INTERVIEW: JOSIP JOLE MUSA

nekadasnji direktor Aluminiskog kombinata Mostar

Ako nista, bar su dobro ocistili Kombinat

AIM, MOSTAR, 26.03.97. Josip Jole Musa, Mostarac i dugogodisnji uspjesni direktor ovdasnjeg Aluminijskog kombinata - kako sam veli kad je u pitanju ponovno pokretanje te tvornice - daje sebi za pravo da puno kaze o njemu jer puno zna, "bez obzira sto netko misli drugacije".

• Velika je steta sto do danas, a proslo je vec dugo vremena od kad su prestale borbe, nije ucinjeno nesto znacajnije za Kombinat. Ne bih za to nikoga specijalno krivio, nego bih rekao da je to ovdje bila neka sedma briga, najblaze receno, premda je Kombinat nesto sto je trebalo favorizirati i forsirati jer je od njega nekada zivjelo najmanje 50 - 60 tisuca ljudi u Mostaru i u Hercegovini. Medjutim, sada sve kombinacije idu na to da se kupi glinica pa da se onda proizvodi, a da se ne kopa boksit... Onda nitko ne postavlja pitanje sto je sa Sirokim Brijegom, Posusjem, Citlukom, mjestima gdje su boksitni rudnici bili nosioci i posla i zivota i razvoja... Ovo sto je sad otvoreno samo jedan manji dio kombinata gdje se proizvode anode i to uglavnom za vlastitu potrebu. I to je pogon koji trazi najmanje energije pa je s te strane razumljivo da se od njega pocne nesto radit. Medjutim, nacin na koji je ovaj aranzman napravljen izgleda mi nepovoljan. Koliko znam, po srijedi je u stvari posao za Venezuelu i firmu "Petrolcox" iz Houstona. Onaj kome se prodaje donio je materijal, ovdje je jeftina radna snaga, i onda ce se ta anoda prodati u Venezueli. Taj posao komercijalno ne znaci nista. No, ako nekome sad trebaju spektakli oko otvaranja Kombinata, neka ih... Ima u tome nesto i dobro: bar je Kombinat za tu svecanu priliku, ako nista drugo, ono dobro pocistio i uredio. Ali, sto se tice ovakvog posla, ja ga ne bih nikad sklopio, jer ne donosi nikakve posebne koristi.

* Kako predvidjate odvijanje slijedecih faza pustanja u rad Aluminijskog kombinata?

• Pustanje u rad 50, 60 celija u slijedecoj fazi je vec ozbiljnija prica, a da ne kazem do kraja godine citave elektrolize od 250 tisuca celija. Za tu proizvodnju treba milijardu i po kilovat sati elektricne energije! I to energije koja je sigurna, jer se kombinat mora iz dva pravca napajati radi eventualnih elementarnih nepogoda da ne bi ostao bez struje sto bi to bilo katastrofalno za proizvodnju koja je permanentna. Ta se energija uvijek dobijala iz sisitema, znaci iz kombinacije hidro i termo izvora energije. Mi smo ranije imali citav prsten, napajao se iz juga i sjevera, i bio je siguran. Danas nema takvih prilika. To prije sto su sve hidroelektrane na Neretvi malo za kombinat. Bez znacajnog izvora termoelektrane kao sto je bila termoelektrana Gacko koje danas nema, odnosno kao sto su danas Kakanj ili Tuzla, koje rade tek s niskim kapacitetom jer se remontiraju, tesko je ostvariti takvu zamisao. Sistem prenosa je takodjer na mnogo mjesta razrusen, a ta cinjenica govori da ima jos mnogo problema da bi se u Kombinatu ostvarilo ono sto su nedavno na otvaranju najavili i obecaavali. Koliko ja znam samo onaj dio prenosnog sistema koji vodi energiju u Hrvatsku funkcionira, jer se energija izvozi u Hrvatsku. E, sada ako je tako, odakle cemo dobiti tu energiju? Hrvatska ima svoje probleme s energijom i ne znam bas da je u prilici da je dade nekom ovakvom potrosacu. Ovo je sve jedna strana medalje koja kaze da neki puno vise pricaju nego bi mogli eventualno uraditi, ali tu pricu mogu pricati samo onome tko o ovom poslu nista ne zna.

* Aluminijski kombinat, ipak, krece ispocetka. S kim?

• Nitko jos nista nije spomenuo sto se tice kadrova. Nekada je svaki inzenjer ili tehnicar u Kombinatu priman tek nakon odredjene provjere znanja. Potom je svaki imao specijalizaciju mjesec i po dana ili dva u Titogradu, prosao kroz sve faze rada, a iza toga je bi svatko od njih isao na mjesec ili tri u Holandiju na dodatnu specijalizaciji. To su ljudi koji mogu radit u Kombinatu, jer ne moze se u ovom poslu netko dovesti sa ceste... No, mahom su ti strucni ljudi, pogotovo Srbi i Bosnjaci, danas izvan Mostara, izvan BiH...

