HRVATSKI IZBORI NE MOGU BITI POSTENI

aim, zagreb, 16.3.1997. Hrvatska demokratska zajednica ucinit ce sve da zadrzi vlast - izjavio je njen predsjednik dr. Franjo Tudjman na svecanosti obiljezavanja sedme obljetnice Prvog sabora stranke. Taj 24. veljace bio je ujedno i sluzbeni pocetak predizborne kampanje za Zupanijski dom Sabora, zupanijske, opcinske i gradske skupstine, a glavna odluka je glasila: dr. Tudjman bit ce nosilac svih HDZ- ovih lista u svim zupanijama, opcinama i gradovima. Time nije prekrsen zakon, jer Hrvatska je valjda jedina zemlja na svijetu gdje nosilac liste istodobno moze biti u svim zupanijama i svim (oko 450) gradovima i opcinama, pa cak se i kandidirati za skupstinu, kao sto je to bio slucaj prosle godine kada je dr. Tudjman i izabran za vijecnika u Zagrebu. Zaista je tragikomicno da se predsjednik drzave kandidira za gradskog vijecnika, iako je potpuno jasno da on pri tom nije nista drugo do li "zec", koji ce svoje mjesto potom ustupiti nekom drugom.

Opozicija je u nekoliko navrata bezuspjesno pokusala u Saboru promijeniti ovaj nebulozni dio zakona, ali je zato jasno izrazila sumnju u postene izbore. HDZ-ovo rukovodstvo u dva-tri navrata do sada je odbilo takve objede, jer kazu kako se moze unaprijed sumnjati, a da pritom do sada nije bilo dokaza o kradjama. No, da li je to bas tako i da li su u Hrvatskoj uopce moguci posteni i fer izbori? Odgovor je izricito i tvrdo: Ne! I to iz dvaju razloga.

Ponajprije radi se o cijelom nizu caka ugradjenih u zakonski izborni inzenjering. Pored vec spomenutog prava da jedan covjek bude nosilac svih lista, HDZ nikako da prihvati i promjenu zakona po kojem bi biracki odbori bili visestranacki, a ne kao do sada sastavljeni od onih koji nisu clanovi ni jedne stranke. Ako HDZ zeli odagnati sve sumnje zasto ne pristane na ovakav zahtjev opozicije, jer uostalom i prvi visestranacki izbori 1990. godine, za koje se opcenito smatra da su jedini bili posteni, odrzani su pred takvim visestranackim odborima? HDZ takodjer ne pristaje ni na zahtjev da izborna povjerenstva, kako ona na razini drzave, tako zupanija, opcina i gradova budu visestranacka, vec jedino dopusta da u njima sjedi po jedan predstavnik HDZ-a i jedan opozicije. Kontrola je moguca jedino preko promatraca, a ne treba mnogo maste da bi se dokucilo kako se pronalazi oko 42.000 stranacki neopredijeljenih ljudi koji ce sjediti na preko sedam tisuca birackih mjesta.

HDZ, nadalje, ima pravo, temeljem vecine u Saboru, da kroji izborne jedinice po svom kroju, to jest da ih prilagodjava rasporedu svojih simpatizera, pa nije cudno da neke opcine imaju potpuno cudan oblik, ili da pola ulice spada u jednu, a druga polovica u drugu izbornu jedinicu. Ove godine se, istina, ne glasa za Zastupnicki dom Sabora, ali zato ce se posljedice odluke da nema drugog kruga, to jest da je izabran onaj kandidat koji dobije najvise glasova, pa makar to bilo i svega dvadesetak posto, jer se ostali glasovi rasprse, osjetiti i u izborima za opcinske, gradske ili zupanijske skupstine.

Cudan je i nacin izbora za Zupanijski dom jer se primjenjuje formula proporcionalnog sistema, ali sa listom od svega tri kandidata, sto se u praksi zapravo pretvara u vecinski, pa je teoretski moguce da se za 35 posto dobivenog birackog tijela osvoji vecina. A tu onda pomazu i sitne kradje od tisucu, ili mozda samo stotinjak glasova, koji nekim cudom postanu nevazeci, izgube se ili pak dodaju. Do sada je dokazano da je najvise nevazecih glasova bilo upravo tamo gdje nije bilo promatraca, a najjednostavnije je umjesto jednog imena, ili rednog broja zaokruziti dva. Povecani broj nevazecih listica, a na proslim izborima bilo ih je u odnosu na 1992. godinu (2,21) gotovo duplo vise, moze se tumaciti i cinjenicom da su Hrvati naglo oglupljeli. Predstavnik opozicije u drzavnom izbornom povjerenstvu liberal Vladimir Primorac stoga predlaze da se glasaci koriste kemijskim a clanovi izbornih odbora obicnim olovkama.

Izborni zakoni nadalje predvidjaju da po nekog vijecnika ili odbornika moze dobiti samo stranka koja je prosla prag od pet posto, a ako se radi o koaliciji dviju stranaka osam posto, te tri cak 11 posto, sto zanci da ce opet biti veliki broj bacenih glasova, a oni se onda po D'Huntovoj formuli pripisuju onim najjacima, a u hrvatskom slucaju to je za sada HDZ.

