SRBI NA IZBORIMA

AIM, ZAGREB, 20.3.1997. Unatoc donedavnih najava, na predstojece izbore za Zupanijski dom Sabora te tijela lokalne uprave i samouprave, hrvatski Srbi nece izaci u jedinstvenom nacionalnom bloku. Iako se kandidacijske liste mogu (odnosno moraju) predati sve do nedjelje, 24. ozujka, promjena gotovo sigurno nece biti. Naime, razgovori koji su dugo vremena u tajnosti vodjeni izmedju Pupovceve Samostalne srpske stranka i Djukiceve Srpske narodne stranke, definitivno su propali, a sukob izmedju dvojice najistaknutijih politicara Srba u Hrvatskoj ostao je jednako jak kao i prije gromoglasno najavljenog ujedinjenja. Iako je, odmah nakon pregovora Milan Djukic u javnost izasao s informacijom o fuziji dviju stranaka - nova stranka trebala je nositi naziv Srpska narodna samostalna stranka - pokazujuci preliminarni dogovor s njegovim i Pupovcevim potpisom, Pupovac je taj papir ocijenio nevazecim.

"Samostalna srpska stranka i Srpska narodna stranka prije par mjeseci otpocele su razgovore oko stvaranja jedinstvene stranke koja bi garantirala maksimum nacionalnog jedinstva Srba u Hrvatskoj na predstojecim izborima. Samostalna srpska stranka je bila spremna na maksimalne koncesije, bez ambicija da njeni clanovi zauzmu vodeca mjesta, s iskljucivim ciljem stvaranja jedinstvene organizacije, jer smo smatrali da cemo na taj nacin najlakse moci zastititi gradjanska i nacionalna prava Srba, posebno u istocnoj Slavoniji. Ti su pregovori propali jer smo se razisli oko vidjenja uloge Srba iz istocne Slavonije u tom spajanju. Mi smo smatrali da je posao prekinut nakon sto je Djukic neovlasteno izasao u javnost s informacijom o spajanju stranaka. Nastavili smo zato pregovore sa predstavnicima Srba iz istocne Slavonije, Baranje i Srijema, a ti su pregovori uspjesno okoncani", kaze Pupovac.

Pupovac je, naime, predlagao da se u buducoj Srpskoj narodnoj samostalnoj stranci vodeca mjesta ostave Srbima iz Podunavlja smatrajuci da ce to podrucje biti odlucujuce za buducnost Srba u Hrvatskoj uopce, a da ce tamosnji Srbi, kao legitimni politicki predstavnici podrucja s najvecom srpskom koncentracijom u Hrvatskoj, ubuduce imati kljucnu politicku ulogu u rjesavanju - po svemu sudeci jos uvijek otvorenog - srpskog pitanja u Hrvatskoj. Milan Djukic se s takvim pristupom nije slagao, htijuci vodstvo stranke ostaviti u Zagrebu, a politickim predstavnicima Srba iz Podunavlja dati manje vaznu ulogu, smatrajuci da je njegova stranka tokom zadnjih pet godina stekla neospornu prednost kad je o politickoj reprezentaciji Srba rijec, odnosno, da bi mjesto predsjednika trebalo pripasti SNS-u. "Nisam mogao pristati da se stranka zove Samostalna demokratska srpska stranka - kaze Djukic - a da sjediste stranke bude u selu, u Vukovaru".

Na tom su pitanju pregovori o fuziji stranaka de facto i propali, i rezultat je poznat: Pupovceva Samostalna srpska stranka fakticki se, na izvanrednoj skupstini odrzanoj 19. ozujka u Zagrebu, utopila u Samostalnu demokratsku srpsku stranku iz Vukovara, ciji je predsjednik dr. Vojislav Stanimirovic, a na predstojece izbore ce izaci s jedinstvenom listom kandidata. Taj je dogovor potvrdila i izvanredna skupstina Samostalne srpske stranke, kojom je ova stranka prakticki ukinuta kao samostalna partija. Njen lider, Milorad Pupovac, postao je predsjednik programskog savjeta SDSS-a i clan Glavnog odbora te stranke, dok ce Stanimirovicevi ljudi drzati vecinu ostalih vaznih funkcija u SDSS-u.

