LIJEKOVI PROTIV ZDRAVLJA

AIM, Skopje, 27.03.1997

Mozda bas i nije dotle doslo, ali ne bi se smjelo olako prelaziti preko prijetne jednog farmaceutskog strucnjaka kako u Makedoniji "ne bi bilo cudo da se pocnu radjati djeca sa dvije glave". Anonimni katastroficar ovo je izjavio u jednoj od mnogobrojnih anketa sto se poslednjih dana vode u makedonskim medijima, a u vezi sa kvalitetom medikamenata koji se ovdje konzumiraju. Prema onome sto se moglo procitati i cuti, jednostavno se stice dojam kako je za zdravstvene vlasti prava sreca pojava finansiskih piramida, sto je oci javnosti i ostricu politicke akcije okrenulo prema onim monetarnim.

Svojevrsna vivisekcija berze lijekova u Makedoniji inicirana je jednim "malim" farmaceutskim skandalom. U Centralnom skladistu lijekova koje kontrolise Ministarstvo za zdravstvo, obrelo se krajem zime vise od 50.000 pakovanja antibiotika "oracef". Pokazalo se, medjutim, da je antibiotik slovenske proizvodnje uvezen iz Ceske, sa protivpropisnim uputstvom za upotrebu na poljskom jeziku i, sto je najgore, pri kraju vijeka trajanja. Rok mu istice negdje u vrijeme kad nastaje ovaj tekst, a ogromna i makedonskom trzistu neprimjerena kolicina uskladistena je nedavno. Miris skandala poceo se naglo siriti, kad se proculo kako je Ministarstvo za ovaj sumnjivi uvoz enormnih kolicina antibiotika isplatilo oko 300.000 maraka drogeriji "Medafarm" iz Tetova. Prica se sirila nevidjenom brzinom i, naravno, uobicajenim prvacem. Vlasnik drogerije dr. Sali Bedjeti, odmah je poistovecen sa prorektorom od vlade nepriznatog Univerziteta u Tetovu, proglasen njegovim najvecim finansijerom i, podrazumjeva se, zestokim zagovornikom Velike Albanije !? Onima koji su to htjeli prihvatiti, bilo je lako objasniti da se radi o zamjeni identiteta, ali je svima ostala misterija kad je objavljeno da ministarstvo uopste nije platilo Bedjetijeve lijekove, nego da ih je tetovski altruista poklonio.

I kako sto to obicno biva, vise pitanja otvorilo je ono sto se nije desilo nego da je uistinu bilo. Da je Bedjeti primio pare sve bi bilo vise nego jasno. Ovako ostaju dileme koja je to muka naputila vlasnika drogerije da ucini milorad od 300.000 maraka, prakticno kome su zapravo bili prvotno namijenjeni poklonjeni lijekovi i zasto je, dok citate ovaj tekst, vec farmaceutska otpad uskladistena u drzavnu instituciju, da tamo stvara glavobolje. Bolji poznavaoci makedonskih prilika spremni su ustvrditi kako je Bedjeti u bliskim odnosima sa samim vrhom drzavne zdravstvene nomenklature, sto opet provocira bezbroj neprijatnih pitanja druge vrste.

Bilo kako bilo, famozni "oracef" i njegovi nesretni rokovi trajanja naveli su novinare i farmaceute da pocnu ozbiljnije zavirivati u pretece dokumtacije medikamenata na ovdasnjem trzistu. Ako je vjerovati rezultatima tih "istraga" rezultati su katastrofalni. Udruzenje farmaceuta Makedonije tvrdi da na trzistu lijekovima vlada pravi haos. U drzavnim, ali i privatnim, apotekama prodaju se supstance ciji je vijek trajanja odavno istekao, a u katalozima se nalaze preparati koji ni na koji nacin ne odgovaraju delikatnim medicinskim standardima. U Makedoniji postoji propis po kome se jedan lijek nalaizira samo na pocetku svoje aplikacije, dakle kad se tek pojavi na trzistu, a kasnije proizvodjaci mogu "muckati" sta im padne na pamet bez bojazni da ce ih zdravstvene vlasti uhvatiti na dijelu. Naravno, pod uslovom da neko ne umre prilikom upotrebe nekvalitetnog lijeka. Takva se nesreca do sada nije desila, ali i da se desi, tesko bi bilo utvrditi na cijoj je strani krivica. Deponovani alibi imaju i ljekari i proizvidjaci. Uglavnom, pomenute su analize lijekova donijele ocjenu po kojoj se iza nekih medikamenata kriju nosioci degenerativnih procesa, sto je opet proizvelo onu nesretnu "prognozu" sa pocetka teksta.

Tanki mlaz svjetlosti u mracne hodnike makedonskih tableta i pilula uperila je nedavno Elen Goldstajn, predstavnik misije Svetske banke u Makedoniji, kad je izjavila kako su cijene lijekova u Makedoniji pet do cak dvadeset puta vece nego na svetskim pijacama. Uz respektovanje cinjenice da su troskovi prevoza na relativno malo trziste znatni i da je procedura registracije jednoga lijeka u Makedoniji komplikovana i skupa, ocigledno je da se radi i o enormnim profitima koji se ovdje sticu na lijekovima. Slovenacki lijekovi u Skopju su nekoliko puta skuplji nego u Sofiji ili tirani, na primjer, pa ih drogerije (neki posmatraci tvrde cak i drzavne) ilegalno uvoze i sticu brzu zaradu. U ovdasnjim medijima, inace, objavljeno je kako je Makedonija postala prava deponija slovenackih lijekova sumnjive kakvoce i upitnog vijeka trajanja. neki lijekovi "Krke" i "leka" koji se prodaju i u Americi, proglaseni su medicinskom "bufl-robom". Zvanicnici predstavnici ovih firmi, iza svega prepoznaju interes domacih farmaceutskih proizvodjaca, prije svih skopskog "Alkoloida", ali i nekih drugih privatnih distributera i uvoznika da sa makedonskog trzista istisnu Slovence.

Biznis, naravno, ima i svoju logiku, ali u svim drustvima zdravstvo je djelatnost od posebnog interesa, pa se sa pravom ocekuje da nadlezni oragni uredjuju. Problem je, medjutim, upravo u tome. Da li su zdravstvene vlasti spremne da uredjuju i da li su i one involvirane u mutne rabote sa lijekovima. Pod pritiskom medija u vezi sa haosom u apotekama, Ministarstvo za zdravlje izdalo je neki dan saopstenje prema kome je tamo sve u najboljem redu, a novinari se optuzuju za sijanje nepovjerenja i provociranje haoticnog stanja. Pokazalo se, medjutim, kako u ovome Ministarstvu ne samo sto ne znaju kako stvari stoje u njihovom djelokrugu, nego pojma nemaju sta rade ostale sluzbe okupljene oko iste Vlade. Kabinet Branka Crvenkovskog, nekako istovremeno, izdao je nalog Ministarstvu unutrasnjih poslova i Uprave za prihode da provedu istragu o zloupotrebama i nezakonitostima, te da utvrde odgovornost u oblasti prodaje lijekova.

Pise: Budo VUKOBRAT