REPORTERSKI ZAPIS: UMJESTO PRIcE O POVRATKU

Cuvari stolacke pustosi

AIM, STOLAC, 05.04.1997 Meho Dizdar, bosnjacki predsjednik opsine Stolac u prognanstvu (trenutno djeluje u Mostaru), inace cetiri puta odvodjen u logor za vrijeme minulog bh. rata, za sadacnje stanje ljudskih prava u s vom rodnom gradu kaze da "nisu ugrozena, vec ubijena".

Nekome ove rijeci mogu zazvucati pateticno, ali ipak daleko od ociju javnosti, iza celicne zavjese hrvatske nacionalne politike u ovom dijelu Federacije, Stolac i danas pruza sliku sablasne ratne pustosi. Ne moze je umanjiti ni netom obnovljena zgrada osnovne ckole u centru grada, ni doma zdravlja, ni dva lijepo uredjena, ali pusta kafica, ni nekoliko desetina kuca sa obradjenom bastom i rubljem na konopcu za susenje. To je zanemarljivo malo tragova zivota u nekad pitoresknom hercegovackom mjestu.

Da je Stolac danas mrtav grad nece se, pak,
sloziti Pavo Raguz, nacelnik Opcinskog poglavarstva Stoca, koji tvrdi da je u ovom gradu trenutno "tri tisuce predratnih Stocana i joc cetiri i pol tisuce hrvatskih prognanika iz svih dijelova Bosne i Hercegovine".

Nazalost, cinjenice govore da se nacelniku Raguzu bas i ne moze vjerovati: ljudi, koje spominje u tolikom broju, ovdje jednostavno nema. Medjunarodna zajednica je u vise navrata ulagala ogroman politicki trud i nista manje dolara u obnovu porusenog Stoca radi povratka prognanih Bosnjaka. Sefik Hadzihasanovis, sef Ureda ombudsmena Federacije u Mostaru koji pokriva i ovaj dio Hercegovine, kaze:

"Bosnjacke kuce jesu obnavljane, prakticno gradjene od samih temelja, ali cim bi se najavio datum povratka njihovih bivsih vlasnika - planule bi. Od potpisivanja Daytonskog sporazuma do danas, u Stocu je unisteno vise od 200 privatnih kuca".

Zato je danas Stolac pun kuca koje su dva puta gradjene i dva puta unistavane: prvi put eksplozivom, drugi put
plamenom. Ili obrnuto. Sada su opet samo gomila rusevina, s posve izvjesnom perspektivom da takve ostanu na duzi period. Tesko je, naime, u Stocu naci bilo kakve naznake optimistickih ocekivanja u pogledu povratka: iz ovog grada otisli su i oni u ciju se zastitu kune aktuelna vlast - slolacki Hrvati.

Politicki mrak, koji gospodari u svakom kutku stolacke opsine, uocio je i svijet: zato je Stolac jedan od cetiri grada s podrucja Federacije koji je jos pod sankcijama medjunarodne zajednice. U gomili uzroka ovih sankcija jedna je najvazniji: onemogucavanje normalizacije zivota kroz konstantno sprijecavanje povratka Stocana. Krivac, veli medjunarodna zajednica: "hrvatska strana".

Nacelnik Pavo Raguz, opet, ne misli tako. On, naime, sve uzroke trenutnog stanja u Stocu vidi - u Sarajevu, odnosno u "rezimu SDA i Alije Izetbegovica". Istovremeno, nigdje u Stocu ne postoji niti najmanji znak da je i ovaj grad u sastavu Federacije BiH. Cak ni na ploci na ulazu u opcinsku zgradu, na kojoj pise: "BiH, Hrvatska Republika Herceg-Bosna, Opcinsko Poglavarstvo Stolac". U kabinetu nacelnika Raguza, taman iznad njegove glave, visi golemi portret predsjednika susjedne Republike Hrvatske, Franje Tudjmana.

Elizabeth Rehn, specijalni izvjestilac Ujedinjenih nacija za ljudska prava na prostorima bivse Jugoslavije, nacelniku Raguzu je stavila do znanja svoje negodovanje zbog takvog enterijera uz komentar: "Ne moze to tako". Gospodin Raguza, cini se, to nije uopce uznemirilo

Jedan dio stolacke opcine, ipak, vrvi zivotom. Ali - svercerskim! U kanjonu rijeke Bregave prema Berkovicima, s jedne i druge strane entitetske granice koja ovdje dijeli "Herceg-Bosnu" i Republiku Srpsku, svakog dana prolazi na desetine, a vikendom i na stotine krcatih automobila i kamiona svih mogucih registracija. Hrvati i Srbi kupuju i prodaju sve - od prezervativa (kazu da ta roba "dobro ide" u RS) do automobila. Iznad kanjona Bregave, s druge strane puta Stolac - Ljubinje, stoji na desetine improvizovanih baraka s natpisom "kafana" ili "mjesovita roba". Nudi se sve, cak i mlade djevojke koje duz kordona vozila na ovoj granici toboz nezainteresirano setkaju, nudeci pogledima pijanih crnoberzijanaca svoje obline utegnute u helanke ili minijaturne suknjice.

Atmosfera i ambijent u kanjonu Bregave po mnogo cemu podsjecaju na improvizovane granicne prijelaze izmedju Bosne i Hercegovine i SR Jugoslavije. Zapravo, ova i ovakva granica zasad je jedina konkretna stvar koju nacionalistcke stranke na vlasti nude kao konacnu sudbinu Bosncima i Hercegovcima.

Dragan STANOJLOVIC