Djukic ce, sa Srpskom narodnom strankom, istaknuti svoje kandidate, a tesko je vjerovati da ce na izborima - makar u istocnoj Slavoniji - netko nastupiti samostalno, izvan te dvije politicke grupacije. U zapadnoj Slavoniji Samostalna srpska stranka istakla je svoje kandidate na izborima za opcinska vijeca u Pakracu i Lipiku, koji ce se - naravno, budu li izabrani - gotovo sigurno pridruziti Samostalnoj demokratskoj srpskoj stranci, dok su na nekim podrucjima Hrvatske istaknute i neke samostalne srpske liste (Vrbovsko i Ogulin). Golemi prostori Krajine najvjerojatnije ce osati bez ijednog srpskog zastupnika, jer na tom podrucju, po rijecima Pupovca, vlada "strah od bilo kakvog politickog djelovanja sa srpskim predznakom, a s druge strane nitko od Srba ne moze se naci na listama ni kao kandidat hrvatskih stranak jer bi to za njih bilo kontraproduktivno".

Prakticki, ovim su prestrojavanjem Srbi zacrtali dugorocniju politicku strategiju. "Smisao SDSS-a je brz, nesmetan i efikasan izlazak na izbore, ali za Srbe na tom prostoru ovi izbori nisu tek pitanje izbora stranke, vec pitanje opstanka", kaze Pupovac. Cini se da ce SDSS inzistirati na politici mirne reintegracije Srba u Hrvatsku bez zelje za pretjeranim konfrontiranjem sa hrvatskim vlastima, te da ce po svaku cijenu nastojati izbjeci incidente. U vrijeme spajanja SSS-a i SDSS-a, dr. Vojislav Stanimirovic bio je na konzultacijama u Beogradu, pa se cini gotovo sigurnim da ce njegova stranka teziti balansiranju izmedju Zagreba i Beograda.

Spajanjem SSS-a i SDSS-a cini se da je Djukiceva Srpska narodna stranka gurnuta na politicku marginu. Pupovac se, naime, prikljucio stranci koja ce zacijelo osvojiti vecinu glasova na prostorima s vecinskim srpskim stanovnistvom u istocnoj Slavoniji. On sam je time prepustio ulogu lidera hrvatskih Srba dr. Vojislavu Stanimirovicu, ali je sebi po svemu sudeci osigurao politicku buducnost. Pupovac je na taj nacin, prema misljenju upucenih, sugerirao i stanovitu skepsu u pogledu povratka Srba u Krajinu. Politicki program SDSS-a odnosi se iskljucivo na prostor hrvatskog Podunavlja. "Temelj za rjesavanje polozaja Srba u Hrvatskoj vidimo u Pismu namjere hrvatske vlade, Ustavnom zakonu i Erdutskom sporazumu - kaze Pupovac - Srbi nemaju mogucnosti dobijanja svoje zupanije, iako ce o tome biti proveden referendum koji nece imati nikakvu pravnu snagu. No, promijenjene su granice opcina, formira se vijece opcina koje ce imati odredjeni pravni subjektivitet ako general Klein postigne o tome sporazum s hrvatskom stranom. Ocekuje se i mogucnost dobijanja dvojnog drzavljanstva za Srbe iz istocne Slavonije i novo razmatranje liste ljudi osumnjicenih za ratne zlocine. Najtezi dio posla predstoji nakon izbora. Rijec je o povratku, obnovi, razvoju i slicnim problemima".

Djukic je, pak, sa svojom Srpskom narodnom strankom, vise okrenut prema Srbima iz Krajine, a moze se primijetiti da njegova stranka ima vise sklonosti konfrontaciji s HDZ-om. Djukic postavlja pitanje glasanja Srba koji se nalaze u izbjeglistvu, u SR Jugoslaviji i evropskim zemljama, tvrdeci kako je uskracivanje prava glasa tim biracima protuustavno i protuzakonito. Izdavanje isprava o drzavljanstvu smatra presporim a krsenja ljudskih prava Srba u Hratskoj smatra "kolektivnom a ne individualnom pojavom". Najavljuje da ce s pokretanjem spora oko prava glasa izbjeglih Srba ici i na Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu.

Cini se da ce na podrucjima istocne Slavonije gdje Srbi budu vecina, Samostalna demokratska srpska stranka osvojiti najvise glasova, jer ce lokalno stanovnistvo sigurno podrzati njima poznate politicke lidere. Hoce li sjediste stranke trajno ostati u Vukovaru ili ce biti premjesteno u Zagreb, za sada je manje vazno. To ce pitanje dobiti odgovor kada se bude znala definitivna sudbina ljudi koji zive na tim podrucjima.

BORIS RASETA