Predizborni lov na kriminal

PREDIZBORNI LOV NA KRIMINAL

AIM, ZAGREB, 24.3.1997. U osvit izbora u Hrvatskoj, vladajuca garnitura pomalo se neocekivano vratila jednoj temi, oko koje vec mjesecima pa i godinama obigrava, ali nikada nije smogla snage da se s njom do kraja suoci. Prije nekoliko dana Vijece za obranu i nacionalnu sigurnost, neka vrsta drzavnog direktorija koji osobno sastavlja i saziva Franjo Tudjman, izdalo je saopcenje u kome se kaze da se treba odlucno suprotstaviti "svim oblicima drzavnog kriminala i korupcije".

Kako se ipak ne bi pomislilo da se radi o necemu sto je posebno uzelo maha u Hrvatskoj, a pogotovo da aktualna vlast s time ne moze izaci na kraj, u saopcenje je ubacena jos jedna, tipicno aktivisticka recenica. "Iako su takve pojave prisutne u svim zemljama trzisnog gospodarstva, posebice u zemljama u tranziciji, cak znatnije nego u Hrvatskoj, potrebno ih je odlucno uklanjati" - kaze se. Iz ovoga je ocito da i u vladajucoj stranci savrseno dobro znaju da krupni kriminal moze postati, ili vec jeste, presudno pitanje predstojecih izbora. Te da se u njih ne moze uci ne uzvrativsi bas nicim na rasireno misljenje u javnosti da se konci tog kriminala vuku iz samog vrha drzave (za sto "zuti" tisak i dalje danomice dovlaci hrpe novih dokaza, medju kojima je posljednji da je Tudjmanovoj supruzi Ankici kupljen skupi, gotovo dvjesto tisuca maraka vrijedan automobil - iz drzavnog proracuna).

Saopcenje sto ga je javnosti odaslao VONS uslijedilo je kratko nakon hapsenja Ferdinanda Jukica, vlasnika "Badela", koji je osumnjicen za utaju poreza od citavih cetiri milijuna maraka. "Drzavotvorni" tisak halapljivo se bacio na tu pricu, sugerirajuci da je policija najzad usla u trag jednoj krupnoj ribi koja je vjesto lovila u mutnom (upravo tako - Mutni - je i nadimak sto ga nosi Jukic). No sama svota od cetiri milijuna maraka otkriva najslabiju tocku ove price. Ocito je, naime, da se radi ne samo o okorjelom nego jos vise o "dosjelom" kriminalcu, cije su marcapije morale biti dugo poznate policiji, a odlucilo mu se postaviti "vrsu" vjerojatno tek kada je ocjenjeno da za to postoje i potrebni "politicki" razlozi.

Ono sto je ovih dana objavljeno o Jukicu, i sto se o njemu otprije znalo, potkrepljuje tu tvrdnju s vise nego dovoljno argumenata. Jukicevi noviji "podvizi" - ilegalna prodaja pica iz tajnih punionica i s krivotvorenim naljepnicama konkurentske firme "Badel 1862" - samo su zavrsne epizode jedne prebogate benderovske biografije, koja je zapocela jos u vrijeme opsade Vukovara 1991. Novinske kronike registriraju Jukica kao mocnog "dobavljaca oruzja", koji je od Vukovaraca (a sumnja se i iz Vukovarske banke) pokupio 1,4 milijuna maraka za nabavu pusaka, strojnica i drugog oruzja, ali branitelji grada nisu nikada vidjeli ni novca ni oruzja. On sam nestao je iz Vukovara. Nije, medjutim, netragom nestao, jer je odmah zatim vidjen u Zagrebu, gdje je, tvrdi se, uzivao posebnu policijsku zastitu, cak je navodno dobio i iskaznicu tajnog agenta SZUP-a.

Prica o nestalom novcu i oruzju ipak nije utihla, ali je skrenula - ili ju je vjerojatno netko skrenuo - u drugom pravcu. Za kradju novca iz "Jukiceve torbe" optuzen je zapovjednik vukovarske obrane Mile Dedakovic-Jastreb, kojemu to, doduse, nije dokazano, pa je ubrzo oslobodjen, a za Jukicem je toboze raspisana tjeralica, jer je navodno pobjegao "u inozemstvo". Ovo se sada pobija, jer nezavisni tisak tvrdi da je on cijelo vrijeme bio u Zagrebu - i dalje pod policijskom zastitom - gdje je cekao da se slegne prasina, te da javnost zaboravi da se nesto dogodilo. To se doista i desilo, pozornost je skrenula na neka druga zbivanja, ali daljnji razvoj dogadjaja ipak nije isao Jukicu u prilog.

