakodnevno pojavljivanje u javnosti Osjecko-baranjskog zupana Glavasa, kojeg glavni Dnevnik Hrvatske televizije u stopu prati sirom ravne Slavonije, gdje je dosad otvorio na desetine skola, vrtica, cesta, plinskih stanica i cega sve ne. Pouzdano je da jedan lokalni politicar nikada nigdje nije imao ovako barnumsku i raskosnu predizbornu kampanju, no jasno je takodjer da je Glavasa zapala samo uloga putujuceg dobosara, na kojemu je da navjescuje skoru uspostavu hrvatske vlasti uz Dunav i, sto je najvaznije, dolazak Tudjmana - u Vukovar.

Premda je Tudjman vec otvaranjem radova na mostu preko Dunava kod Belisca, naznacio da ce srediste njegove predsjednicke kampanje biti "Hrvatska na Dunavu", tek ce njegov dolazak u Vukovar, simbolicki i sasvim pouzdano uz mnogo propagandne pompe, podvuci tu centralnu tocku kampanje. U predizbornom govoru u Rijeci on je najavio da ce u Vukovar otici za "nekoliko tjedana", i da ce otputovati vlakom, dakle, isto kao pretprosle godine kada se u netom oslobodjeni Knin odvezao "Vlakom slobode". I tada je taj dogadjaj instrumentaliziran kao jedan od glavnih hadezeovskih mamaca pred izvanredne izbore za Zastupnicki dom Sabora, a za krunu su se potrudili stranacki mesetari od najviseg Tudjmanovog povjerenja. Netom prije polaska vlaka, oni su sredili da gradonacelnik Splita predje iz liberalne u vladajucu stranku, kako bi na krajnjem odredistu "Vlaka slobode" Tudjmanu pozelio dobrodoslicu netko tko je "dostojan" toga, a to moze biti, razumije se samo pripadnik HDZ-a.

Ipak, "Vlak slobode" nije donio HDZ-u nimalo spektakularne izborne rezultate, naprotiv. Nije uspio naum te stranke da u Zastupnickom domu dodje do dvotrecinske vecine, a na istovremenim, ponovljenim lokalnim izborima u Zagrebu Tudjmanova stranka dozivjela je i dosad najuvjerljiviji izborni poraz. Ako se to preslika u sadasnje vrijmee kada se izborno tijelo vladajuce stranke suzilo na mozda ne vise od tridesetak posto, jasno je da novi promidzbeni vlakovi mogu pomoci vjerojatno samo promociji Tudjmana osobno. Njegovoj stranci to nije dovoljno, i ona mora traziti rjesenje i na drugim stranama. Veliku olaksicu donijelo joj je novo talasanje u opoziciji tik pred izbore, kada su se najvece opozicijske stranke podijelile u dva izborna tabora. Ovim je zacijelo izbjegnuta opasnost za HDZ da na ovim izborima dozivi tezak poraz, ali je ipak ostalo dovoljno mogucnosti da opozicija poluci najbolji izborni rezultat kojim se dosad okitila...

U takvoj situaciji HDZ se, i kada trendovi nisu bili ovako strmo silazni, najcesce sluzio opstrukcijom politicke utakmice. To znaci da nije brinuo toliko o tome da on osvoji novi politicki prostor, koliko o tome da ga ogranici svojim izbornim suparnicima. Zato je negdje polovicom izborne kampanje nasiroko propagirano da ovi izbori nista ne mijenjaju i da ne vrijedi truda ni zivaca na njih izaci, cime se zeljelo potaci izbornu apstinenciju osobito medju biracima u gradovima, gdje HDZ stoji osjetno losije nego u selima. A zatim je pocela i vrlo agresivna haranga na opozicijske stranke, osobito na socijaldemokratsku, za koju postoje realni izgledi da postigne najveci uspjeh na ovim izborima, a mozda i da postane najsnaznija opozicijska stranka, posebno na lokalnim razinama.

Kampanju protiv reformiranih komunista otvorio je sam Tudjman - dotad su zapjenjenije antikomunisticke tirade dolazile iz Tomciceve Seljacke stranke te iz nekoliko satelitskih desnih stranaka - optuzujuci ih na predizbornom skupu u Rijeci, istina indirektno, za obnovu "komunistickog duha", pa cak i za obnovu "Komunisticke partije Hrvatske", koja bi postala dio "novog Pokreta za Jugoslaviju". Time je Tudjman sasvim odbacio dres nadstranackog sefa drzave i izravno se stavio na celo izbornog jurisnog odreda svoje stranke. Stoga nema dvojbe da je i ona bila vrlo zainteresirana da se bas sada pojavi saopcenje u kojem se tvrdi da predsjednik puca od zdravlja.

MARINKO CULIC