TuÐman ne odustaje

***TUDjMAN NE ODUSTAJE OD HERCEG-BOSNE

AIM, ZAGREB, 21.3.1997. Cinici bi rekli da je najnoviji politicki izlet predsjednika Hrvatske u Mostar bio izraz potrebe za ljubavlju. Jedino se jos u Hercegovini mogu za Tudjmana organizirati takvi doceci, u populistickoj maniri, s transparentima, s odusevljenim "pucanstvom" i narodnim pjesmama o velikom vodji, u onom poznatom stilu "Druze Tito, ljubicice bijela". Hrvatska je tu fazu prosla. Zato se sudjelovanje u svecanosti ponovnog pustanja u rad obnovljenog aluminijskog kombinata u Mostaru, a pogotovo posjet Medjugorju, gdje ga je docekalo vise tisuca bosanskohercegovackih Hrvata, moze shvatiti i kao pocetak Tudjmanove predizborne kampanje. Ali putovanje, sa cijelom svitom, u susjednu drzavu svakako nije bilo samo sentimentalne prirode.

U trenutku kad je Hercegovina oblijepljena plakatima "Oslobodite Tutu, inace rat", hrvatski je predsjednik i osobno dosao reci da se u odnosu Zagreba prema Hercegovini nista nije promijenilo. Hrvatska je policija uhapsila neformalnog gazdu Hercegovine Mladena Naletilica Tutu i neke od glavnih kumova tamosnje mafije. Kako ih je zatvorila, tako ih moze i pustiti. Nezavisni tjednik "Feral Tribune" pise da mu je dojavljeno kako je Naletilic vec u svojoj kuci na Sirokom Brijegu. Tu je informaciju nemoguce provjeriti, treba je imati na umu. U svakom slucaju, Tudjman je u Mostaru rekao da je Hercegovina "jedan od stupova hrvatstva", a Hercegovci su dika Hrvata. Uzor u ratu i miru. Obranili su Dalmaciju, a i u radnim su pobjedama "opet prvi". Hvaleci domacine, hrvatski se predsjednik toliko zanio da je poceo kuditi gradjane vlastite drzave. "Vi Hercegovci u mnogo cemu sluzite kao primjer svima drugima u Hrvatskoj", rekao je predsjednik Hrvatske i usput izruzio Sibencane da, za razliku od Mostaraca, svoju tvornicu aluminija nisu uspjeli sacuvati. Takve izjave
nece u Hrvatskoj dobro odjeknuti. Pogotovo jer su Tudjmanova druzenja s narodom u Hrvatskoj posve drugacija. Za svojih posjeta Istri ili Varazdinu hrvatski je predsjednik svoje domacine znao javno i zestoko izgrditi, a na predizbornom mitingu u Zagrebu prije godinu i pol dana prizivanje "Dinama" od strane publike toliko ga je razbjesnilo da se nije mogao kontrolirati, nakon toga po uporno glasnima uredovale su i policijske palice.

Tudjmanov je boravak u Mostaru bio manifestacija "svehrvatske jedinstvenosti". Doduse, na svecanosti su bila izvjesena i znamenja BiH-Federacije, ali pjevala se himna "Lijepa nasa", Tudjman je uredno spominjao Federaciju, ali cvrsto vezanu s Hrvatskom. Posebno je apostrofirao znacenje obnovljene tvornice za povezivanje "Hercegovine i Dalmacije te Federacije i Hrvatske". Na razini retorike jos bi se i moglo govoriti o korektnosti, ali rijeci su bile samo maskirka za neke sasvim drugacije poruke. Iz cjelokupnog je nastupa proizlazilo da se Hercegovina i dalje smatra dijelom Hrvatske. Tudjman se ponasao kao da je u vlastitoj drzavi, hercegovacka ga je vrhuska, blistajuci od srece, nazivala "predsjednikom svih Hrvata". Bila je to demonstracija kako hrvatski predsjednik ni od cega sto smatra svojim de facto ne odstupa.

Tudjman se nije dao smetati ni incidentom sto ga je izazvao Mijo Brajkovic, nekadasnji gradonacelnik zapadnog Mostara a sada direktor tvornice aluminija. Tvrdeci da Evropska unija u tu tvornicu nije htjela ulagati, Brajkovic je u svom govoru na svecanosti posebno krivio nekadasnjeg upravitelja Mostara, Hansa Koschnika, za kojega je rekao da je dozivio sudbinu kakvu je zasluzio. Martin Garrod, Bildtov predstavnik u Mostaru, shvatio je to kao aluziju na kamenovanje Koschnika, pa je demonstrativno napustio skup. Bildtov zamjenik Michael Steiner uputio je protestno pismo predsjedniku Tudjmanu u kojem podrzava Garrodovu gestu i tvrdi da je Brajkovic uvrijedio Evropsku uniju i javno oprostio "napad rulje na Koschnika, sto je osudila cijela medjunarodna zajednica".

Brajkovic je, navodno, bio umijesan u pokusaj linca bivseg evropskog upravitelja Mostara. U svakom slucaju, Bonn je tada od Zagreba trazio njegovo smjenjivanje. To se nije dogodilo, a Brajkovic nastavlja svoj rat protiv medjunarodne zajednice, a posebno protiv Koschnika. Nedavno je u jednom intervjuu izjavio da su Mostar zapravo razbili Koschnik i Garrod. Koschnik, kao, nije razumio pravo stanje u Mostaru, greska je bila u tome sto je "dosao s idejom o multietnicnosti", koja je, kaze Brajkovic, "za nas, koji smo prozivjeli sve strahote Mostara, stvarno bila floskula". On se nije zadrzao samo na ocjenama rada evropskih namjesnika, nego je iznio i svoje misljenje o njima kao osobama. Obojica su "trecerazredni politicari", Koschnik je "evropski sindikalac, u zivotu nije nista konkretno radio, bavio se samo pricama". Brajkovic je zakljucno rekao i to da je i osobno Koschnika cesto poducavao kako mora biti demokrat, ali ga, kaze, "nije shvatio". Takve izjave, u intervjuu i prilikom pustanja u rad tvornice aluminija, pokazuju da je Brajkovic danas vrlo mocan covjek Hercegovine. A Tudjmanovo sudjelovanje na njegovoj svecanosti i brdo komplimenata koje mu je tom prilikom izgovorio - i to nakon sto je ovaj ponovo drsko bacio rukavicu u lice medjunarodnoj zajednici - takodjer su vrlo rjeciti.

Ima razloga da se Tudjmanovo senlucenje po Hercegovini povezuje s odlukom paljanske skupstine o prihvacanju sporazuma o specijalnim odnosima Republike Srpske s Jugoslavijom. Istog dana kada je hrvatski predsjednik demonstrirao povezanost Hercegovine s Hrvatskom, bosanski su Srbi pokusali formalizirati uvezivanje "srpskih zemalja". Smatra se da su ta dva dogadjaja bili ne samo istodobni, nego su i istorodni. Glavni tvorac Daytonskog plana Richard Holbrooke nedavno je rekao da Tudjman, za razliku od oslabljenog Milosevica, od svog plana pripajanja dijela Bosne ne odustaje te da je po daytonski projekt u ovom trenutku glavna prijetnja. Hercegovina je de facto uvezana u Hrvatsku, granicom omeksanom do nepostojanja, valutom, telekomunikacijama  Hrvatski se predsjednik potrudio dokazati kako su tvrdnje da on od svojih pretenzija prema Bosni i Hercegovini ne odustaje - sasvim tocne.

JELENA LOVRIC