SAN O OTCJEPLJENJU

Dejtonska iskusenja

Ako se ovako nastavi, svjetskoj zajednici stoje na raspolaganju i efikasnije mjere, medju kojima je i raspisivanje vanrednih izbora i formiranje jednog medjunarodnog politickog tijela koje bi preuzelo na sebe neke poslove implementacije sporazuma sve dok se ne stvore uslovi za prenos vlasti na novoizabrane organe.

Banjaluka, 14. mart 1997. (AIM)

Proces smirivanja situacije u Bosni nije jos zavrsen. Jedva da se mogu nazrijeti obrisi politickih rjesenja koja se mogu upostaviti implementacijom Dejtonskog sporazuma, zasto ce biti potrebna duza asistencija svjetske zajednice. Bez nje, nista od Dejtonskog sporazuma ne bi bilo. I uz prisustvo organa svjetske zajednice akteri sukoba stalno izmicu kontroli. Jos nema cak ni slobodnog kretanja gradjana, nema povratka izbjeglica, zajednicki organi su tek formalno konstituisani. Hrvati i Srbi jos uvijek misle da se moze izbjeci stvaranje jedinstvene BiH, da ce se entiteti moci otcijepiti i da je BiH samo "prolazna stanica" do otcijepljenja entiteta.

Ratni zlocini su jedan od temeljnih tegova madjunacionalnih odnosa u BiH. Oni zahtijevaju poduzimanje mjera protiv nosilaca i izvrsilaca ratnih zlocina jer se bez toga nece stabilizovati drustveni odnosi. Medjutim, neki glavni akteri zlocina su nosioci vlasti. Zato se mnogi od njih nece ni pojaviti na sudu, ni kao zlocinci, ni kao svjedoci, jer bi se time kompromitovala odredjena politika glavnih unutarnjih i vanjskih aktera ovog rata.

I pored svega sto je poduzeto u sprovodjenju mira, u Bosni se i dalje svakodnevno krse ljudska prava, nema neophodnih oblika povezivanja drustvenog zivota, svaki entitet cvrsto stoji na svome, vrse se beskonacna izmotavanja i opstrukcije. Poslije septembarskih izbora na vlasti su ostali isti ljudi koji su doveli do ovog stanja u Bosni.

Mirovni plan u Lisabonu iz februara 1992. godine po svom osnovnom sadrzaju ne razlikuje se od Dejtonskog sporazuma, ali ljudi na celu nacionalistickih pokreta nisu bili spremni da ga prihvate, sto se prvenstveno odnosi na Izetbegovica. Trebalo je porusiti BiH da bi se slican plan prihvatio nakon gorkih ratnih iskustava. Nacionalisti i dalje licitiraju oko toga kakva je ovo Bosna. Oni ne vide da je ovo treca, "Dejtonska Bosna", ujedinjena, slozena, a ne unitarna. Medjutim, sve strane otezu stvaranje ujedinjene Bosne, umjesto da idu u susret njenoj implementaciji. Treba konacno odustati od shvatanja da je sadasnji koncept Bosne privremen, da ce se ona moci cijepati, ili da ce postati unitarna.

Jedna od znacajnih prepreka u stvaranju nove Bosne su razlicite ocjene proteklog rata. U Federaciji BiH se u horu tvrdi kako je on bio ekspanzionisticki i "agresivni" samo sa jedne - srpske strane. To podsjeca na pricu o vuku koji je sacekao Crvenkapicu. Medjutim, taj vuk je do te mjere bio trom, u dremezu i mepokretan da je Crvenkapica ne samo ostala ziva, vec se i ona pretvorila u lovca. Inace, ko porusi Mostar, Gornji Vakuf, dolinu Neretve, Lasve, Bosne - tamo gdje srpskog vuka nije bilo? Dogadjaji i istorija se nece moci prevariti neistinitim pricama. U ovom ratu Bosna je bila prava "bosanska krcma" u koju su glavni akteri usli, pogasili svjetlo i poceli se madjusobno makljati do istrebljenja. I kada se svjetlo upalilo - imao si sta vidjeti - brodolom! U ratu je primijenjena suluda taktika da se silom moze uzeti ono sto smatras da ti pripada. Ta taktika je dozivjela potpun poraz.

