Izbori u zapadnoj Slavoniji

Zagreb Mar 25, 1997

IZBORI U ZAPADNOJ SLAVONIJI

AIM, ZAGREB, 25.3.1997. Zapadna Slavonija je jedino podrucje uz Osjecko-baranjsku, Zagrebacku i Primorsko-goransku zupaniju gdje na izborima ima i predstavnika Srba. Ali i jedina izvan istocnog Podunavlja gdje to nije Srpska narodna stranka (SNS) ciji je sef Milan Djukic. Naime, ovaj put je to Srpska samostalna stranka Milorada Pupovca. Postojala je sansa da SSS isto ucini i u Lici i Kninu, ali tamo i dalje nema nikoga tko bi to mogao uraditi, jer se ljudi i dalje boje, posebno oni koji bi na kandidacijsku listu trebali staviti svoje ime. Tesko se moze reci da je u Pakracu blaze za zivjeti nego u Otoccu ili Kninu, ali neke su stvari ipak moguce.

Nositelj liste SSS-a u Lipiku je Miroslav Grozdanic, a u Pakracu Vojin Mrzic. Tu je jos i HDZ, koji je favorit medju Hrvatima na tom prostoru, zatim HSS i HSLS u koaliciji (nositelj je Vlado Gotovac), potom HNS i SDP, takodjer zajedno (nositelj je Stipe Mesic). Pojavljuje se jos i Hrvatska krscansko-demokratska unija (HKDU), koja je autsajder, kao i nositelj liste Mato Nosic. Od petnaestak kandidata svega je cetvero iz Pakraca i Lipika, a ostali su uglavnom iz Pozege ili okolnih sela.

"Ocekujemo ucesce u lokalnoj vlasti, iako su preuredili izborne jedinice, tako da su sela u kojima zive Srbi ni tamo ni ovamo, pa su kod glasanja u manje povoljnom polozaju" - kaze za AIM Veljko Dzakula, predsjednik Srpskog demokratskog foruma. "Kada se glasovi zbroje, kada srpska lista izadje, u postotku ce broj dobivenih glasova od ukupnog broja na listi izbaciti one koji ce predstavljati Srbe. Posto znamo da 25 posto Srba u Pakracu i Lipiku ima dokumente, dakle i pravo glasa, vjerujemo da ce glasati za srpsku listu, ne da Srbi pobjede u Pakracu, vec da budu u vlasti, da ono sto nam smeta kazemo na pravom mjestu, a ne samo preko novina. Da se takodjer gledamo oci u oci sa svojim komsijama, koji vec shvacaju da i mi tu zivimo i da je dobro da stvari zajedno vodimo. Naravno, ako hocemo zivjeti zajedno. Ubise nas u stvari lazi koje imamo jedni o drugima, a vrijeme je da maske padnu, inace nam se ne pise dobro. Vrijeme je i da se govori o vaznim stvarima, recimo kako se zaposliti, obnoviti kuce, ceste, zivot i slicno".

U Pakracu smatraju da su ovo vazni izbori, jer je sansa da odu oni koji nista nisu napravili za kraj, osim sto su sebi obnovili kuce, osigurali karijeru ili pak otvorili firmu. To su ljudi koje je postavio HDZ nakon "Bljeska" da malo uvedu red, ali su taj red postavili kako njima odgovara. Iako je voditelj Ureda za obnovu Pakraca Zeljko Zilic najavio prije godinu i pol dana da ce sve ici kao po loju, da ce se dakle kuce popisati i svakome bez obzira na rod i naciju dati onoliko koliko mu je potrebno da krene barem iz pocetka, to se dogodilo samo odredjenim ljudima, uglavnom oko vlasti, koje su problem zaposlenja pokusale urediti bez Srba koji su ostali, tako da gotovo nije postojala niti jedna stvar oko koje bi se mogli dogovoriti, od banalne zamjene prozora ili krova do izdavanja dozvola za gradnju, a posebno ne oko toga koliko novaca netko treba dobiti i da li ih uopce treba dobiti.

Na pocetko je to odgovaralo hrvatskom stanovnistvu, ali kako tvornice koje postoje u Pakracu, Lipiku i Okucanima nisu mogle bez novaca sa strane, uglavnom kredita iz inozemstva, te su se ugasile, pa su se na kraju svi nasli bez posla. Sada Srbi i Hrvati dogovaraju kako da nadju novac, izvana prije svega, pa da se svi zaposle. Velik broj Hrvata, bas kao i Srba napustio je Pakrac i Okucane, bas zbog toga sto nisu imali od cega zivjeti, jer vlasti je jos uvijek vaznije da brani izbjeglim Srbima da se vrate, nego da se bolje zivi. Ali to vjerojatno i nije onaj pravi razlog sto obnova vise-manje stoji i sto je puno toga isto kao i nakon "Bljeska".

