Jadran film

***JADRAN FILM IZMEDjU DRZAVE I TYCOONA

AIM, ZAGREB, 26.3.1997. Sestogodisnje nesuglasice o vlasnistvu nad "Jadran filmom", nekada bazom hrvatske kinematografije, ponovo su aktualizirane. U ovoj borbi, prepunoj niskih udaraca, u kojoj su udjel uzeli svi koji s filmom imaju ikakve veze, sada se pojavila i "Nova produkcija", tvrtka ciji su odvjetnici navodno cak i ucjenama poceli otkupljivati dionice "Jadran filma" koje su u posjedu malih dionicara. S obzirom na vaznost ovog poduzeca i mnostvo interesa koji se oko njega preplicu, jos jedan skandal bilo je nemoguce izbjeci.

Nova epizoda svoju je premijeru dozivjela na stranicama "Vjesnika", dnevne novine cije se urednistvo nalazi, kako se u novinarskim krugovima obicava reci, u Predsjednickim dvorima. U povecem tekstu "Afere: Tko kupuje Jadran film?", "Vjesnikova" filmska kriticarka i "siva eminencija" mnogih kulturnih rubrika u provladinim listovima, Branka Somen, navodno se brinuci za sudbinu hrvatske kinematografije i sudbinu malih dionicara, zapocela je indirektni obracun s "jakom strujom unutar samog poduzeca" koja, po njenim rijecima, "od kraja prosle drzave sve do danas neprekidno pruza otpor ideji podrzavljenja ovog filmskog studija", istovremeno im prigovoravajuci kako su oni sami uzivali privilegije i bili pod patronatom socijalisticke Hrvatske i federativne Jugoslavije. Mada neizreceno, Somenica je pri tom ocigledno mislila na Zdravka Mihalica, upravo smijenjenog direktora "Jadran filma", koji se najvise protivi podrzavljenju ove tvrtke.

No, ideja o podrzavljanju nije izvorno Somenicina. Ideja je to koju od trenutka pretvorbe "Jadran filma" u dionicko drustvo zagovara Antun Vrdoljak, bivsi reziser, glumac, direktor HTV- a..., a danas predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora i povjerenik za film pri Ministarstvu kulture, od cega mu ovo potonje omogucava da u svojim rukama drzi sve konce filmske produkcije u drzavi. Naime, jos 1993. godine na coctailu u pulskom hotelu "Histria" povodom otvorenja Filmskog festivala, Vrdoljak je izvrsio vrlo jak verbalni atak na ljude iz "Jadran filma", a sve u vezi pretvorbe u ovom poduzecu koju je nazvao "otudjivanjem nacionalne imovine". Tri godine kasnije, opet u Puli, na okruglom stolu o akutnim problemima hrvatske kinematografije koja se nasla, osim u financijskoj, i u kreativnoj krizi, Vrdoljak je prisutne sokirao izjavom kako ne podrzava Nacrt Zakona o kinematografiji iz kojeg su izbrisane obaveze da nacionalni filmski studio, odnosno "Jadran film", bude pod kontrolom drzave, sto je prema njegovim rijecima, "nuzno za pravilno i normalno funkcioniranje ne samo filmske industrije nego i kinematografije u cjelini". Bilo je to u trenutku kada se pored svih ostalih problema u "Jadran filmu" drzava odrekla svojih 51 posto dionica i prenijela ih u portfelje Fonda mirovinskog osiguranja i Fonda za privatizaciju. Na tom je okruglom stolu, uz sveopcu aklamaciju, zakljuceno i kako bi izgradnja novog (drzavnog) studija bila besmislena.

No sve se mijenja. Istodobno s pojavom ljudi iz odvjetnicke tvrtke "Hanzekovic" koji su za do prije nekoliko dana nepoznatog vlasnika "Nove produkcije", poceli otkupljivati dionice "Jadran film", javnost je saznala za Vrdoljakov projekt tzv. Nacionalnog filmskog studija, drzavne ustanove koja ce se baviti snimanjem filmova, s novcem koji bi prethodno odobrilo Ministarstvo kulture RH, i to u iznosu od 5,6 milijuna njemackih maraka godisnje. Sto bi time dobila hrvatska kinematografija - pitanje je koje je ostalo visjeti u zraku, na koje ni Vrdoljak, uz ostale poslove i bivsi vlasnik farme pilica, nije odgovorio. On ipak nije krio svoje zadovoljstvo zbog novih aktera koji se pokusavaju domoci "Jadran filma", tvrdeci da se u njemu dogadja "ista ona prijevara s kojom je Milosevic prevario srpski narod", uvjeravajuci male dionicare kako je u njihovom interesu da ostanu vlasnici dionica, mada isti ti mali dionicari nisu svih ovih godina vidjeli ni kunu dividende.

Dio malih dionicara, potaknut neprofitnoscu dionica kojih su vlasnici, a jos vise pricama kako njihovo zaposlenje u "Jadran filmu" ovisi o tome hoce li svoje dionice prodati, ipak se odlucio na prodaju svojih udjela, cime je "Nova produkcija" postala suvlasnikom "Jadran filma". Osim odvjetnika Mladena Hanzekovica, koji je bio najistureniji u kupoprodaji dionica, najprije nesluzbeno, a potom i sluzbeno, obznanjeno je da iza "Nove produkcije" stoje novopokrenuta producentska kuca "TV Mreza", odnosno njen vlasnik i novinski magnat Ninoslav Pavic, potom Vinko Grubisic, suvlasnik OTV-a, te "neidentificirani inozemni bussinesman".

