Bulatovi} na putu bez alternative

\UKANOVI] JO[ NIJE REKAO POSLJEDNJU RIJE^

Odnos prema zajedni~koj dravi sa Srbijom u Crnoj Gori je kona~no, u formi definisane dravne politike, poistovije}en sa odano{}u liku i djelu Slobodana Milo{evi}a. Sjednica Glavnog odbora vladaju}e Demokratske partije socijalista, razrije{ila je nedoumice koje su, priznao je Predsjednik Momir Bulatovi}, postojale u javnosti kada je u pitanju crnogorska odanost "modernoj federaciji". Punih 16 sati iza ~vrsto zatvorenih vrata, ~lanovi najvi{eg organa vladaju}e crnogorske partije, njih 96, istrajavali su u postizanju "apsolutnog jedinstva prema SRJ" i nastojanju da jedni druge ubijede u potrebu da se "ne redefini{e, ve} samo osna`i izborni program DPS".

Kona~no, kada su se svijetla na zgradi u kojoj stoluje aktuelna crnogorska vlast pogasila, vidno raspolo`en zbog ubjedljive podr{ke koju je na sjednici dobila opcija koju je on (?) zagovarao, Predsjednik Bulatovi} je iza{ao pred novinare i lijepo objasnio da je "SRJ projekat za koji smo vezali na{u politi~ku sudbinu".

"Nema alternativnog puta, nema alternativnog programa i rje{enja. Nema ni govora o perperu, nema ni govora o tome da DPS trai referendum. Mi nastavljamo putem kojim smo krenuli", bio je odre{it i kona~no surovo iskren Momir Bulatovi}. Svi oni koji su se pribojavali da }e premijer Milo \ukanovi} Crnu Goru otvoriti prema svijetu, uvesti je u me|unarodne institucije spremne da poguraju njen novi reformski kurs, mogli su da odahnu. Momir Bulatovi} je podr{ku ve}ine ~lanova Glavnog odbora partije kojoj je na ~elu, pretvorio u zaklju~ak kako za Crnu Goru ne moe i ne smije postojati druga~iji politi~ki kurs od onog koji odredi vi{estrana~ko Dedinje.

Ostavkom Mila \ukanovi}a na mjesto potpredsjednika vladaju}e partije, tako je, za sada neslavno, okon~an jo{ jedan poku{aj da Crna Gora vlastite interese stavi ispred emocija. Zvani~ni Beograd odrao je konstantu, toliko znanu u istoriji Crne Gore, da se ne samo mije{a u politiku koja se vodi u Podgorici, ve} da je aktivno kreira. Naznake koje je svojim reformskim iskoracima u posljednje vrijeme davao Milo \ukanovi}, ispostavilo se, nisu bile dovoljno snaan u ubjedljiv iskorak koji bi Crnu Goru vratio sebi.

Samostalnost ne ekonomskom planu oli~ena u kona~no postignutom samofinansiranju Crne Gore i vo|enje samostalne spoljnje politike, izgledali su ipak kao solidan osnov za neki radikalniji otklon od zvani~nog Beograda. \ukanovi}eva pri~a da Crna Gora ve} dvije godine ima uravnoteen budet, da se pribliila ekonomskoj nezavisnosti i pripremila za samostalan nastup pred svijetom, parala je u{i zvani~nom Beogradu vi{e nego {to se to iz sporadi~nih reakcija moglo pretpostaviti. Jo{ kada je sve bilo garnirano ~estim turnejama po Americi gdje je, pretpostavljalo se, dobijao ohrabrenje za otklon od Beograda, slika o ~ovjeku koji bi da Crnu Goru izvede iz zajedni~ke drave, bila bi upotpunjena.

