SLOBODNO NEBO SA GORKIM UKUSOM

Izbjeglice u Sloveniji

Vlada Republike Slovenije je krajem prosle godine konacno donijela odluku o produzenju takozvanog privremenog utocista za gradjane Bosne i Hercegovine, koji su svoj komadic slobodnog neba potrazili u Sloveniji. Slovenacke vlasti su inace posrednim nacinom radile ili jos cesce nisu radile mnogo toga sto je sve doprinjelo dobrovoljnom odlazenju izbjeglica iz te drzave. Blizina ratnog zarista je u razdoblju 1992/93, Sloveniju ucinila najzasicenijom evropskom drzavom kada je rijec o broju prognanika. Njih oko 70 000 se obrelo u bivsoj jugoslovenskoj republici koja im, na cudjenje mnogih, nije pruzila ocekivanu dobrodoslicu. Ekspanzija izbjeglickih kampova po Sloveniji postalo je svakodnevnica, a oni su iz dana u dan bivali sve puniji. Kasarne u kojima je donedavno boravila JNA, vojska zbog koje su ovi ljudi morali napustiti svoje kuce, za njih su postale glavni smjestajni centar. Uslovi u kojima su bili prinudjeni zazivjeti, te zakonske odredbe za strance u Sloveniji (slikovito ih mozemo oznaciti zatvorenim krugovima) cinjenice su koje su svakim danom sve veci broj bosanskih izbjeglica navodile u potragu za nekim boljim i primamljivijim rijesenjem. Primamljivo je u ovom slucaju sinonim za slobodu kretanja koja je boravkom u slovenackom izbjeglickom kampu dugo vremena bila ogranicavana. Dozvola za izlaz, nemogucnost redovnog skolovanja, oskudna humanitarna pomoc, zabrana zaposljavanja,itd. - to su samo neki, ali i sasvim dovoljni razlozi da je Sloveniju do 1995.godine napustilo vise od 40 000 prognanih Bosanaca. Vecina ih je bolje sutra potrazila u trecim evropskim zemljama. Zanimljivo je i to da vecina Slovenaca nije ni znala za polozaj izbjeglica u njihovoj drzavi jer se to pred javnoscu vijesto krilo. U periodu od 1993. do 1996. godine se iz Slovenije u BIH vratilo 5.500 izbjeglica, od toga 2000 samo u prosloj godini. Priblizno 6.000 izbjeglica je uspjelo svoj status regulisati na neki drugi nacin od kojih se pokazao najefikasnijim onaj stari: SNADJI SE! Tako je u Sloveniji krajem prosle godine zabiljezeno rapidno smanjenje bosanskih gradjana sa statusom "privremenog utocista" sto je, uz put receno, termin koji nema nikakvu pravno-formalnu osnovu, ali se u slovenackom zakonu o strancima odrzao sve do danas. Prosla godina je za bosanske izbjeglice bila prozeta stalnom neizvjesnoscu i neprekidnim strahovanjem pred mogucim ukidanjem takozvanog privremenog utocista. Opravdano, jer je slovenacka vlada u nekoliko navrata najavljivala njihovo vracanje u Bosnu i Hercegovinu, a potom se u zadnjem trenu odlucivala za ponovno tromjesecno produzenje izbjeglickog boravka u Sloveniji. Postojece nevladine organizacije su nekoliko puta protestirale protiv ovakvog ophodjenja do izbjeglica, te kontinuiranog poigravanja njihovim strpljenjem. Ovaj je problem kulminirao u decembru prosle godine, kada je vecinskom dijelu izbjeglicke populacije isticao posljednji rok za produzenje statusa privremenog utocista u Sloveniji. Slovenacki je parlament s odlukom o produzenju njihovog statusa odugovlacio sve do 12.decembra, bez obzira na cinjenicu da im je izbjeglicki karton posljednji put ovjeren samo do 31.decembra 1996. Panika i uznemirenost su se istinski uvukli medju BIH prognanike, prije svega zbog zime koja je vec uveliko pokazivala svoje zube, a vecina njih je izbjegla s podrucja koja po Daytonu pripadaju drugom entitetu. Konacno, takoreci u minut do dvanaest, vlada Republike Slovenije na jednoj od svojih sjednica usvaja odluku o naknadnom produzenju statusa privremenog utocista do 30.aprila ove godine. No, ovaj je put bila ivedena i novost za sve BIH izbjeglice, koje su status mogle produziti samo ako su predlozile dokaz o BIH drzavljanstvu. Kao dokaz su im mogli posluziti licna karta, potvrda o drzavljanstvu, rodni list ili pasos. Svaki od ovih dokumenata je moraobiti izdat nakon 6.aprila 1992.godine, u skladu sa zakonom BIH o drzavljanstvu. Ova novina je mnoge zbunjivala, samim tim sto je neprekidna neimastina vladala njihovim zivotima vec nekoliko godina, a osiguravanje bilokojeg od navedenih dokumenata znaci prethodno posjedovanje najmanje 50 DEM. Toliko naime iznosi cijena uvjerenja o drzavljanstvu kojeg je moguce dobiti na postojecoj BIH ambasadi u Ljubljani. Po zadnjim zvanicnim podacima, broj izbjeglica u Sloveniji iznosio je 10.300, dok se je nakon 31.decembra prosle godine taj broj sveona svega 7000. Ovo veliko smamnjenje vroja BIH prognanika u Sloveniji se izmedju ostalog moze pripisati i vremenskoj stisci u koju su bili prisiljeni kao i finansijskim problemima koji im nisu dozvoljavali pridobljenje bilo kojeg od trazenih dokumenta. Radikalan zakljucak bi glasio da je za sve izbjeglicke nedace kriva slovenacka vlada, koja je htjela napakostiti ovoj populaciji. Medjutim, racionalno razmisljanje i objektivna informiranost dokazuju da bosanske izbjeglice za poboljsanje vlastitog polozaja ni same ne koriste vecinu odpunudjenih mogucnosti. Ured za izbjeglice u Ljubljani, naime otvara vrata svakoj od izbjeglica u slucaju da dodje do krsenja njihovih prava od strane slovenackog drzavnog aparata. Osim toga, po podacima kojim razpolaze obmudsman, to je zastitnik ljudskih prava u Sloveniji, Ivo Bizjak, tokom cetvorogodisnjeg boravka bosanskih izbjeglica u ovoj zemlji, na njegov ured nikada nije bilo adresirano ni jedno protestno pismo, niti je bilo ko od nezadovoljnih izbjeglica pokucao na njegova vrata. Samim tim je vrlo tesko optuzivati samo slovenacke organe vlasti. A odgovor na pitanje, sta ce se desiti sa preostalih 7000 bosanskih prognanika u Sloveniji, kojima krajem aprila ove godine ponovo istice status privremenog utocista, necemo jos dugo cekati. AIDA KURTOVIC, AIM