RAT SIMBOLIMA

Rusenje ideoloskih obiljezja

Revansizam je jedna od osobenosti sadasnjeg vremena u kome su zagubljeni ili zaboravljeni osnovni civilizacijski kriterijumi, kao i neposredno poslije Drugog svjetskog rata

AIM, Beograd, 18. 3. 1997.

"Dok sve petokrake, svi ideoloski znaci ne odu u muzeje Srbija nece biti slobodna i ne mozemo da kazemo da smo zavrsili svoj posao"- rekao je 23. februara, predsjednik Demokratske stranke, sadasnji gradonacelnik Beograda, Zoran Djindjic. Obecanje je poceo da ispunjava skidanjem petokrake sa Starog dvora, a uslijedila su brojna insistiranja ljudi iz drugih stranaka ne samo o skidanju ideoloskih simbola nego i mijenjanju naziva ulica, koji podsjecaju "na komunisticki rezim". Povodom ovog dogadjaja, clan Drustva za istinu o antifasistickoj borbi u Jugoslaviji (1941-1945), Vladimir Krstulovic, inace sin narodnog heroja, za AIM kaze:

• Petokraka sama po sebi nije ideoloski simbol. Da jeste sigurno je na svojoj zastavi ne bi imali Amerikanci. Ona je ideoloski simbol samo sa srpom i cekicem. Kod nas je doslo do pogresnih objasnjenja mnogih simbola pa ne cudi ni ovo zamesateljstvo".

Bez obzira na ovo strucno objasnjenje petokraka je, , proglasena nepozeljnom u gradovima u kojima je pobijedila koalicija "Zajedno". Uklanjanje ideoloskih obiljezja vrsi se u nekim gradovima bahatije i nervoznije u stilu davno prevazidjenog revansizma, dok se to negdje cini mnogo smirenije. Zapravo, sve zavisi od licnosti koje su dosle na celo lokalne vlasti.

Paznju javnosti skrenuo je prijedlog novih vlasti u Kragujevcu da se sa spomen obiljezja "Sumarice" skine petokraka i stavi krst, koji je na trideset grobnica stajao do 1946. godine, o cemu svjedoce autenticne fotografije i drugi dokumenti. Kompromisnom rjesenju tezi predsjednik Izvrsnog odbora Skupstine grada, Borivoje Radic, koji je nedavno izjavio da bi pored petokrake trebalo da stoji i krst. U polemici, koja se vodi vise u politickim a manje u strucnim krugovima, postavilo se pitanje; da li jedan ideoloski moze stajati pored hriscanskog simbola, pri cemu se, cini se, zaobilazi glas rodbine strijeljanih. Taj glas bi, ne samo u ovom slucaju, trebalo da bude odlucujuci iz cisto ljudskih i emotivnih razloga. Podsjecanja radi; kada su na pocetku krize na juznoslovenskim prostorima otkopavane masovne grobnice u Hercegovini, nije bio mali broj srodnika zrtava koji su bili protiv ponovnog sahranjivanja njihovih zemnih ostataka po vjerskim propisima zato sto su znali kojoj liniji su pripadali.

Tesko je doci do provjerenih podataka ko je tacno prije pedeset godina naredio da se sklone krstovi i postave petokrake u Sumaricama pa se ta vrsta ideoloskog vandalizma pripisuje uopsteno bivsem rezimu, u kome nisu svi rukovodeci ljudi mislili na isti nacin kada je rijec o tako osjetljivom pitanju. Osim toga, danas ulaziti u to ko je od strijeljanih bio vjernik, a ko ateista isto je sto i preoravati groblja. Oni su jednostavno ZRTVE, a ovaj pojam u svim civilizacijama i religijama ima isuvise duboko znacenje tako da cesto nadrasta spoljasne simbole.

Po misljenju nekih teologa, koji ne zele da se javno oglasavaju, sadasnje rusenje kouministickih simbola predstavlja "neku vrstu kolektivnog praznjenja, ali i revansizma, koji vrlo lako moze da preraste u vandalizam".

Na udaru su se jos pre nekoliko godina( u vreme Miloseviceve ljubavi sa nacionalistima kada je u modi bilo setanje kostiju diljem "srpskih zemalja") nasli spomenici partizanima, ali i stvaraocima koji su kroz svoja djela predocili sve surovosti i stradanja u ratu. Tako je sa Kalemegdana bila uklonjena bista Ivana Gorana Kovacica, autora poznate "Jame", koja je vrlo osmisljenom i smirenom akcijom nekoliko kulturnih poslenika vracena na svoje mjesto.

Zahtjevi za mijenjanje naziva ulica nisu nista novo na juznoslovenskim prostorima. Brisanjem naziva Trga zrtava fasizma u Zagrebu pocela je prava hajka na sve ono sto podsjeca na prosla vremena da bi se, narocito u poslednje vrijeme, preselila na ovdasnje prostore. Mozda se veliki broj Novobeogradjana ne bi protivio da se Bulevar Lenjina zamijeni nekim drugim nazivom, ali ne da on nosi naziv generala Draze Mihailovica. Novobeogradjanin M.S. je protiv takve ideja i zbog toga sto ima rodbinu u Hrvatskoj i BiH :

• Ako se to dogodi tesko cu moci da dobijam pisma iz Hrvatske i Federacije BiH. Nece, bojim se, proci pisma sa takvom adresom. Ako vec Mihailovic treba da dobije ulicu neka to bude na Dedinju. Vecina stanovnika ovog elitnog naselja i nema potrebu da se dopisuje".

Sta ce se na kraju dogoditi - nije tesko pretpostaviti. Polemike u sadasnjem vremenu vrlo lako prerastaju u pravi politicki rat i nove podjele. U manjim mjestima ljudi na vlasti tacno znaju dokle mogu i smiju da idu u formalnim promjenama. Jedan od primjera je Subotica. Prije tri godine u ovom gradu je skinuta petokrata sa skupstinskog zdanja, ali su ostali nazivi ulica "po starom". Tako jos uvijek postoji, na primjer, Trg Lenjina. Zanimljiv je prijedlog grupe uglednih gradjana da se nazivi, poput pomenutog, mijenjaju, ali da se ispod novog stave i svi dotadasanji nazivi odredjene ulice ili trga. Ispostavilo se da bi to bilo veoma komplikovano i politicki opasno. U jos nekim, manjim gradovima, kao sto je Novi Pazar, ostao je Trg Marsala Tita i za sada niko i ne spominje da se mijenja.

Nisu samo na udaru stari spomenici. Tako je na Ravnoj Gori odsjecen spomenik Drazi Mihailovicu, koga je prije nekoliko godina podigao Srpski pokret obnove. Prst je uperen na Jugoslovensku udruzenu levicu, ali jos uvijek nije otkriven rusitelj. Do sada su jedino otkriveni kradljivci bronzanih skulptura i bista narodnih heroja u Sumaricama, koji to nisu cinili iz ideoloskih nego iz sasvim drugih razloga. Isjecene biste su prodavali kao staro gvozdje.

Eksplozivne naprave postavljane su ispod spomenika Vuku Karadzicu u Pristini, caru Dusanu u Prizrenu tako da se dobija utisak da vise nijedan spomenik licnostima iz dalje ili blize proslosti nije siguran da ga nece zarezati neciji bonsek ili oboriti eksplozivna naprava.

Ostaje otvoreno pitanje: da li se rusenjem ideoloskih simbola i spomenika licnostima, koji su bili na jednoj ili drugoj strani, neprijateljstva prema drugima "presadjuju" na domaci teren. To pitanje nije aktuelno samo u Srbiji.

(AIM)#Ejub Stitkovac