Sve dok se stvar kretala u granicama onoga {to je u unuarpartijskom DPS argonu bilo ozna~avano kao podjela interesnih zona sa Momirom Bulatovi}em, nije bilo ve}ih problema. Radoznalu javnost povremeno bi, ~as jedan, ~as drugi ohrabrili pri~om kako sve spada u domen "li~nog stava", koji se nipo{to ne smije poistovje}ivati sa onim {to se zove dravna politika. I ko zna do kada bi sve to funkcionisalo u punoj harmoniji, da nije do{lo do politi~ke krize u Srbiji, izazvane kra|om na lokalnim izborima. Tada, kada je ~itav svijet bio jedinstven u osudi srpskog diktatora, vi{e nije bilo prostora za taktiziranje. Istina, jo{ jedno vrijeme \ukanovi} i Bulatovi} istrajavali su u prepucavanju koje, ipak, nije izlazilo iz okvira "dozvoljenog". Naime, onda kada bi \ukanovi} poslao telegram podr{ke beogradskim studentima, Bulatovi} bi se pojavio na Milo{evi}evoj promociji auto-puta. \ukanovi}evo karakterisanje Milo{evi}a kao "prevazi|enog politi~ara", Bulatovi} bi do~ekao a Milo{evi}evoj sofi, a premijerovo traenje ostavke srpskog voda, Bulatovi} bi proslavio prisustvom potpisivanju istorijskog sporazuma o "specijalnim i paralelnim vezama" SRJ i RS.

A onda, kada je dara prevr{ila mjeru, i kada je postalo jasno da su i jedan i drugi oti{li predaleko, \ukanovi}u je prire|ena dobrodo{lica ~im je njegov avion doletio iz posljednje posjete Va{ingtonu. Istina, ne na aerodromu, kako je to red, ve} na sjednici Izvr{nog odbora svoje partije, gdje je dobro iskritikovan zbog nastupa pred ameri~kim doma}inima. Naravno, tada \ukanovi}u jo{ nisu bile jasne razmjere onoga {to mu se sprema, pa se ~ak drznuo da saop{ti kako se jo{ jednom uvjerio da bez otklona od Milo{evi}a, nema uklju~enja u zajednicu civilizovanih naroda. Tek tada, shvativ{i da ima posla sa nepopravljivim zagovornikom promjena, Bulatovi} je zaklju~io da je do{lo vrijeme za obra~un. Po Milo{evi}evom receptu, naravno. Nalik onom koji je, ispostavilo se, bio pripremljen za ja~anje vo`dove pozicije i u Crnoj Gori i u Republici Srpskoj.

U danima koji su prethodili famoznoj sjednici GO DPS, priznao je Bulatovi}, trajali su mukotrpni razgovori najueg partijskog vrha i ubje|ivanje \ukanovi}a da reterira. Kada to ovaj nije prihvatio, Milo{evi} je u svom kabinetu naloio Bulatovi}ima, Momiru i Pavlu (saveznom ministru vojnom) kako da sprovedu egzekuciju nad \ukanovi}em. Premijeru je pred vikend dat rok da do sjednice Glavnog odbora odgovori na ultimatum koji je sadravao obavezu da rekonstrui{e kabinet, odstrani nepoeljne ljude, i samim tim, promijeni aktuelnu vladinu politiku.

Da je Momir Bulatovi} bio ubije|en u brzu i laku realizaciju takve zamisli, govorila je i ~injenica da je svoje obra}anje novinarama tog ponedjeljka zakazao za 13 sati (sjednica GO po~ela je u 10). Me|utim, satima su ~lanovi najvi{eg organa DPS vodili bitku kojom je trebalo raspraviti ozbiljnu dilemu o tome "da li to DPS i Crna Gora odustaju od politike kojom su dobili nedavne izbore". Izvori sa sjednice tvrde kako je Bulatovi} ve} u startu najavio mogu}nost otkazivanja povjerenja \ukanovi}u, da bi, kako je rasprava odmicala, shvatio da pri~u mora okrenuti ka pitanju odanosti zajedni~koj dravi. Rezultat izja{njavanja (64:7 u korist Bulatovi}a, uz 22 uzdraanih) samo je u prvom trenutku i na Konferenciji za novinare Predsjednika Bulatovi}a odavao sliku ubjedljivog trijumfa izvr{ilaca Milo{evi}evog naloga.

Informacije koje su naknadno procurile govore, zapravo, da se me|u sedmoricom Bulatovi}evih protivnika i 22 uzdranih (koji su odbili ~ak i pomisao da se moe glasati o povjerenju \ukanovi}u) nalaze najuticajniji i najmo}niji ljudi u strukturi crnogorske vlasti. Ve}inu koja se prilkonila Bulatovi}u ~inili su, pak, ljudi iz ruralnih sredina, bez pravih informacija o zbivanjima u partijskom vrhu. Na njih je presudan uticaj izvr{io Pavle Bulatovi}, savezni ministar za odbranu, koji je prijetnjama ratnim ishodom u slu~aju neposlu{nosti Crne Gore ne samo prelomio ve}inu u GO, ve} i potvrdio pravilnost da je prijetnja oru`jem najve}a brana crnogorskoj samosvojnosti.

