OPASNOST PO MAKEDONIJI NE DOLAZI IZVANA

Skopje Apr 3, 1997

INTERVJU SA LJUBCETOM GEORGIEVSKIM, LIDER VMRO-DPMNE

AIM, SKOPJE, 03.04.1997

AIM: Vi ste lider najbrojnije i, bez obzira sto delujete izvan Parlamenta, najuticajnije opozicione partije u Makedoniji. Da li se iz vase pozicije cini da je aktuelna kriza, izazvana medjuetnickim tenzijama i finansijskim skandalima, dosad najteza u ovoj zemlji?

Ljubco Georgievski: Makedonija je prezivjela strah od rata prilikom raspadanja Jugoslavije i strah od agresije Srbije zbog cega su ovdje dosli i pripadnici UN. Sigurno u taj kontekst opasnost po drzavu mozemo staviti i ovaj momenat, s tim sto ovaj put opasnost po Makedoniju ne dolazi izvana, nego je unutarnja. Razlozi su jasni: imamo jedan ekonomski krah u drzavi i taj krah krizu stalno produbljava. I to u svim pravcima. U jednom ona proizvodi nezadovoljstva koja mogu da se pretvore u zestoke socijalne nemire, u drugome povecava medjunacionalne tenzije i tako doprinosi da se sve vise sfera interesa uplice u Makedoniju.

Dakle, mozemo da kazemo da su ovo jedni od najtezih momenata u nasoj drzavi, a ne morate me pitati ko je krivac? To se barem zna. Vec 6 godina u ovoj drzavi postoji samo jedna vlast koju vodi predsjednik Gligorov i njegov Socijaldemokratski savez, odnosno partija koja se ne izborima 1990. zvala Savez komunista Makedonije. Ako, dakle, ova partija vec sedmu godinu vlada Makedonijom onda nema nista normalnije nego reci da je za katastrofalnu situaciju u zemlji kriva upravo njena aktualna vlast. Mozda se poneko ne slaze sa nasim kritikama, medjutim, mi mislimo da je pred nama jedna vlada koja, osim licnih profita njenih ministara, osim licnog karijerizma, nije napravila nista u interesu makedonske drzave, niti, pak, za njezin prosperitet. Pred nama je jedna vlada koja se davi u korupciji i danas je korupcija osnovni ekonomski motiv svakog poteza drzave. Mi je cesto uporedjujemo sa vlastima u nekim juznoamerickim drzavama. Sta da vam kazem? Nezaposlenost u ovome trenutku u Makedoniji je 60 posto, sto je apsolutni svjetski rekord. Zato ja mislim da ce citava ova i naredna godina biti presudne za buducnost Makedonije.

AIM: Vlast, ali i dio neutralne javnosti, medjutim, upiru prstom u vasu partiju kao jednog od krivaca za medjuetnucka trvenja. VMRO-DPMNE se ne jednom pokazao kao nacionalisticka stranka. Da lie je, dakle, Ljubco Georgievski nacionalista?

Ljubco Georgievski: Najvise sto je sadasnja vlast sposobna je da lijepi etikete opozicionim partijama, posebno najvecoj. Nasa vlast, ali i medjunarodna diplomatija, konstantno nam lijepe te etikete nacionalista. Moram reci da smi mi zasluzili kvalifikaciju da smo nacionalisti u vrijeme kad se raspadala Jugoslavija. Fakt je da u to vrijeme jedinstvena partija koja je govorila da Jugoslavija treba da se raspadne i da se formira samostojna makedonska drzava, da se izbaci ju-dinar i formira makedonska valuta, bila nasa partija. Sve partije i sve licnosti koje sad vladaju Makedonijom bili ubijedjeni Jugosloveni i po svaku cijenu zeljeli opstanak Jugoslavije, a mjesto Makedonije gledali u njenim okvirima. Ja se slazem, da smo mi iz njihovog ugla, iz aspekta unitarne Jugoslavije, bili nacionalisti, separatisti, cak i ekstremisti u odredjenim nasim stavovima. Medjutim, politicki paradoks je u tome da su oni sto su bili za samostalnu Makedoniju sad opozicija, a oni drugi vlast. Paradoks je, isto tako, da su ta nasa ekstremistcka trazenja danas Ustav Makedonije. Mi se, kao politicka partija, definiramo kao desni centar, ali po inerciji ostajemo sa etiketom nacionalista. Na zalost, i mnogi analiticari i novinski komentatori, kao uostalom i vi, po inerciji "tjeraju" istu pricu.

AIM: Kako stvar stoji sa vasim "navijackim" emocijama prema Bugarskoj. Prije izvesnog vremena ovdasnji mediji su tvrdili kako su vas uhvatili in flagranti. Navodno ste, zajedno sa albanskim prvakom Arbenom Djaferijem (Arber Xhaferi), u jednom nastupu na bugarskoj drzavnoj televiziji, dogovarali podjelu Makedonije izmedju njenog istocnog i zapadnog susjeda.