* Na svecanom otvaranju Kombinata aktualni direktor Mijo Brajkovic je rekao da ce u njemu raditi ljudi koji znaju posao, otklanjajuci spekulacije da ce se u "Aluminiju" zaposljavati po raznim podobnostima...

• Ako je to rekao, to je prvi put da je nesto slicno rekao, a ja ga nisam cuo. Necu govoriti da li mu vjerujem ili ne. No, imam puno kontakata sa strucnim ljudima koji su vani i mogu vam reci da nisu bas skloni doci u ovakve uvjete i raditi u ovakvom ambijentu. Bez velikih garancija oni nece doci ovamo, a ne znam tko im ih danas u Mostaru moze dati.

* Je li otvaranje tvronice moglo potaknuti ljude na razmislajnje da se od necega mora zivjeti, da se jednostavno mora zivjeti drugacije?

• Prije rata u Mostaru su samo "Aluminij" i "Soko" imali oko 7 ili 8 tisuca zaposlenih. Ne mogu shvatiti da netko tko se pita, netko tko je u prilici da odlucuje, bez razmisljanja docekuje s obje strane grada po pet, sest tisuca demobiliziranih boraca koji potom besposleni hodaju po Mostaru... Kako ih nije strah tih ljudi, kako se ne boje da ce jedan dan doci do njih i nesto traziti? Ovi na istocnoj strani su te ljude zakitili nekakvim deviznim knjizicama koje ne predstvaljaju nista, a ovi na zapadnoj vise nemaju para da im udjeljuju. Ne znam ni odakle je i prije bilo para za place, kad se nije proizvodilo. Trgovina jest nesto, ali to je epizoda koja traje dok ima nekakvih para. No, cim se novac potrosi, a nema novih proizvoda i nove vrijednosti, nemamo vise o cemu razgovarat. Tu je kraj. Zapravo, ja se cudim ljudima na vlasti: jesu li oni toliko hrabri, ili pak ne znaju gdje su. Pa, suoceni su s deset tisuca mladih ljudi koji ne znaju sto bi sa sobom, a trebaju pocet raditi, zivjeti, zeniti se... A ovi umjesto da koriste Evropsku uniju, Ameriku, medjunarodnu zajednicu, umjesto da prave stanove, renoviraju i popravljaju, oni se puhaju na televiziji kako su se umorili radeci, a uradili su ono za sto ih je netko platio. Ja bih samo upitao kako bi izgledao njihov umor da su jos morali zaraditi pare, pa to sto su napravili da su morali praviti od zaradjenog novca?

* Kako u tom kontekstu gledate na Brajkovicevu uvredu, ili kako veli kritiku, bivseg europskog upravitelja Hansa Koschnika?

• Brajkovic je prije svega, po meni, konfliktna osoba. Ima nekih stvari koje covjek ne smije raditi drugacije nego sto treba. Koschnik je upravljao na odredjeni nacin gradom i bio je covvjek koji je davao pare. I s Koschnikom je trebalo sasvim drugacije saradjivati. Ne bi Brajkovic izgubio nista ni od visine, ni od sirine, ni od tog njegovog kvazi ponosa, da je drugacije prilazio Koschniku. Mozda bi cak koji dolar i koju marku vise dobio na adresu zapadne obale. Ja bih bio sklon s Koschnikom praviti jednu sasvim drugu situaciju. Rekao sam Brajkovicu da treba da ima tim ljudi koji ce samo brinuti kakva je bilansa u Uniji, koliko ima para. I da se brine o tome da se te pare daju Mostaru. I da gradi, i gradi, pa makar se sutra ponovo rusilo - da gradi. Znam da su
  neke pare za rekonstrukciju nudjene zapadnom dijelu Mostara, ali zbog dnevne politike to je stalo, pa stoji i danas. Na istocnoj obali grada je drugacije. Vazda daj, daj... Ljudi se toga ne libe. Ja mislim da se s Koschnikom trebalo sasvim drugacije ponasati. Na kraju krajeva, za ciju korist se Brajkovic razisao s Koschnikom? Je l' to nekome ovdje sluzi na cast da je pucano u europskog upravitelja?

* Da se vratimo na Aluminijski kombinat. On zorno pokazuje nuznost jedinstvenoga grada Mostara, jer kako ce u nedostatku kadrova funkcionirati kombinat ako grad ne bude jedinstven. Odnosno, ako ljudi s istocne obale ne budu mogli bezbrizno dolaaziti i raditi na zapadnoj obali, ili obratno.