Tvrdnja Predsjednika Bulatovi}a na Konferenciji za novinare kako ~itava stvar nije bila usmjerena protiv Mila \ukanovi}a, djelovala je odve} naivno i prozirno za svakog ko poznaje bilo crnogorske politi~ke scene. Pruena ruka premijeru sadrala je poziv da se on "moe pridruiti jedinstvu DPS, ukoliko ne eli da povu}e nneki drugi potez". Me|utim, Bulatovi} je tek naknadno potvrdio da ta {ansa pruena \ukanovi}u uklju~uje njegovu obavezu da iz kabineta odstrani potpredsjednika Slavka Drljevi}a (~ovjeka koji je zagovarao uvo|enje crnogorske valute), ministra za kulturu Gorana Rako~evi}a ("jer se bavio politikom, a ne kulturom") i dvojice {efova: Slube dravne bezbjednosti i Trgovinske misije Crne Gore u Va{ingtonu. Kasnije se ispostavilo da bi to bio samo prvi talas Bulatovi}evog uslovljavanja premijera, da je kojim slu~ajem pristao na sve i po`elio da ostane na svom mjestu.

Dobri poznavaoci situacije brzo su prokuili da je ~ovek ~ije je ime neprikosnoveno u vrhu liste nepoeljnih, ustvari, Vukla{in Mara{, {ef Slube dravne bezbjednosti Crne Gore. Taj se ~ovjek ne samo li~no zamjerio Momiru Bulatovi}u, ve} je Predsjednik procijenio da je njegova dvostruka uloga, ozbiljna prijetnja Milo{evi}evoj vizuri Crne Gore. Naime, Mara{ je, kao odani "\ukanovi}ev ~ovjek" zaduen za tranzit (narodski: {verc) cigareta u Italiju, posao koji je u te{kim godinama blokade uravnoteio crnogorski bud`et. Tako|e, od svog dolaska na ~elo SDB Mara{ je u policiji "pro~istio" one koji su iskazivali vi{ak lojalnosti Milo{evi}evoj politici i onemogu}io rad tajne srpske policije u Crnoj Gori.

Mara{eva eliminacija, dakle, ne samo da bi u Bulatovi}eve ruke vratila kontrolu nad nov~anim tokovima, ve} bi omogu}ila da u bliskoj budu}nosti crnogorska policija postane ono {to je bila na po~etku devedesetih. Ili, nakon 1918.godine, svejedno. Sve to bilo bi saglasno planovima Slobodana Milo{evi}a da u junu zasjedne u fotelju predsjednika SRJ, da Bulatovi}a promovi{e u premijera i zajedno sa njim gradi "jaku saveznu dravu". Za projekat takve drave, procijenili su, bilo bi rizi~no u Crnoj Gori sa~uvati pozicije Mila \ukanovi}a i Svetozara Marovi}a, nesumnjivo dvije najve}e prepreke za realizaciju takvog plana.

Momir Bulatovi} je, dakle, sudbinu Crne Gore vezao za oporavljenog Slobodana Milo{evi}a. Milu \ukanovi}u je ostalo da ali {to za realizaciju svojih zamisli i napad na srpskog voda nije odabrao bolje vrijeme (recimo tromjese~nu politi~ku krizu u Srbiji), ve} je sve tempirao za predigru nove ameri~ke turneje. Njemu u gre{ku moglo bi se pripisati i dosta stidljivo i ~esto neubjedeljivo zagovaranje stavova koji su u modernom svijetu prepoznati kao reformisti~ki, ~ime je otupio o{tricu indenpendisti~kog rasapolo`enja u Crnoj Gori.

U svakom slu~aju, manja federalna jedinica zajedni~ke drave na{la se na raskr{}u. I dok je Bulatovi}ev put koji nema alternativu oro~en moda samo do jeseni, \ukanovi} tek treba da kae svoju posljednju rije~. Ako i ne uspije u svojim namjerama, nema sumnje da }e veoma skupo prodati svoju kou. Za utjehu, moe mu posluiti ~injenica da su i mnogi njegovi prethodnici zbog pre~este upotrebe imenice Crna Gora, do`ivjeli sli~nu sudbinu.

Neboj{a RED@I] (AIM, PODGORICA)