POLITIKA KAO SUDBINA

Skopje Mar 19, 1997

AIM, Skopje, 29.03.1997

Indikativni prekid fudbalske derbi-utakmice izmedju skopskog Vardara i Sileksa iz Kratova i iznenadjijuci izliv rusilackih strasti u vezi sa tim, vecina makedonskih medija uporedila je sa tragicnim dogadjajima iz briselskog stdaiona Hejsel. Cini se, medjutim, da je ovaj huliganski pir prije uporediv sa onom zloslutnom tucnjavom na zagrebackom Maksimiru, na samom pragu nadolazeceg rata. U pozadini mu, naravno, nije bio otvoreni medjunacionalni sukob, ali se jednako kao i tada, zbivanja na skopskom stdionu, a posebno kasnije oko njega, ne mogu posmatrati drugacije nego u kontekstu aktuelnih drustvenih protivrjecnosti i nemoci drzave da ih razrijesi.

Poslije opste guzve na terenu, tucnjava se prenijela ispred Gradskog stadiona, a kasnije i na ulice Skopja. Policijsko obezbedjenje, koje je na pocetku djelovala potpuno zateceno, moralo je potraziti pomoc jedinica za posebnu namjenu, a specijalci su tek poslije dva sata uz upotrebu suzavca uspjeli rasturiti nekoliko stotina (a mozda i hiljadu) huligana, usput im dobrano naplativsi svaku bacenu kamenicu i povredu nanesenu "plavcima". Poseban bijes razularena gomila iskalila je na poslovne prostorije kompanije "Sileks", inace vlasnika istoimenog kluba koji vec dvije godine zagorcava zivot upravi i navijacima nekad neprikosnovenog "Vardara". Stradala je velika "Sileksova" robna kuca iz cijih je polupanih izloga, valjda za uspomenu, odneseno i nesto skupocjenih eksponata, ali i kompanijina televizija "Sitel", zapravo dio studijskih i reportaznih pogona. Uprava ovog privatnog preduzeca koje se smatra jednim od najbogatijih u drzavi, odmah je procijenila nanesenu stetu na dva miliona maraka. Pored "Sileksovih" poslovnih prostora, znatna steta nanesena je jos nekim objektima, medju kojima je i omiljena najvijacka prodavnica sjemenki "Zuko". Asocijacije koje nudi naziv ovog malog objekta u neposrednoj blizini Gradskog stadiona, vjerovatno su sugerisale nekim izvjestacima stranih agencija kako se radi o medjunacionalnom sukobu u kome su stradale "albanske prodavnice". "Zuko", na vlastitu srecu ili zalost, ima takav "geostrateski polozaj" u odnosu na najvece makedonsko loptaliste, da je bio razbijan i u vrijeme kad je Vardar gubio bodove od "Zvezde", "Dinama" ili "Zelje", ali gazda ocigledno svoje strahove i stete u medjuvremenu kompenzira.

Uz veliki stepen izvjesnosti, dakle, moze se tvrditi kako u pozadini ovog huliganskog divljanja nije bio medjunacionalni sukob. Bilo bi, medjutim, pravo sljepilo previdjeti cinjenicu da se sve desavalo u vrijeme prijetecih medjuetnickih nesporazuma u vezi sa upotrebom albanskog jezika na visokim skolama. Frustracije proizvedene bezmalo pa dvomjesecnim omladinskim protestom protiv zakona koji mladim Albancima vraca pravo skolovanja na maternjem jeziku, prema poznatom mehanizmu, pretocile su se u nekontrolisanu agresiju.

Na zalost, naglasena politizacija "jezickog" pitanja i njene socio-psiholoske konzekvence, nisu jedina veza ovog slucaja sa "politikom kao sudbina". Odavno vec, u toku je otvoreni sudar kruga ljudi oko FK "Bardara" kao jednog od nacionalnih simbola i osionog Ljubisava Ivanova - Zinga, predsjednika Fudbalskog saveza Makedonije. Pomenuti Ivanov je jedan od najmocnijih i najbogatijih ljudi u drzavi i hodajuca paleta svih mogucih funkcija, medju kojima je i vlastnistvo nad fudbalskim klubom "Sileks" koji drugu godinu zaredom ispred "Vardarevog" nosa odnesi krunu nacionalnog sampiona. Ovdje se polako stvorila klima kako predsjednik Fudbalskog saveza na sve moguce nacine preferira vlastiti klub, cak i po cijenu nanosenja niskih udaraca konkurentskom "Vardaru". Neki posmatraci iza svega prepoznaju potajnu ambiciju provincijalnog politicara da maksimalno snizi cijenu legendarnog klubu, da ga poslije kupi i tako se konacno etablira u "visokom drustvu", bez obzira sta to podrazumljevalo.

Iza ovog "psiholoskog" bekgraunda, po obicaju, krije se jedan sasvim opipljivi ekvivalent. Bezbroj puta se pokazalo da su sportski klubovi, posebno oni najveci, velike praonice novca, dakle izvori nekontrolisanih prihoda, ali i politickog uticaja. Zato nije cudo sto se poslednjih mjeseci oko vlasnistva nad "Vardarom" lome koplja izmedju najuticajnijih makedonskih preduzeca i njihovih partijskih politickih sponzora. Ljubisav Ivanov izmedju mnostva svojih predznaka ima i taj da je predsjednik Socijalisticke partije Makedonije, formalnog partnera u koalicionoj vlasti, ali sa naglaseno disidentskom orientacijom. Na poslednjim lokalnim izborima, ova partija je od strane vladajuceg Socijaldemokratskog saveza naznacavana kao otvorena opasnost temeljnim principima za koje se zalaze makedonska drzava. Mediji koji drze stranu najuticajnije partije u Makedoniji nisu stedjeli ni vrijeme ni prostor kako bi raskrinkali i satanizirali "vjerolomnog" Ivanova. Naravno, tesko je procijeniti koliko je sve ovo donijelo politicke koristi ili stete kontraverznom Ljubisavu Ivanovu. To uostalom i nije predmet ovoga teksta. Ali, nikako se ne moze zaobici u jedan, makar i povrsnoj, analizi desavanja uz prekid fudbalske utakmice "Vardar"

  • "Sileks". Ukoliko bi, naime, Zingo Ivanov "osvojio" najtrofejniji i najugledniji makedonski fudbalski klub, njegova bi politicka zvijezda, inace u blagom usponu, bila naprosto katapultirana. To, opet, nikako ne znaci da je neko iz politickih krugova inspirisao ili pak isprovocirao ovaj tuzni incident, ali politicke igre nisu zanemarljive kad je u pitanju stvaranje ukupne klime koja se izrodila u rusenju i tucnjavu sa policijom.

Na kraju, a i po tome je pohod sportskih huligana indikativan, ne bi se smjele zaobici ni eventualne analogije sa bliskim susjedstvom. Bezglavost kojom su, posebno mladji maloljetnici, kidisali na policiju i imovinu, neodoljivo podsjeca na njihove brsnjake iz okolnih drzava. Slike koje se ovdje vec mjesecima emituju iz Beograda, Sofije i Tirane ocigledno nisu ostale bez tragova. Zbog svega toga skopski incident se ne smije posmatrati kao potpuno autentican i izolovan od ukupnog okruzenja.

BUDO VUKOBRAT