U medjuvremenu se doselilo desetak tisuca Hrvata iz Vojvodine i Bosne, te blizu tisucu Janjevaca, koji zive oko Batinjana, Durdjula, Bijele i Vocina, cime se jos vise promijenilo biracko tijelo. Hrvati starosjedioci se nalaze u selima oko Pakraca i Lipika. I oni ostaju bez posla, pa odlaze raditi u Njemacku i Austriju. Vratilo se do sada oko 400 Srba iz istocne Slavonije, pa ih sada na cijelom prostoru zapadne Slavonije ima oko 7 tisuca, a Hrvata najmanje 100 tisuca. Do rata je inace bilo blizu 90 tisuca Srba. Procjenjuje se da ce ih se u naredne dvije godine vratititi do 20 tisuca.

Najava povratka Srba na ovaj prostor za vlast je novi problem. U prvom redu su u pitanju kuce u kojima oni koji dodju zele zivjeti, jer su, izmedju ostalog, njihove, ali ne zna se sto ce biti sa ljudima iz Bosne koji su u njima, a nemaju gdje otici. Pored ostalog pitanje je posla, kojega nema ni za one koji vec zive u zapadnoj Slavoniji.

I escesi su cesti, jer se ljudi vracaju, a oni koji su u njihovim kucama ne daju da udju u njih. Izbjegli Srbi dolaze najvise u Okucane, pa su tamo i brojne nasilne delozacije. Nedavno je obitelj Petra M., inace povratnika iz istocne Slavonije, jednostavno dobila batine. Dosli su, ali u kucu nisu mogli uci, pa su trazili kod lokalnih vlasti pravo na povrat kuce, a umjesto toga su pretuceni od susjeda. Nije dobro prosao ni vlasnik kuce u kojoj privremeno zive. Diskriminacija oko popravaka kuca takodjer je cesta pojava. Sredstva za obnovu dobijaju i ljudi koji su dosli sa strane, a mimoilazi se domace Srbe, pa i mnoge Hrvate, kao da ih nema.

Vecina ljudi koja je ostala, a imala je pravo na mirovinu, ostvarila je to svoje pravo. Dio prezivljava od pomoci humanitarnih organizacija. Dio mladjih ljudi, posebno zene, odlaze raditi u inozemstvo, dok muzevi cuvaju kucu. Ostali su nasli posao u nekolicini poduzeca koja rade, poput "Odjece", Sumarije ili Staklane, gdje zarade 600 do 700 kuna, s cime bez drugih prihoda ne bi sastavili kraj s krajem. Zanimljivo je da su se za ljude na tom prostoru vise brinule strane ambasade - prije svega svedska, americka i francuska, koje su za potrebe tih ljudi dale nesto mehanizacije, umjetnog gnojiva i stoke sitnog zuba - nego drzava Hrvatska.

Humanitarne organizacije u medjuvremenu odlaze, a jos uvijek ne postoje oni koji ce se baviti razvojem ovoga kraja. Socijalno stanje u Pakracu, Lipiku i Okucanima je jako lose, pa su sada svi u gabuli. A ta gabula je ucinila da su se zitelji zapadne Slavonije suocili s cinjenicom da ne mogu izolirano zivjeti. Posebno ce tesko biti ako to podrucje ostane poluprazno kakvo je sada, ako se ne vrate oni koji su nekoc na njemu zivjeli, jer je vec jasno da drugacije i nece moci, iako vlast u Hrvatskoj sve cini da popuni demografske rupe naseljavanjem Janjevaca i Hrvata iz Bosne, kojih od zapadne Slavonije do Knina sada ima preko 50 tisuca, a planira se da se taj broj poveca do polovice iduce godine barem za jos toliko, sto je na kraju opet manje nego sto je bilo ljudi prije rata. Koliko je poznato ministar obnove Jure Radic se ne predaje i najavljuje novi kontigent od sto tisuca ljudi. Racuna pritom na Hrvate izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, koji se sada nalaze u Njemackoj. Ako u tome i uspije, makar i djelomicno, nece biti cudo, jer stranka na vlasti se vec izvjestila u jeftinoj nabavi hrvatskih ljudi za svoje potrebe.

ALEN ANIC