Djukanovic na vjetru

Raskol u crnogorskom vrhu

AIM, PODGORICA, 4. 4. 1997.

Za samo nedjelju dana crnogorski premijer Milo Djukanovic popio je dva teska poraza u rodjenoj partiji. Prvo, je

1. marta, poslije petnaestosatnog vijecanja Glavni odbor DPS gotovo listom stao uz predsjednika Bulatovica. Onda je, 31. marta, i Izvrsni odbor Glavnog odbora DPS (sto mu dodje kao Politbiro) pritvrdio da Djukanovic, ako hoce da sacuva premijersku fotelju, mora iz svog kabineta najuriti nekoliko ministara i najodanijih saradnika. Premijer je odbio da izvrsi oba partijska naloga.

Sukob ulazi u svirepu zavrsnicu. Djukanovic je vec platio pristojnu cijenu za dosadasnje poraze u unutarpartijskom ratu. Na sjednici Glavnog odbora DPS napustio je funkciju potpredsjednika stranke, a na prvoj sjednici Vlade, odmah poslije, usvojio je ostavku Ratka Knezevica, na polozaj sefa Trgovinske misije Crne Gore u Vasingtonu. Knezevic se, inace, smrtno zamjerio srpskom Predsjedniku, nazivajuci ga "zlim duhom" i "balkanskim diktatorom". Sluzbeno saopstenje sa tog Vladinog vijecanja odisalo je zavidnom kolicinom samokritike: "Neke izjave drzavnih funkcionera, iako vodjene slobodom licnog izjasnjavanja u pregrijanoj atmosferi mogle su nanijeti stetu politici DPS". Slabo je ko ocekivao da ce ovakav pomirljiv ton navesti Bulatovica da se umilostivi. Na listi za odstrijel i dalje su ostali potpredsjednik Vlade Slavko Drljevic, ministar za kulturu Goran Rakocevic, i sef tajne policije Vukasin Maras. Nije se, sigurno, popustu nadao ni Djukanovic. Radilo se o klasicnom zauzimanju taktickih pozicija, za odlucujuci boj.

Nista grjesni "drzavni funkcioneri" nijesu ni rekli ni uradili a da prije njih put nije prokrcio Djukanovic. "Milosevic je prevazidjen politicar", " Crna Gora moze da se brani od stranih agresora ali ne od uvoza hiperinflacije iz Srbije", "Nadlezni republicki organi treba da daju preciznije smjernice Vladi za samostalan, alternativni nastup prema medjunarodnim institucijama" - izjavljivao je raznim povodima crnogorski premijer. Saradnici ciji izgon trazi Bulatovic slijedili su predsjednika Vlade i to je citava njihova krivica.

Bulatovic se temeljno pripremio za sve faze ratnih dejstava. Znao je, kao i svako, da na Glavnom odboru ima apsolutnu vecinu. Prije glasanja obavijestio je clanove centralnog komiteta DPS da ce, ako njegov kurs ne nadjaca, kao moralno bice, otici s cela partije. Djukanovicu je ostavio da bira: ili da i on, posto je ostao u manjini, podnese ostavku na funkciju potpresjednika DPS ili da partijsko drustvo izbliza vidi kako im je gordi premijer, u stvari, moralno tanusna jedinka. Bulatovic je svom "najboljem drugu" zategao omcu do gusenja. Moze ostati premijer samo ako pristane da izda svoje najodanije saradnike i ako prihvati da Vlada bude cinovnicki servis Partije u kojoj se zna cija je prva i posljednja. Nikad Milosevic, otkad je crnogorski premijer ispoljio prve znake neposlusnosti, nije javno ni spomenuo njegovo ime. Samo je izdao nalog: Djukanovica treba poniziti i najuriti. Radnja je u toku.

Crnogorski predsjednik se postarao da za javnost pripremi dirljivu priredbu. Na konferenciji za stampu, poslije istorijske sjednice glavnih socijalista, razglasio je kako izmedju njega i Djukanovica nema nikakvih nesuglasica oko vaznih pitanja: od premijera Partija jedino trazi da smijeni nekoliko sporednih igraca koji neodgovornim izjavama zavadjaju Crnu Goru sa Srbijom, i udaljavaju DPS od izvornih stremljenja. Partijskim i nepartijskim masama ostavljeno je same da zakljuce kako Djukanovic, u svojoj oholosti, nije spreman da prihvati ni tako sitnu, a konstruktivnu kritiku.

