CENTRALNA BANKA BIH

REPUBLIKA SRPSKA BI DVIJE

AIM, SARAJEVO, 16.03.1997. Uprkos svim najavama i ocekivanjima zakon o Centralnoj banci BiH jos nije usaglasen medju predstavnicima Federacije i Republike Srpske. Daytonski sporazum, naime, predvidja postojanje Centralne banke BiH kao jedne od rijetkih zajednickih institucija na nivou BiH. Kako je predvidjeno, jedini zadatak Centralne banke BiH bio bi briga o novoj zajednickoj valuti BiH, koja bi morala imati stopostotno devizno pokrice.

Buduca Centralna banka BiH imala bi upravni odbor koji cine dva predstavnika Federacije BiH, jedan iz RS te guverner koga imenuje MMF, uz ogranicenje da to ne moze biti drzavljanin niti BiH, niti neke od susjednih drzava. Bez obzira na dva predstavnika Federacije, prilikom odlucivanja oni imaju samo jedan glas, kao i predstavnik Republike Srpske i guverner. Sastav ovog je poznat: Kasim Omicevic i Jure Pelivan iz Federacije BiH, Manojlo Coric iz RS dok je za buduceg guvernera MMF imenovao francuza Serg Roberta. Mandat clanova Upravnog odbora traje sest godina nakon cega bi se na mjestu guvernera mogao ocekivati i neko od drzavljana BiH.

Za razliku od uobicajene prakse u proteklih nekoliko decenija na ovim prostorima kada je drzava pokornost svojih podanika kupovala novcem koji se nemilice stampao bez obzira na stanje deviznih rezervi, formiranje Centralne banke BiH znacilo bi i nova "pravila igre". Imajuci u vidu ovu sklonost balkanskih politicara autori dayjtonskog ustava izricito su naveli da je drzavi u narednih sest godina zabranjeno zaduzivanje kod Centralne banke, sto znaci da za punjenje budzeta drzava moze racunati samo na poreze i carine.

Iako je tokom pregovora u Daytonu na Centralnu banku potroseno sedam dana, a eksperti iz oba entiteta intenzivno rade vec nekoliko mjeseci, stavovi o temeljnim pitanjima vezanim za njeno konstituisanje jos su dijametralno suprotni.

Predstavnici Republike Srpske traze da se umjesto jedne prakticno formiraju dvije Centralne banke, u svakom entitetu po jedna, a da se devizno pokrice za kolicinu nove monete koja bude cirkulisala na njihovom podrucju bude deponovano na teritoriji Republike Srpske. Pored toga, predstavnici RS zele i razlicita obiljezja na novcanicama, sto sve zajedno tesko da se uklapa u koncepciju Centralne banke iz Daytona.

Predstavnici Federacije pozivaju se na ono sto je dogovoreno i potpisano, insistirajuci da se preuzete obaveze i ispostuju. Od Centralne banke i jedinstvene valute ocekuje se da bude onaj integrativni faktor koji ce postojece medjuentitetske barijere uciniti "meksim" i stvoriti uslove za slobodan protok kapitala, robe i ljudi.

I za medjunarodnu zajednicu konstituisanje Centralne banke je prvorazredni cilj koji bi trebalo da doprinese ucvrscenju politicke i ekonomske stabilnosti na ovim prostorima. Logika Zapada pociva na uvjerenju da je ekonomski interes na kraju ipak uvjerljiviji od svih nacionalnih mitova i da ce opipljiva korist od mira i zivota u ekonomski prosperitetnoj drzavi biti dovoljna protivteza ideji podjele i zivota u etnicki ociscenim getima.

U isto vrijeme Centralna banka treba da pokaze i prakticno funkcionisanje zajednickih institucija formiranih nakon proslogodisnjim izbora, ali koje se jos uvijek bave same sobom i tehnicko proceduralnim pitanjima. Centralna banka tako postaje kljucno pitanje za buducnost BiH. Medjunarodna zajednica je jos na Londonskoj konferenciji u decembru prosle godine javno upozorila vlasti u oba entiteta da bez Centralne banke nece biti ni para za obnovu. Da se ne radi o praznoj prijetnji, najbolje se vidi iz odgadjanja donatorske konferencije prvobitno zakazane za 4. mart ove godine, odlozene "do daljnjeg", ili preciznije do konstituisanja Centralne banke. U ovom trenutku posljedice kasnjenja donatorske konferencije nisu vidljive, jer se tekuci projekti realizuju novcem koji je preostao od prosle godine. Medjutim, kada taj novac bude potrosen, gradjani BiH nece moci kriviti svijet i medjunarodne donatore.

Zahtjevi srpskih predstavnika tesko da se mogu potkrijepiti valjanim ekonomskim argumentima. U sustini, radi se o zahtjevima koji su, prije svega, motivisani politickim ciljevima i ciji je krajnji cilj postizanje monetarne suverenosti i prosirenje vec postojecih atributa drzavnosti. Funkcionisanje Centralne banke kao valutnog odbora podrazumjeva da se sve devizne rezerve drze u inobankama i to pretvorene u kratkorocne i sigurne hartije od vrijednosti dok bi se dobit ostvarena od ovih hartija koristila za pokrice tekucih troskova same Banke.

Prije toga trebalo bi postojece devizne rezerve sa prostora BiH koje su sada rastrkane izmedju Sarajeva, Zagreba i Beograda, skupiti na jednom mjestu, sto ni u kom slucaju nece biti jednostavno. Devizne rezerve za bh.dinare nalaze se u Narodnoj banci BiH u Sarajevu i tu ne bi trebalo biti problema. Prema procjenama eksperata, "Herceg Bosna", na cijem podrucju trenutno cirkulise oko 3,5 milijardi hrvatskih kuna kao zvanicno platezno sredstvo, kao pokrice polozila je u trezore Narodne banke Hrvatske oko milijardu maraka.

Nakon neuspjele avanture sa izdavanjem vlastitog novca Republika Srpska kao zvancno platezno sredstvo prihvatila je jugoslovenski dinar. Ako je vjerovati onome sto visoki funkcioneri RS izjavljuju u medijima, svoje devizne rezerve oni su deponovali u Beogradu kod Narodne banke Jugoslavije. Koliko iznose ta sredstva za sada se ne zna. Jasno je da bi sa formiranjem Centralne banke BiH i Beograd i Zagreb ostali bez dijela dosadasnjih deviznih rezervi, sto ih siguno ne cini pretjerano sretnim.

Posto se postojeca pat pozicija oko formiranja Centralne banke BiH moze otegnuti u nedogled, predstavnici Federacije traze ili da medjunarodna zajednica odrzi donatorsku konferenciju i da sredstva uskrati samo onome ko izbjegava provodjenje jasnih odredbi Daytonskog sporazuma, u ovome slucaju RS, ili da iskoristi postojeca ovlastenja i arbitrira i u ovom slucaju kako bi se stvari pomaknule sa mrtve tacke.

U obadva slucaja na potezu je medjunarodna zajednica, jer ocigledno je da domaci lideri sami nece moci da se dogovore. Medjunarodna zajednica je ovaj posao povjerila svjetskom finansijskom policajcu MMF-u koji sigurno ima nacina da "ubijedi" neposlusne da preuzete obaveze i ispostuju. Da li za to postoji i politicka volja ili ce medjunarodna zajednica cekati da vidi koliko smo spremni uraditi u korist vlastite stete, pokazace se vrlo brzo.

DRAZEN SIMIC