Ugljaninova najava sporazuma sa BIH

Sandzak i Sporazum o specijalnim odnosima Beograda i Pala

TAZICEMO RECIPROCITET

Koliko god je predsjednik Srbije, Slobodan Milosevic, iz markentiskih razloga potpisao sporazum sa Momcilom Krajisnikom i Ugljanin iz slicnih pobuda insistira na potpisivanju slicnog dokumenta sa Federacijom BiH

Izjava predsjednika Muslimanskog nacionalnog vijeca Sandzaka, Sulejmana Ugljanina, da ce ova regija traziti uspostavljanje posebnih odnosa sa Federacijom BiH, ukoliko se bude sproveo u praksu Sporazum o specijalnim odnosima Beograda i Pala, sto bi moglo da bude uvod u ujedinjenje SRJ i bosanskohercegovackog srpskog entiteta, nije jos uvijek izazvala buru reagovanja u Srbiji kao u nekim ranijim prilikama kada je govorio o neophodnosti stvaranja autonomije Sandzaka. Pojedini analiticari smatraju da je predsjednik, Slobodan Milosevic, zbog sopstvenih politickih interesa, potpisivanjem pomenutog Sporazuma sa uticajnim Momcilom Krajisnikom dao dovoljno povoda Ugljaninu da "insistira na reciprocitetu". Koliko god stvari na prvi pogled izgledale jednostavno ispod potpisa dvojice policara, sa jedne i druge strane Drine, krije se previse nejasnoca i malo je vjerovati da ce Milosevic ovim taktickim potezom povratiti ugled medju najvecim brojem Srba u BiH. Koliko god se predsjednica RS, Biljana Plavsic, uzdrzavala od izjava prepustajuci da se o tome izjasni Parlament na Palama toliko je dio opozicije u Srbiji proglasio ovaj sporazum nistavnim i, kako je rekao lider SPO, Vuk Draskovic, na devetomartovskom mitingu "prazan" i da u njemu nema nicega konkretnog.

Sporazum je naisao na ostru osudu i Muslimanskog nacionalnog vijeca Sandzaka uz obrazlozenje da takve ugovore mogu sklapati samo medjunarodno priznate drzave i on bi mogao biti valjan samo ako bi ga eventualno sklopile "drzave BiH i SRJ".

Posto je stav Ugljanina, uglavnom, dobro poznat o tom pitanju u ovom trenutku je veoma znacajno kako na cio dogadjaj gledaju manje stranke unutar muslimansko-bosnjacke koalicije, koja je na proteklim lokalnim izborima pobijedila u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici. Predsjednik Reformske demokratske stranke Sandzaka, Izudin Susevic, za AIM kaze: "Izvrsni odbor nase stranke proglasio je sporazum o specijalnim odnosima Beograda i Pala nistavnim. Mi ga tumacimo iskljucivo kao marketinski potez aktuelne vlasti u predizbornoj kampanji, ciji je cilj da se skrene paznja sa aktuelnih zbivanja u Srbiji. Sporazum se ne moze sklapati i potpisivati sa pojedinim entitetima vec samo sa BiH, medjunarodno priznatom drzavom. Mi se ne bavimo procjenama da li treba uspostavljati specijalne odnose Sandzaka i BiH, jer bismo na taj nacin pali na isti politikantski nivo, kao i potpisnici pomenutog sporazuma".

Na pitanje sta ce se dogoditi ako Skupstina BiH, pod vrlo odredjenim pritiscima, proglasi vazecim sporazum o specijalnim odnosima SRJ i RS Susevic bez dvoumljena odgovara:

• Ukoliko Parlament BiH usvoji sporazum, o kome je rijec, sasvim je sigurno da cemo i mi zahtjevati da regija Sandzak sklopi isti sporazum sa bosanskohercegovackom Federacijom".

Ne ulazeci isuvise u sferu medjunarodnog prava, ostaje otvoreno pitanje koliko ima osnova da jedna regija, koja se zvanicno nalazi u sastavu Srbije i Crne Gore i nema tretman "entiteta", moze sklapati bilo kakav sporazum sa susjednom medjunarodno priznatom drzavom. Pri tome se mora imati u vidu da Federacija BiH, zbog geografskih i vojnopolitickih okolnosti ima, na primjer, posebne odnose sa Hrvatskom, kojih bi se, narocito zbog dogadjaja u Mostaru, Muslimani-Bosnjaci vrlo rado odrekli, ali to jos uvijek ne cine zbog opste isuvise nejasne situacije. Sigurno je jedno, vodjstvo Muslimana-Bosnjaka je, zahvaljujuci dogadjajima poslije potpisivanja mirovnog sporazuma u Dejtonu, uvidjelo da Hrvatska ima itekako velike pretenzije prema BiH, kao sto se tih pretenzija nije odrekao ni rezim u Beogradu.

Oglasavanje Sulejmana Ugljanina bas u ovom trenutku ima i drugu pozadinu. On je, naime, razocarao mnoge svoje pristalice time sto je "zaboravio" na ideju o autonomiji Sandzaka, a dodatno nepovjerenje gradjanski orjenitisanih sunarodnika posljedica je kadrovske politike u opstinama u kojima je osvojio vlast, primjenjujuci, prije svega, kriterijum odanosti SDA. Tako da se i njegova najnovija izjava moze posmatrati iz politickog marketinskog ugla. Samo po sebi je indikativno i zanimljivo da je to rekao u vrijeme dok je umjereni sandzacki politicar, Rasim Ljajic, boravio u Sarajevu, gdje je razgovarao sa veoma uticajnim licnostima iz tamosnje Stranke demokratske akcije. Dobija se utisak da je Sarajevu stalo do uravnotezenijeg politickog djelovanja Muslimana-Bosnjaka u Sandzaku, kako povremene radikalnije Ugljaninove izjave ne bi davale povoda nacionalisticki nastrojenim politicarima u Srbiji da na svoj nacin ponovo cio Sandzak proglasavaju "fundamentalistickim osinjakom".

O politickoj preosjetljivosti ovog regiona govori i cinjenica da su veliku medijsku halabuku izazvale (dez)informacije da su u opstinama u kojima je SDA pobijedila skinute zastave Republike Srbije, a stavljene stranacke. Rijec je, medjutim, o necemu drugom. Naime, predsjednik SO Sjenica drzi u svom kabinetu zastavu Sandzaka na kojoj se nalaze ljiljani i tri polumjseca. U Muslimanskom nacionalnom vijecu kazu da na to ima pravo, jer simboli na toj zastavi "sadrze nasu proslost i sadasnjost". Inace, sa opstinskih zgrada ni u jednom mjestu nisu skidana obiljezja Republike Srbije. Uostalom, i sam Ugljanin, poslije javnog politickog zaokreta, stalno potencira da je Sandzak dio sadasnje Jugoslavije i da se on strogo pridrzava Dejtonskom mirovnog sporazuma, ali i ponavlja da je pitanje autonomije ove oblasti neminovnost mada niko tacno ne zna kada ce i da li ce u skorijoj, ili daljoj, buducnosti od toga nesto i biti. Zapravo, sve zavisi od toga kako ce se i na koji nacin ponasati potpisnici Dejtonskog mirovnog sporazuma. Region Sandzaka je samo jedna od karika buducih nagodbi i konkretnih sporazuma o eventualnim autonomijama u Srbiji, Hrvatskoj i BiH.

(AIM) #Ejub Stitkovac