Ucvrscivanje polozaja za zavrsnicu odvija se, tradicionalno, daleko od javnosti. Citava Crna Gora je u grcu iscekivanja. Glasine se roje kao krijesnice, a u drzavnim medijima - ni rijeci. Do novinara u nezavisnoj stampi brzinom svjetlosti usmeno predanje donosi glasove o strateskim i taktickim poduhvatima zaracenih strana. Sve govori da je Bulatovic u ogromnoj prednosti, i da Djukanovic u "institucijama sistema" nema sta da trazi. Brzo se pokazalo da premijer ni u svojoj Vladi nije neprikosnoveni gazda. Medju prvima razjunacio se ministar za finansije Predrag Goranovic. Djukanovicevu odluku da se devize sa privatnih racuna u inostranstvu objedine i prenesu na jedan, Vladin racun on je odbio uz prigodan komentar: "Ne moze, bez prethodnih konsultacija s vrhom partije". Kontrola para, racunalo se, najjace je Djukanovicevo oruzje. Ozbiljni su znaci da bar trecina ministara, medju njima i dva potpredsjednika Vlade, cvrsto stupaju partijskom linijom. Kao i svi sukobi na dvoru, i ovaj izmedju najboljih drugova obiluje, zanimljivim detaljima. Malo prije zasjedanja Vlade, premijeru Djukanovicu u ulozi kurira obratio se njegov potpredsjednik Miodrag Vukovic s preporukom da zbog ocuvanja bratstva i jedinstva u partiji sastanku prisustvuje i predsjednik Bulatovic. Bilo bi to ohrabrenje kolebljivcima da prelome. "Porucite Predsjedniku da on nije clan kabineta i neka ne dolazi. Ne bi bilo zgodno da dodje u situaciju da bude zamoljen da napusti prostorije vlade dok traje sjednica" - odbrusio je, prema svjedocenju ocevidaca, premijer.

Sad izgleda izvjesno da ce do raspleta doci na vanrednoj Skupstini Crne Gore. Ni tu Djukanovic, u smislu glasanja, nema razloga da njeguje iluzije. Poslanici DPS ogromna su vecina u republickom parlamentu - opozicija i kad bi htjela ne bi mogla narocito da pomogne. Na zatvorenim partijskim sastancima rascisceno je na cijoj je strani vecina. Posto je taj glavni problem razrijesen, slabo ce se ko od narodnih izabranika sa liste vladajuce partije dvoumiti, kojemu se privoljeti carstvu. Glasanje za onoga ko je u manjini - tako ih je oduvijek ucila njihova partija - ima tretman protivrirodnog bluda. Djukanovic ce, posto skupstinska zasjedanja prenosi televizija, dobiti priliku da javno obrazlozi sustinu svog razlaza s Milosevicem i Bulatovicem i tako deponuje kapital za svoju buducu karijeru.

Posebno je vazno hoce li do kraja uz Djukanovica ostati i drugi potpredsjednik DPS, predsjednik Skupstine Svetozar Marovic. Oko njegovog statusa na frontu jos sve nije rascisceno. Pozdano je: na sjednici Glavnog odbora DPS bio je cvrsto uz Djukanovica. Na pitanje novinara je li i on otisao sa funkcije u partiji Bulatovic je odgovorio -"ne znam". Docnije su mediji u Beogradu javili kako se Marovic predomislio i "stavio na raspolaganje partiji". Ovdje je to, naravno usmenim predanjem, ostro demantovano. Marovic mudro suti a provjeriti stanje fakata, nije lako. Ni natcovjecanski napori nize potpisanog da dodje do nekadasnjeg buntovnog vodje crnogorske omladine nijesu urodili plodom. Svetozar Marovic je najobrazovaniji u vrhu DPS, i nepogresivo zna da ovaj voz nece nikuda stici. Nema ni ideoloskih sprova sa sobom; najlakse od svega prezalio bi julske vatre bracnih drugova iz Tolstojeve. Mnogo veca slabost su mu srpstvo i pravoslavlje, ali tu bi se mogao utjesiti i na drugim stranama.