Ljubco Georgievski: To je jos jedan paradoks. Jedna etiketa je da smo ekstremni nacionalisti, a odmah poslije dolaze optuzbe, kao nekidan u jednom boljsevickom govoru Kire Gligorova, da smo mi saradnici stranih sluzbi i da se povezujemo sa spoljnim neprijateljima. Cak dotle da idemo sa platformom za rasturanje Makedonije i njeni pripajanje jednoj novoj Velikoj Bugarskoj. Zar ne uvidjate paradoks. Ne moze se u isto vrijeme biti i ekstremni nacionalist i dosljedni saradnik strane sile, kolaboracionist. To je klasicna komunisticka definicija o povezanosti unutrasnjeg i spoljnog neprijatelja. Poslednji primjer koji pominjete, upravo je dokaz za to. Ja sam napao neke bugarske politicare i partije zbog njihove politike prema Makedoniji, a aktuelna vlast je napravila konstrukciju kakvu je napravila. Mi koji se najvise zalazemo za cvrstu i jedinstvenu Makedoniju i suprotstavljamo se svim dezintegrativnim procesima u ovoj zemlji, optuzujemo se za dezintegraciju. To je propaganda.

AIM: Ovo nije jedini slucaj kad vas pominju u drustvu sa Djaferijem. Uveliko se spekulira oko vase, na prvi pogled, neprirodne saradnje, buduci Partiju demokrastkog prosperiteta Albanaca, jednako kao i vasu, prate neprijatne kvalifikacije u vezi sa nacionalnom politikom.

Ljupco Georgievski: Upravo na ovom primjeru sa Djaferijevom partijom vidi se koliko necasno radi drzavna propagandna masinerija. Ukoliko ne saradjujemo sa Albancima, a jedno vrijeme nismo imali kontakte sa njihovim partijama, svi vladini mediji pocinju kampanju kako je to ekstremizam, kako je to stetno po drzavu i kako vodi u dezintegraciju. Prvi dan kad ostvarimo kontakt propagandna masinerija pocinje raditi u suprotnom pravcu. Eto, VMRO saradjuje sa Albancima, a ta saradnja ne moze znaciti nista drugo nego pokusaj dezintegracije i podjele Makedonije. Mi se da kao partija pitamo: da li treba ili ne treba da se vidjamo sa albanskim politicarima. Ako rezim i njegovi mediji kazu kako u tom smislu treba da se ponasamo mi cemo se toga pridrzavati.

U svakom slucaju mogu reci da sa Djaferijem imam korektne odnose, ali mi se politicki mnogo razlikujemo i nema prostora za neku zajednicku platformu. Cim se ja na nekom prijemu pozdravim sa Djaferijem, drzavni mediji odmah prave skandal. Kao, gotovo je, napravise sporazum! I to nista manje nego o rasturanju Makedonije. Pravi se, dakle, stalna presija unutarnjim i spoljnim neprijateljima kako bi se moglo vladatai ovom drzavom.

AIM: Dobro, aktuelna vlast trenutno ima vidlijve poteskoce. Ali, moralo bi da ima i neke dobre strane, cim zasluzuje visoka priznanja kompletne medjunarodne zajednice i komplimente sa svih strana.

Ljubco Georgievski: Tacno je da se, ukoliko gledamo i slusamo medjunarodne komentare, o Makedoniji govori biranim rijecima. Smatram da se i tu radi o, hajde da kazem, sindromu Berisa. Ako gledamo Berisu, svi novinari ali i svi medjunarodni diplomatski krugovi, pretstavljali su ga kao velikog demokratu, trzisno orijentiranog politicara, covjek koji je opredjelen zapadnim principima. Sad doznajemo da u Albaniji narod ne voli Berisu, da je on uspostavio totalitarne i korupcijske odnose. Medjunarodna zajednica jednostavno funkcionise prema sablonima. Kazes za nekoga da je dobar i on je dobar za sva vremena. Ako pogledate nas sistem vlasti, vidjecete da se to ni malo ne razlikujemo od Srbije i Albanije, samo sto makedonski narod ima mnogo vecu toleranciju, jaci strah od rata. Apelujemo na komentatore, analiticare i diplomate da pazljivije gledaju na stanje u RM. Ima previse problema u ovoj zemlji da bi se preko njih prelazilo jednostranim pogledima.

AIM: Da se vratimo konkretnim pitanjima. Vi ste poznat kao beskompromisni oponent. Nedavno ste, rekao bih, po prvi put odstupili od prakse. "Zaustavili" ste vec zakazani permanentni generalni strajk. Da li ste se osobno uplasili prevelikog broja ljudi na ulicama i neprijatnih analogija sa susjestvom, ili ste, pak, popustili pod pritiskom sa strane?