Poslije stanovitog vremena Dedakovicu je ne samo zaboravljeno ono zbog cega mu se pokusalo suditi, nego je toliko popravio odnose s vladajucom strankom da je na kraju postao njen clan. Tesko je reci je li to na neki nacin utjecalo na daljnja zbivanja s Jukicem i oko Jukica, no cinjenica je da su dotad neunistivom sreckovicu dobre zvijezde pocele okretati ledja. Ipak, jos se razmjerno dugo o Jukicu u javnosti nije culo nista lose. Stovise, zaradio je niz zahvalnica Ankice Tudjman cija Humanitarna zaklada za djecu Hrvatske organizira od vremena do vremena glamurozne i dozlaboga neukusne aukcije na kojima dobro potkozeni novobogatasi darivaju djecu astronomskim novcanim iznosima i uvrijezilo se da odmah uz njih sjedi i stanovit broj visokih drzavnih duznosnika, koji se takodjer galantno razbacuju novcem, ali za razliku od prvih - drzavnim, tj. iz proracuna.

Na jednoj od posljednjih takvih gavanskih sjedeljki, koju je, sto nije prvi put, izravno prenosila Hrvatska televizija, vidjen je i Ferdinand Jukic, koji je konsternirao javnost ponudivsi za malu i, po dojmu likovnih znalaca, bezvrijednu skulpturu Franje Tudjmana ni manje ni vise - 90 tisuca DEM. Kasnije se pokazalo da Jukic ipak nije kesirao Ankicinoj zakladi taj novac, sto je mozda i kap koja je prelila casu, tako da se bivsi liferant neisporucenog oruzja nasao u ozbiljnim problemima tek kada nije isporucio ocekivani rodoljubni danak mocnoj donatorki. Dodatnu nesrecu Jukic je imao sto je vladajucem HDZ-u upravo nasusno trebao neki preuzetni mutikasa, buduci je ova stranka u nekoliko navrata pokretala kampanju protiv kriminala, ali ju je uvijek morala obustavljati prakticki i prije pocetka.

Posljedni put kada je to ucinjeno, ujesen prosle godine, cak je suspendirano nekoliko visokih duznosnika iz redova HDZ-a. No, oni su ubrzo "rehabilitirani" - bez ikakvih valjanih argumenata, kojih nije bilo ni kada ih se suspendiralo - jer se pokazalo i da ta hinjena potjera za lopovima nosi preveliki rizik. U stranci je ocito toliko toga zrelo za temeljitu policijsku ili poreznu istragu da i najmanje talasanje u casi vode prijeti velikom burom, dok ocekivanja nestrpljive javnosti toliko brzo rastu da ih organizatori kampanje ne mogu zadovoljiti. Jukic je dobro odabrani zrtveni jarac najnovije kampanje, jer ne potjece iz same stranacke i drzavne nomenklature, iako joj je povremeno bio toliko blizak da se sam hvalio da joj pripada. Da bi opravdao tu kljucnu razdjelnicu u najnovijoj kampanji, vlastima blizak "Vjesnik" pozurio je da vec dan- dva poslije citateljima objasni kako u kriminalu i korupciji najvecim dijelom sudjeluju "novopeceni menadzeri i biznismeni, uglavnom regrutirani iz stare komunisticke nomenklature".

Sasvim je vjerojatno da ta definicija nije skovana samo za ovu nego i za siru i dulju upotrebu, tj. da ce se na "komunisticku nomenklaturu" prebaciti i odgovornost za moguca talasanja po drugim osnovama. Kao sto je, recimo, nezadovoljstvo umirovljenika, ili revolt sto ga iskazuje 50-tak tisuca prevarenih hrvatskih gradjana u aferi s menadzerskim kreditima, koja je uocljivo aktualizirana nakon zbivanja u Albaniji. Ta je zbivanja sluzbeni Zagreb, preko sebi bliskih medija, prokomentirao kao pomno isplanirani i iz sjevernog susjedstva (Jugoslavija) potpomognuti restauratorski udar albanskih komunista. Ali, ta je ocjena stigla toliko brzo da je vec na prvi pogled jasno kako joj nije mogla prethoditi iole ozbiljna analiza unutrasnjih odnosa u Albaniji.

Puno je vjerojatnije da su zbivanja u toj zemlji posluzila samo kao predlozak nekih politickih i ideoloskih stereotipa (latentna srpsko-komunisticka opasnost), koji se, uz minimalne modifikacije i u hodu, mogu primijeniti i na domacem terenu. Cinjenica sto je Albanija razmjerno daleko, a izbori u Hrvatskoj blizu, samo je ubrzala zavrsne radove na toj napuhanoj konstrukciji.

Marinko Culic