Ako se mislilo da se izadje iz ovog stanja, medjunarodna zajednica nije se smjela osloniti na iste snage koje su dovele do ovog stanja. Zasto je morala tolerisati beskrajne opstrukcije, zatezanja u sprovodjenju Dejtonskog sporazuma? Vidjecemo kako ce to dalje ici, ali opstrukcija etnicko - entitetskih grupa moze dovesti do beskrajnog razvlacenja u sprovodjenju Sporazuma. Ako se ovako nastavi, svjetskoj zajednici stoje na raspolaganju i efikasnije mjere, medju kojima je i raspisivanje vanrednih izbora i formiranje jednog medjunarodnog politickog tijela koje bi preuzelo na sebe neke poslove implementacije Sporazuma sve dok se ne stvore uslovi za prenos vlasti na novoizabrane organe koji bi bili bitno drugaciji od sadasnjih.

Potreba za intervencijom vise se odnosi na Mostar nego na Brcko. U stvari, Mostar je glavno zariste konflikata u BiH i glavna prepreka sprovodjenja Dejtonskog sporazuma. Na Mostaru se prelamaju odnosi izmedju Muslimana i Hrvata u BiH, zatim, izmedju Hrvatske i BiH, kao i odnosi izmedju SAD i EZ.

U Vasingtonu je od dva medjusobno konfliktna naroda skrojena Federacija BiH radi ostvarivanja americkih interesa. Tudjman je prihvatio Federaciju BiH da preko nje stvori Veliku Hrvatsku, zasto mu treba Mostar kao centar Herceg Bosne. Muslimani nece na to pristati, tako da se kofliktima ne vidi kraj. Administrator EZ nije mogao nista postici i pobjegao je. Sada je Mostar glavni limitirajuci faktor sprovodjenja Dejtonskog sporazuma, a ne Brcko. Ukidanjem Federacije, kao vjestacke tvorevine, i stvaranjem i muslimanskog entiteta, moze se otvoriti radikalniji proces sprovodjenja Dejtoskog sporazuma. Inace, Mostar ide prema podjeli ili ce Hrvati nastojati da ga zauzmu.

I borba za Brcko izrazava vlasnicku feudalu svijest ko ce biti vlasnik grada, kome pripada, a ne svijst o funkcionalnoj ulozi grada, kojim upravlja RS u svoju korist i korist BiH. Ti feudalci su predlagali podjelu Brckog na tri dijela. Oni predlazu i podjelu Mostara, Sarajeva, Tuzle. Za vrijeme vladavine feudalizma u zapadnoj Evropi nicali su slobodni gradovi na feudalnoj zemlji sa tzv. municipalnim pravima. Oni su bili prve klice gradjanskog drustva. Stotine godina kasnije kod nas se javlja feudalni duh o podjeli gradova na vlasnickoj osnovi u granicama jedne drzave. Sve tri strane su se hvalile kako su na sjednicama Arbitraze u Italiji "briljantno" izlozile svoje argumantacije po kojima Brcko pripada njima. Najubjedljivija je bila delegacija Federacije BiH! Poslije saopstenja Arbitraze nastala je pogrebna zalost. Zasto? Ko pita da li rjesenje Arbitraze sadrzi interes naroda zapadnog dijela RS, gdje ne zive, niti ce zivjeti samo Srbi; kao ce RS komunicirati sa istocnim dijelom RS i da li bi presjecanje RS u Brckom bilo u duhu Dejtonskog sporazuma, i u korist BiH? Zaboravilo se da grad treba nesmetano da funkcionise, a ne necija karaula.

Uz prisustvo medjunarodne zajednice i nakon izvjesnog vremena otpora, kolebanja, ocekivanja da ce se moci uvesti i drugi odnosi i oblici u BiH, otvorice se proces medjuentitetskog povezivanja i saradnje kao uslov zajednickog drustvenog zivota. Treba ocekivati da ce nove generacije, koje nece biti opterecene nacionalizmom i prosloscu, uspostaviti nove odnose bez obzira na nacionalnu, vjersku i politicku pripadnost. Tom procesu nece se moci dugo opirati. Nestace oni koji jos zive od raspirivanja nacionalne mrznje, podvajanja i razdora.

(AIM) Dr Mico Carevic