Neizbjeznima su postale kalkulacije koliko je u preuzimanje "Jadran filma" upetljan Miroslav Kutle, jedan od najbogatijih hrvatskih tycoona, u cijem je vlasnistvu, uz mnogobrojne tvrtke, i splitski TV Marjan, kuca koja uz Grubisicev OTV i Slavonsku televiziju u vlasnistvu Branimira Glavasa, cine osovinu TV Mreze. U svoju imovinu Kutle ubraja i nekoliko radijskih stanica, medju kojima i Radio Croatiju koja je nedavno dobila drzavnu koncesiju, ali jos nije pocela s emitiranjem programa. Vjerojatno je to bio povod spekulacijama kako ce od nekad drugog po vrijednosti filmskog studija u Evropi nastati radijski studio u cijim ce se odajama proizvoditi jeftini radijski program, kojeg ni inace ne nedostaje u Hrvatskoj.

The other side of story ovdje se cini ipak mnogo vjerojatnijom. Nino Pavic, nominalni vlasnik jedanaest novinskih izdanja, medju kojima i hrvatskog izdanja prestiznog "Playboya", ocajnicki je pozelio prosiriti carstvo i na elektronske medije. Nakon neuspjesnog pokusaja preuzimanja Radija 101 u studenom prosle godine, Pavic se koncentrirao na sto vecu uspjesnost TV Mreze i time se nasao u konkurentskom sukobu s drzavnom, Hrvatskom televizijom. U neprestanoj borbi za naklonost gledatelja kad vec nije uspio ustrojiti informativni program, Pavic se navodno dosjetio "Jadran filma" i njegove arhive, odnosno nerjesenog statusa ove tvrtke. U slucaju da "Nova produkcija "sto znaci Pavic i njegova svita, postanu vlasnici "Jadran filma", u njihovim bi se rukama nasli i mnogobrojni filmovi s potpisom ovog studija, a koji se danas ne prikazuju na drzavnoj televiziji, mada za njih postoji veliki interes. Ne treba sumnjati da bi i najlosiji partizanski film danas u Hrvatskoj postigao gledanost vecu i od najgledanijih HTV-ovih emisija. Uz to, postojanje stranog partnera u "Novoj produkciji" znacilo bi i koliko-toliko siguran povratak koprodukcijskih poslova koje je "Jadran film" zadnjih godina, sto zbog rata a sto zbog loseg gospodarenja i nerjesenog statusa, izgubio. Novcani efekti tog posla izrazavaju se u milijunima DEM.

Borba za vlasnistvo nad "Jadran filmom" tako ostaje otvorena, no nije nemoguce da "Nova produkcija" za koji dan postane njegovim vlasnikom. Jer, iako se tvrdi da je u vlasnistvu drzavnih fondova 51 posto dionica, to prema rijecima Zdravka Mihalica, direktora "Jadran filma", nije tocno. Odlukom Upravnog suda RH iz 1995. godine 24 posto vlasnistva nad tvrtkom pripada vlasnicima zemljista na kojem je "Jadran film" izgradjen, a koje je 1945. godine konfiscirano obitelji Janekovic. Drzavi, odnosno fondovima, time je u vlasnistvu ostalo tek 27 posto dionica, pa cak da fondovi odluce ne prodavati svoje dionice - u sto je tesko povjerovati zbog lose financijske situacije u kojoj se oni nalaze

• "Nova produkcija" jos uvijek ima sansu postati vlasnikom "Jadran filma". Takvim raspletom situacije napokon bi prestale price kako ce dokapitalizacijom od strane HTV-a "Jadran film" biti potpuno podrzavljen, mada je i to prica u koju treba uvelike sumnjati jer HTV takodjer ima problema s novcem. Uostalom, i kad bi imala novaca, bila bi to vrlo losa investicija, koja bi, uz sve ostalo, onemogucila ulazak stranog kapitala nuzno potrebnog "Jadran filmu".

Izglasavanje zakona o kinematografiji, o kojem se godinama govori, ali nikako da ga se uvrsti na dnevni red Sabora, rijesilo bi i status "Jadran filma". Njegovo donosenje opstruira prije svih sam Vrdoljak, kojemu dobri odnosi s predsjednikom drzave omogucavaju da utjece i na sudbinu "Jadran filma" koji on svim silama zeli podrzaviti. Sabor, pak, vec cetiri godine odbija tu Vrdoljakovu inicijativu, i tek se sad, s njegovim prijedlogom o Nacionalnom filmskom studiju, otvara prozorcic kroz koji bi Zakon o kinematografiji mogao uci u saborsku proceduru. Mnogo su vece sanse da se to opet ne dogodi jer Vrdoljak, uz sve vec spomenute poslove i jedan od petorice clanova Nadzornog odbora "Jadran filma", jos uvijek nije odlucio definitivno skinuti svoje sape s ovog poduzeca, vec je kao i ljudi iz "Nove produkcije", sada zaigrao na neupucenost malih dionicara i njihovu preplasenost za vlastitu sudbinu.

Najgore prolazi ono malo ljudi koji bi se filmom bavili i koji, poput mladog Vinka Bresana, imaju sto reci, ali im razni kljucari u senilnoj dobi to ne dozvoljavaju. Zar je onda cudno sto je u sest godina u Hrvatskoj snimljen tek jedan pristojan film, i sto publika vise voli novu jugoslavensku produkciju u ilegali nego domace "drzavotvorne" ispljuvke?

MILIVOJ DjILAS