AMATERIZAM U SLUZBI NACIONALIZMA
Mediji i politika
Banjaluka, 15. mart 1997. (AIM)
Pojava TV IN-a, nazvanog u fazi projekta jos i "Biltova televizija", docekana je proslog septembra sa radoznaloscu. Utemeljivaci su imali ambiciju da uspostave alternativu drzavnim medijima u Bosni i Hercegovini, dakle njihovu demokratizaciju. Ipak, tradicionalna vladajuca struktura zadrzala je, u skladu sa predizbornim (pr)ocjenama, vlast zahvaljujuci u velikoj mjeri i monopolu u medijima, posebno televiziji.
Nakon visemjesecnih priprema i najavljivanja 7. septembra
- godine, sedmicu prije izbora pojavio se TV IN sa namjerom da u kratkom roku osvijesti publiku i odvarti je od glasanja za nacionalne stranke. Prilicna doza nadobudnosti i, reklo bi se, naivnosti. Medjunarodna krizna grupa (ICG), medjutim, navodi da je tehnicki bilo veoma tesko sprovesti projekat prije izbora, a i politicki se pokazao problematican usljed, prema istoj analizi, "neprekidnih protesta i opstrukcije bosanske vlade". U dijelu analize ICG navodi se da je za start projekta Otvorene mreze (Open Broadcast Network) ulozeno 11 miliona dolara.
"Televizijski kanal utemeljen na mrezi pet postojecih, nezavisnih televizijskih stanica, emitovan je iz Sarajeva, ali je lokacija znatno umanjila mogucnosti dodira sa Republikom Srpskom i teritorijom pod kontrolom Hrvata", tvrdi ICG-a i dodaje da su sukobi izmedju pojedinih clanica, ukljucujuci bojkot mreze od strane jedne clanice, neprestano razvodnjavali televizijsku proizvodnju. Osnivaci TV IN-a su "Studio 99" i "Hayat" iz Sarajeva, TV Mostar, zenicki "Zetel" i TV Tuzla. Ubrzo "Studio 99" istupa iz projekta Mreze, a direktor Adil Kulenovic u "Slobodnoj Bosni" naziva to "pokusajem kolonizacije ovdasnjeg medijskog prostora". U medjuvremenu, pocetkom ove godine od opreme donatora osnovana je Alternativna televizija Banjaluka, kao dio projekta. Ona jos nije pocela da proizvodi samostalni program iako je i to planirano, pa danas funkcionise kao dopisnistvo TV IN-a.
TV IN, a posebno dnevna informativna emisija TV INFO, nisu shvaceni kao ozbiljan projekat ni na jednoj strani. Republika Srpska i dio Federacije BiH pod hrvatskom kontrolom gotovo i ne ucestvuju u proizvodnji programa. Vijesti se prave uglavnom iz "nezavisnih TV kanala" sa teritorije pod kontrolom mulimanske vlade. Na srpskoj strani izazivale su pravo zgrazavanje, jer su neprestano govorile o "srpskoj agresiji", birale teme iz Sarajeva, Zenice, Tuzle i Mostara gdje su postojale "umrezene" televizijske stanice naglaseno davale promuslimanski karakter cijeloj prici. Ako se i govorilo o Srbima govorilo se o onima lojalnim Vladi u Sarajevu, pa su taj dio programa popunjavali uglavnom Srpsko gradjansko vijece ili Srbi koji su ostali u Sarajevu. Sve se, zahvaljujuci cinjenici da je sjediste TV IN-a u Sarajevu i da se gotovo sav kadar regrutovao iz Sarajeva, u principu svodilo na Federaciju BiH kao predstavnika cjelovite BiH. Publika pet televizija u mrezi takvu je naviku stekla tokom rata. No, postdejstonska realnost izgleda sasvim drugacije zahvaljujuci postojanju RS cijim se "gradjanima" vise nisu mogli pripisati epiteti "agresori" ili "cetnici". Istina, u pocetku je i TV INFO obilovao upravo ovakvim pristupom u vecini izvjestaja u kojima je "nezavisnost" podrazumijevala apriori antisrpski stav.
Zbog nefunkcionisanja "Biltove televizije" za americke potrebe uradjena je i posebna analiza u kojoj se navode upravo brojni propusti zbog cega je i docekana "na noz" u muslimanskim medijima, posebno "Dnevnom avazu". Bio je to samo dokaz vise da se TV IN u Federaciji posmatrao kao dar medjunarodne zajednice i njenog Visokog predstavnika u sluzbi reintegracije BiH kako sve to vidi pet nezavisnih TV-kanala osnivaca i njihovi novinari u muslimanskom dijelu BiH. Goram Milic, potencijalni sef projekta, u "Slobodnoj Bosni" kaze: "Dayton je Bosnu proglasio jednom, onda ce se ljudi navici na to, bez obzira sto 95 posto Srba u RS smatra da nikad nece zivjeti s Bosnjacima i Hrvatima".
Uporedo sa politickim diskvalifikacijama dolaze i profesionalane. Milic u "Danima" otklazuje ucesce u projektu "zbog njegove profesionalne nedoraslosti", a Konstantin Jovanovic u "Slobodnoj Bosni" kaze da "nije vidio nepripremljeniji projekat za start", nazivajuci ga "nevidjenim amaterizmom" i "zajebancijom od programa". U medjuvremenu Banja Luka je imala i prekid emitovanja programa koji i danas ide sa kucnog predajnika postavljenog na zgradu OSCE-a. Iako ima nekih pomaka, posebno u izbacivanju termina "cetnici" i "srbijansko-crnogorski agresori", osnovne ocjene date na TV IN mogu se, na zalost, i dalje zadrzati. Njihova karakteristika je prikazivanje i majmarginalnijih pojava i stavova marginalnih politickih grupa i opcija u RS.