Ovaj put nece glasati takozvana dijaspora, koja je sa svojih 12 zastupnika ojacala HDZ-ovu vecinu u Saboru, ali nije na odmet spomenuti ni tu izmisljotinu jedinstvenu u svijetu. Naime, ta "dijaspora" zapravo su Hrvati iz BiH iliti Herceg-Bosne, koji nota bene nisu uopce dijaspora, jer u susjednoj drzavi oni su konstitutivni narod, a uz to zaista je upitno kako netko tko ne placa porez u jednoj drzavi moze odlucivati o njenoj sudbini? A kad je o Zupanijskom domu rijec Predsjednik Republike ima pravo po Ustavu da imenuje pet svojih clanova - zlu ne trebalo.

Do sada nije bilo izricitih i konkretnih dokaza o izbornim kradjama, ali zanimljive su bile opservacije Josipa Manolica, kojeg mnogi smatraju glavnim HDZ-ovim mestrom za mucke, da se moze ukrasti i do 10 posto a da se to ne primjeti. Naravno, izjavljivao je to vrijeme dok su se on i Mesic odvajali od Tudjmana i osnivali Nezavisne demokrate. Postoji i svjedocanstvo jedne bivse HDZ-ovke iz Osijeka koja tvrdi da se kralo masovno i bezocno. Zabiljezen je slucaj da je jedna mala stranka u izvjestajima izborne komisije gubila ne u postocima nego u brojkama, sto je mnoge odmah potaknulo da se upitaju nije li rijec o takozvanom kompjutorskom crvu, to jest programu koji svima skine po nesto, a nekom drugo pripise, ili je program bio los pa je dirao i glasove onih koji nisu rasli? Uostalom i dan danas ostaje tajna kako to da je Hrvatska stranka prava sve do pretposljednjeg izvjestaja bila ispod crte, a onda najednom prelazi izborni prag sa 5.01 posto?

Tadasnji predsjednik drzavnog izbornog povjerenstva, sada vec bivsi predsjednik Vrhovnog suda dr. Krunislav Olujic, tvrdio je u kuloarima da mu je jasno o cemu je rijec, ali da je nemocan. Najvise sumnje izazvala su dva zagrebacka slucaja. U izbornoj jedinici Dugo Selo dugo je vodio kandidat opozicije, istina tijesno, a onda je nakon ponovljenog glasanja u dvije izborne jedinice pobjedio HDZ-ovac. Slicno je bilo i u slucaju kada je tadasnji gradonacelnik Branko Miksa vec javno cestitao pobjedu svom konkurentu liberalu Ivi Skrabalu, a onda se najednom sve promjenilo i odlucilo je stotinjak glasova. U Dubrovniku je pak bilo nesto drugacije. Tamo je ministaa vanjskih poslova dr. Mate Granic bio "zec", ali prvi su izvjestaji pokazivali da gubi izbore od kandidata udruzene opozicije. Na kraju je pobijedio sa ogromnom razlikom. Upuceni tvrde da je tajna u mrtvim dusama, kao i onima koji su masovno prelazili iz susjedne Herceg-Bosne i postajali hrvatski gradjani.

Nepostenje ovih izbora, ali opet po zakonu, je i u podatku da svaka zupanija bira po tri zastupnika, bez obzira na svoju brojnost. Pa tako preko 720 tisuca biraca u Zagrebu, ili 360.000 u Splitsko-dalmatinskoj, 260.000 u Rijecko-primorskoj, 256.000 u Osijecko-baranjskoj zupaniji bira isti broj zastupnika, kao primjerice 47.000 u Licko-senjskoj zupaniji.

Uz sve to tesko je objasniti da se hrvatsko biracko tijelo svakim izborima povecava. Po sluzbenim podacima od 1992. do 1995. godine ono je naraslo za 56.212 glasaca. Medjutim, u svemu tome, ako se i prihvate sluzbene verzije kako su izbjeglice postali drzavljani sa stalnim prebivalistem, postavlja se pitanje a sto je sa brojem poginulih i nestalih, sto je s izbjeglim Srbima? A onda jos jedno dodatno o cemu u friziranju rezultata netko nije vodio racuna. Naime, prema sluzbenom izvjestaju broj biraca ukupno je 1995. godine bio 3.631.248, ali ako se zbroji broj upisanih biraca po izbornim jedinicama, a sve to se nalazi u istom izvjestaju, dolazi se do zapanjujuceg podatka: u birackim spiskovima bilo je 3.719.396 gradjana. Zamjetna je ogromna razlika od preko 88 000. Na ovo nitko od nadleznih nije uspio dati odgovor osim sto je Krunislav Olujic u sali (a zapravo vise oporo) na konferenciji za novinare izjavio da su ljudi na brzinu dobivali domovnice i mjesto boravka. A ovo je svakako krunski dokaz da sa izborima nesto nije bilo u redu.

A da opozicija nije puhala na prazno svjedoci i slucaj sa HDZ- ovskim disidentom Tomislavom Mercepom, koji je nezadovoljan svojim statusom u stranci, gdje pomalo otpadaju radikalni "barakasi", suprotstavio svoje nezavisne liste u Osijecko- baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj zupaniji. Medjutim, HDZ je doveo u pitanje zakonitost tih listi, ali je Ustavni sud bio dugacijeg misljenja. Drzavno povjerenstvo pak nije poslusalo Sud i ponistilo je liste. Mercep se ponovno zalio i Ustavni sud mu je opet dao za pravo. Na redu je opet drzavna izborna komisija. Tudjman je tako jasno pokazao da je mislio ozbiljno kada je izjavio da ce uciniti sve da zadrzi vlast.

GOJKO MARINKOVIC