Ako Marovic prelomi i ode, sukob u crnogorskom vrhu dobio bi nesto drukaciji smisao. Bulatovic bi, poslije pobjede, ostao sam s Milosevicem, kao suha grana. Pri ruci mu, u tom slucaju, kao glavne kadrovske uzdanice ostaju Pavle Bulatovic savezni ministar vojni, i - cista slucajnost - Predrag Bulatovic predsjednik podgorickog opstinskog odbora DPS i sef poslanickog kluba vladajuce partije u republickom parlamentu. Iza njih stupaju bezimene partijske mase, spremne na nove jurise. Vrijeme ce pokazati - Demokratska partija socijalista Crne Gore izdrzljivi je ideoloski resurs Miloseviceve politike i od njegove SPS. Bulatovici su, svaki na svom mjestu, svojski odradili dug na aktuelnom partijskom ratistu. Njihov minuli rad uvjerljivo svjedoci da su odaniji Milosevicevoj dosljednoj i miroljubivoj politici i od njega samog. Imaju sitan problem: tankog su ugleda u siroj javnosti.

Znacaj te pojedinosti mozda ce se vidjeti ubrzo. Jesenas su predsjednicki izbori u Crnoj Gori i glavni Bulatovic ne smije rizikovati da neko od njegovih sljedbenika bude, eventualno, protivkandidat Djukanovicu. Kandidaturom za ulogu Predsjednika Crne Gore Djukanovic mo`e poremetiti ranije planove da se srpski i crnogorski predsjednik istovremeno dislociraju na savezni nivo: Milosevic predsjednik SRJ, Bulatovic premijer. Posto Milosevic ocigledno ide na krov moderne federacije, moze se desiti da od jesenas on i Bulatovic ni formalno nece imati isti cin. Prizor sa Bulatovicem na republickoj fotelji dok savezna drzava cvjeta pod Milosevicevom rukom, samo bi pomogao da se bolje vidi status Crne Gore u zabljackoj kreaciji. Iskustvo govori da se Crnom Gorom moze bezbolno vladati sve dok ona zivi u uvjerenju da nije pokorena. Kad dodje sebi - zna da bude nezgodna. Je li ovako sravnjivao racune Djukanovic kad se odlucio da krene u neravnopravan boj s Milosevicem i Bulatovicem?

Ne treba se zalijetati u procjeni svijetlih perspektiva premijerove opozicione karijere. Do juce je vazio za najspremnijeg u vladajucoj partiji da odrzava borbenu gotovosti prema opoziciji. Nista od onoga sto je nadgledala i oblikovala njegova Vlada nece raditi za pravo gradjanina Djukanovica da se bori za svoje ideje i kad je u manjini i kad nije vlast. Sloj novih biznismena, koji vaze kao njegov potporni zid, nece imati narocitih moralnih problema da se stavi u sluzbu pobjednicima, samo ako im dozvole da nesmetano razvijaju svoj preduzetnicke darove. Na mitingu podrske Djukanovicu i Marovicu koji je organizovao javnosti nepoznati Demokratski pokret Crne Gore govorili su i dosad poznati zagovornici borbe protiv podanistva Milosevicevu politici. Djukanovic ih je uredno tretirao kao - separatiste. U medjuvremenu, oglaslila se i koalicija Narodna sloga. "Niko nije sprjecavao crnogorski trijumvirat da u Crnoj Gori postavi bar temelje demokratskih institucija. Naprotiv, oni su sa zadovoljstvom unistavali svaku takvu mogucnost. Umjesto obecane demokratije i Evrope dobili smo mafiokratski sistem koji sada, sto je potpuno predvidljivo, puca. Liberalni savez nece prihvatiti svrstavanje na bilo ciju stranu u tom sukobu koji se u sustini vodi za ocuvanje ogromnog bogatstva stecenog na osnovu sveukupne tragedije a ne intersa Crne Gore ili SRJ. Nece ni Narodna stranka"- porucili su Perovic i Kilibarda.

Crnogorski premijer danas je sam, na cistini: odbacen od svojih, neprihvacen od dojucerasnjih protivnika. Niko bas ne zna ni kud ce krenuti, ni dokle stici. Jedino je Bulatovic zatvorio krug: Milosevic je njegov pocetak i, kad tad, bice i njegov kraj.

Esad KOCAN (AIM)