Za primjer se moze uzeti program od kraja januara. Izvjestaj sa Svetosavske akademije u Banjoj Luci, vidjelo se to jasno, neznalacki je i nespretno skracen. Emitovani izvjestaj od 20 sekundi samo je karikatura od citav minut duze originalne verzije, sto je novinaru AIM-a potvrdio neimenovani izvor iz Alternativne televizije Banja Luka. Ili, pocetkom februara na TV INFO-a emituje se udarna vijest da je Alija Izetbegovic primio Rasima Delica. Vrhunac obojenosti bio je otvoren, navijacki komentar Zlatka Velimirovica u rubrici "Gost komentator" TV INFO-a od 17. februara povodom odluke o Brckom, kakav se, vjerovatno, nije pojavio ni u medijima Federacije.
Komentator Ovenovu odluku bezrezervno ocjenjuje "nepravednom" i dodaje cinjenicu da ce Brcko biti izvor napetosti uvijek i samo zato sto nije dodijeljeno Federaciji BiH. On tvrdi da bi odluka mogla biti mnogo gora da nije bila uspjesna brzopotezna politika vodjstva BiH. Daje se i prijedlog kako da se preduprijedi iznenadjenje eventualne buduce odluke - da se ulaze u industrijeku zonu u Brki, a ne u sam grad Brcko. Iako je TV IN, uslovno receno nezavisni televizijski kanal, mnogi smatraju da je neposredan izraz politike i opredjeljenja Visokog predstavnika. Povodom ovakvih komentara javnosti nikad nije stigao stav kancelarije o programskoj koncepciji TV IN-a.
Izvjestaj iz Mostara 26. februara govori o posljedicama "napada hrvatskih policajaca na Muslimane u pohodu mezarju borcima i sehidima koji su dali svoje zivote u odbrani od srbijansko - crnogorskog agresora". Pravi primjer patoloske mrznje! Koliko je samo glava palo u medjusobnom sukobu izmedju Hrvata i Muslimana u Mostaru? O 40.000 mostarskih Srba u ovom gradu niko ne govori.
Na TV IN-u ima malo onoga sto se u RS smatra istinskim dogadjajem. Za Banjuluku ima mjesta kada su joj prljave ulice, ali ne zato sto se ne ciste, nego zato sto su u grad dosli "neki drugi" - primitivne izbjeglice. Ima mjesta i kad banjalucki "Merhamet" ide u Zenicu da se zali, ili kad strajkuju nastavnici. Ali nema mjesta kada se govori o onome sto se svakodnevno javlja iz Zenice, ili Mostara.
Novinari Alternativne televizije, jedine za sada iz RS koja bi trebala da postane dio projekta OBN, ne zele na ovakav nacin da se ukljuce u sistem i zato imaju mnogo nerazumijevanja u "centralnoj redakciji". Oni namjeravaju uskoro da pocnu sa proizvodnjom sopstvenog programa i da ga emituju preko 10-kilovatnog predajnika sa Kozare. U mrezu bi se ukljucivali prilozima za Dnevnik, odnosno TV INFO. Ovakva orijentacija naisla je na otpor uredjivackog tima u Sarajevu koji smatra da je nadredjen i prostoru RS. Zato je ATN i pretrpio kritike sto nije pratio 29.februar - Dan referenduma iz 1992. godine, za RS potpuno nevazan datum, koji je za ovdasnju javnost direktno doprinio ratu u BiH. Uporiste se za sada nalazi u centralnom finansiranju projekta, mada se i u ovom dijelu mijenjaju odnosi. Britanci i Svedjani dio sredstava namjenjen srpskoj strani vec daju neposredno, a ima indicija da ce se tako uskoro ponasati i Amerikanci.
"Stakleni zid" kao projekat Otovrene mreze od strane medjunarodnih donatora moze da funkcionise samo tako da prenosi realni dio informacije iz oba entiteta, a to znaci kao odvojene cjeline. I najtvrdokorniji branioci unitrizacije i centralizacije u projektu "Biltove televizije" povlace se svjesni cinjenice da decenije postojanja televizije u BiH i SFRJ, ukljucujuci i projekat Milicevog "Jutela", nisu mogle da zadrze "bratsvo i jedinstvo". Ima li, mozda, Otvorena mreza i TV IN bolju formulu, za sada skrivenu od javnosti? Mozda ce se, na kraju, i ova televizija istopiti u nacionalnom maslu, jer sada u njoj postoje, kako se saznaje, tri struje - nacionalna muslimanska, koja i ovim putem zeli da realizuje neke svoje ideje, komercijalna, koja lose priloge lokalnih televizijskih stanica nigdje drugdje ne bi mogla da proda, i ambiciozni nedorasli amateri koji misle da im je TV IN odskocna daska.
Po svemu sudeci, ovaj projekat ima samo jedan izlaz - da se istinski bavi informacijama, prenoseci zivot onakav kakav je, sto podrazumijeva ravnopravnost interesa i opredjeljena sva tri naroda i oba entiteta BiH.