• To je jedina apsolutno ispravna teza. Cujte, ja sam gradsko dijete, ja znam sta je grad. Bio sam 27 godina direktor Komunalnog poduzeca, dakle servisa gradjana u kojem su i groblja i pijace, i parkovi i cistoca, i putevi i... Ovim danasnjima sam rekao: Vi gospodo mozete napravit opcina koliko imate para. Opcina se pravi na ekonoskoj racunici i ako imate para mozete je i imati. Ali, grad je nesto drugo. Grad mora bii jedna cjelina, mora biti jedinstven. Mostar nije nekakva gradurina, pa 'ajmo je podijeliti. Gdje ces dijeliti nekih sto tisuca stanovnika s prigradskim naseljima, pa onda nam jos pade na pamet sest opcina, pa sve to pride jos podijeliti popola!?

* Moze li Mostar u doglednoj buducnosti funkcionirati koliko-toliko normalno?

• Ja se puno krecem medju obicnim ljudima svih nacionalnosti i tvrdim da mogu zivjeti jedni kraj drugih, i jedni s drugima. Jasno, oni koji su nekoga izgubili, kojima je stradao brat, otac, dijete, sestra, teze ce zaboraviti svu ovu tragediju. Jer, nitko nikome ne moze opravdati taj gubitak. Kad su u pitanju takvi gubitnici onda ih moramo sa svim uvazavanjem tretirati na jedan posebna nacin, bez obzira koji su i ciji su, i pomoci im da njihova muka bude sto manja. E, a sto se tice ovih obicnih gradjana koji su kroz sve ovo prolazili ili gladni, ili siti, malo udareni 'vamo, malo tamo, netko je bio i na heliodromu, dobio po glavi, netko bio negdje drugo, nekoga zarobili, nekoga izdegenecili... sve su to stvari koje se daju zaboraviti i pomiriti se, a mislim da je narod tome zaboravu sklon. Ali, znate koji narod: gradjani Mostara! O njima ja govorim. No, danas u Mostaru ima malo Mostaraca. Ovdje na lokalnim medijima cesto prave nekakve ankete pa na cesti uhvate nekoga da kao nesto kaze... Ama, odmah ga po slovu "c" prepoznam. Nikad Mostarac nije tako govorio. Taj s takvim izgovorom je dosao ovdje, pao ovamo, ili po svojoj ili po tudjoj volji, ali on nije gradjanin ovog grada. Njemu Mostar ne znaci nista. Gradjani Mostara su skloni i imaju volju i zelju da se opet nadju u jednome gradu, da zive zajedno, da se makar podnose. Dobro, mogu ja reci i slozit se s tim da nema vise nikakvog bratstva i jedinstva. No, interesi su u pitanju i mi iz osobnih interesa moramo biti jedni kraj drugih, jedni s drugima. Ali, postoje oni koji vele da se ne moze tako zivjeti. E, treba vidjeti tko to ne moze i zasto, i tu je kljuc problema.

* Ima li Mostara bez povrataka njegovih gradjana?

• Nema! Nema ni Bosne i Hercegovine bez povratka ljudi. Medjunarodna zajednica je zaustavili rat, i hvala joj, ustajem i klanjam joj se. Ali, prvi korak koji je iza toga ste ucinila, ucinila je naopako! Prihvatila je stanje ratom dobiveno! A to je znacilo podijeljena drzava, podijeljeni gradovi. Mene je jednom Mate Boban zvao da budem predsjednik opcine. Ja sam ga pitao - kojeg grada? Mostara, kaze. Pa gdje ti je taj tvoj Mostar, kad mu je na Bulevaru granica? Rekoh, nisam ja pola co'eka. Hocu Mate, kazem mu, ako cu napraviti mir u cijelom Mostaru. Ja to najprije mogu, jer ja to zelim i radi Hrvata i radi Bosnjaka. Stati cu sam na tu Bulevar-granicu, i tvrdim da za nece biti rata. Ali, Mati je trebao rat. U tome je stos. Pitanje svih pitanja je povratak ljudi, i to ne moze drukcije bez sirokoga fronta i svi za sve, i svatko na svoje mjesto. Tu nema Boga, nego na - pisak. Sad!!! Oni iz Prozora ovamo, oni iz Mostara tamo. Naravno, uz jedan red, uz jednu evidenciju i pripreme za takvu akciju. Mozda ce u Mostaru trebat napravit tisucu stanova, mozda stotine satora, mozda osposobiti kasarnu za povratnike... Ja sam razgovarao s delegacijom jedne njemacke organizacije koja nudi pravi u Mostaru stanove po 25.000 maraka. Ali, ovdje jednostavno nece da rade na tome...

GORAN VEZIC (AIM)