Ljubco Georgievski: U ovom trenutku situacija u RM je veoma ozbiljna. Sabran je zestoki gnjev prema vlasti, prije svega iz ekonomskih razloga. Sami ste svjedok kako je vlast taj nas miting pocela satanizirati. 27. mart je i od strane predsjednika Gligorova bio proglasen danom kad ce poceti gradjanski rat u Makedoniji i mnogo ljudi se zaista i uplasilo da bi na taj dan moglo poceti ono sto se desava u Albaniji. To je naravno bio razlog da odgodimo miting. Sa druge strane, imali smo kontakte sa najvecim brojem diplomata koji su u Skopju i oni su nam kazali da ne bi bilo dobro da se Makedonija na bilo koji nacin destabilizira u ovom trenutku kad postoji jedna slaba granica prema Albaniji. To je istinski razlog njihove, ali i nase zabrinutosti. Najpresudnije je, ipak, bilo to sto je premijer Branko Crvenkovski izisao sa jednim do tada necuvenim govorom, kad prvi put nije bilo arogancije vlasti. Na protiv, bilo je mnogo samokritike i mnogo preuzetih obaveza. Po prvi put kao vinovnik za korupciju i za organizovani kriminal nije gledana sprega unutarnjeg i spoljeng neprijatelja, nego ih je naznacio u vlastitoj partiji. Isto tako, Crvenkovski se izjasnio da je spreman sa opozicijom razgovarati o terminu novih izbora, a raspisivanje vanrednih izbora je nas glavni politicki cilj u ovome momentu.

AIM: Da pretpostavimo da ce aktuelna vlast raspisati vanredne izbore. Sta mislite da li bi, s obzirom na situaciju kako je vi pretstavljate, VMRO-DPMNE mogao osvojiti izvrsnu vlast?

Ljubco Georgievski: Za moju partiju je i sama cinjenica da ce biti novi, vanredni izbori pobjeda. I pored nase odluke da zbog evidentnih falsifikata napustimo prosle izbore, ostali smo respektabilna politicka sila. Sto se tice moguce pobjede na izborima smatram da u ovakvom politickom ambijentu, ni jedna partija racunajuci i nasu, ne moze osvojiti vecinu od 51%. Vjerujem da mi mozemo, kao uostalom na posljednim lokalnim izborima, osvojiti najvise poslanickih mjesta. Ne znam da li ce to biti 35 ili 45 procenata, ali u novom politickom ambijentu moci ce se praviti nove koalicije.

AIM: Sta bi Makedonija, osim te globalne promjene politickog ambijenta, dobila vasim "osvajanjem" izvrsne vlasti?

Ljubco Georgievski: Mi smo i na poslednjim lokalnim izborima 95 posto svog programa posvetili ekonomiji. Na narednim parlamentarnim izborima to ce biti 100%. Naprosto ne moze drugacije biti, jer svaki gradjanin i svaka porodica misli samo na to kako ce prezivjeti, obezbijediti osnove za egzistenciju. Mislim da ce svaka partija biti slijepa ukoliko ne bude imala program kako Makedoniju spasiti od ekonomske katastrofe. Sto se tice spoljne politike, VMRO-DPMNE nece odstupati od sadasnjih opredeljenja za integraciju u EU i u evroatlansku obrambenu strukturu. Ali, mi cemo kao drzava morati naci odgovor na jedno krupno spoljnopoliticko pitanje: ako EU nece da nas primi minimum narednih 15 godina i ako u Nato necemo uci minimum za deset godina, sta dakle tada Makedonija treba da radi na spoljnom planu. Pa treba da se izgradi takva politika koja bi se otvarala prema drugim opcijama, prije svega na ekonomskom planu, znaci prema trazenju novih trzista.

AIM: Vi cesto kritikujete Gligorovljevu politiku ekvidistance.

Ljubco Georgievski: Pa, vidite. Mi politiku ekvidistance ne kritikujemo zato sto smatramo kako je to nastavak Titove politike nesvrstavanja, nego zato sto se radi o jednom demagoskom principu koji se ne moze realizirati. Kako se uopste moze biti podjednako dobar sa svim velikim silama i sa sva cetiri susjeda. To je teoretski neutemeljeno. Na globalnom planu, politika Kira Gligorova ima kompletno hladne odnose prema Rusiji, mnogo uzdrzane odnose sa EU, a maksimalno otvorene sa SAD, od kojih usput nista za uzvrat ne dobiva. Mi dakle kritikujemo princip ekvidistance, zato sto se on uopste ne prakticira. Na protiv. Slicno je i na regionalnom planu. Makedonija ima apsolutne hladne odnose sa svim susjedima, ali je Srbija maksimalno prisutna u Makedoniji. Prostor za politicku, ekonomsku i kulturnu penetraciju apsolutno je otvoren toj jednoj strani. Bez obzira sto su u Makedoniji dosli plavi sljemovi da brane granicu sa Srbijom i sto ta granica jos nije regulisana i bez obzira na cinjenicu sto sa Grckom imamo ozbiljne probleme u vezi sa nasim medjunarodnim etabliranjem vertikala Beograd - Skopje - Atina besprekorno funkcionira, a horizontala Tirana - Skopje - Sofija je prakticno zamrznuta. To se mora mijenjati.

Razgovarao: BUDO VUKOBRAT