POZIVI SUSKU IZ HAAGA

AIM, ZAGREB, 13.3.1997. Haski sud uporno puse u vrat hrvatskim vlastima. Iz glavnog nizozemskog grada, sjedista Medjunarodnog suda za ratne zlocine pocinjene u ratu u bivsoj Jugoslaviji stizu novi zahtjevi potkrijepljeni prijetnjama. Pocelo se nagadjati: hoce li Gojko Susak biti silom priveden u Haag?

Prvo je prije nesto vise od mjesec dana otamo stigao nalog da ministar obrane u vladi Republike Hrvatske, sudu dostavi na uvid dokumentaciju vezanu uz angazman regularnih jedinica Hrvatske vojske u Bosni i Hercegovini. Haag trazi i podatke o suradnji njegovog ministarstva sa snagama Hrvatskog vijeca obrane (HVO) u BiH. Zahtjev je poslan zbog toga sto uskoro treba poceti glavna rasprava na sudjenju Tihomiru Blaskicu, generalu HVO-a, kojeg Haski sud tereti za ratne zlocine u srednjoj Bosni, a koji se - uvjeren u svoju nevinost - sam predao u Haag.

Medjutim, Gojko Susak i hrvatska vlada odbili su zahtjev Suda. Nakon izgladjivanja sukoba diplomatskim kanalima u javnosti je izgledalo da je postignut dogovor: izaslanici Suda doci ce u Zagreb i pogledati dokumentaciju. Oni su bili u Hrvatskoj potvrdila je Ljerka Mintas Hodak, potpredsjednica hrvatske Vlade. U intervjuu listu "Globus", koji se na kioscima pojavio u utorak, 11. ozujka, izjavila je kako su eksperti Haskog suda u Zagrebu razgovarali s predstavnicima hrvatske vlade. Vlada je obecala poslati pismene odgovore na njihova pitanja i to je ucinila do 7. ozujka.

No, dva dana kasnije, 9. ozujka, u hrvatskim je dnevnim novinama objavljen novi ultimatum iz Haaga: sutkinja Gabrielle McDonald potpisala je jos jednu naredbu u kojoj stoji da Susak ipak mora u Haag. Mora dati "usmene argumente" u vezi s prvom naredbom, koja je data "pod prijetnjom kazne"!

"Nejasno je sto znaci 'pod prijetnjom kazne'", rekla je Ljerka Mintas-Hodak, "Globusovom" uredniku, komentirajuci izraz "subpoena", iz izjave sutkinje McDonald. "U americkom pravu to znaci da se osoba koja ne dodje na Sud moze privesti... Doista ne znam sto to moze znaciti u medjunarodnim okvirima." Znaci li to da ministar Susak moze biti priveden s nekog medjunarodnog aerodroma, zanimalo je urednika. "Ne vjerujem...", glasio je neodlucni odgovor vicepremijerke, koja je haski zahtjev ocijenila "neprimjerenim nacinom komuniciranja s jednom suverenom drzavom".

Uz Suska pozvan je i Ante Jelavic, ministar obrane Federacije BiH. Haag zanimaju vojni arhivi HVO-a odnosno Hrvatske Republike Herceg-Bosne - vjeruje se da Jelavic zna gdje se nalaze i sto u osnovnom sadrze. Hrvatska medjutim ne zeli dati informacije o ratnim pohodima svojih jedinica. "Hrvatska nije banana-drzava. Problem nije samo u nepodnosljivo nepristojnoj formi zahtjeva nego i sadrzaju. Ne pada nam napamet da bilo kome predajemo ukupnu svoju vojnu dokumentaciju. To bi bilo nespojivo s nacionalnom sigurnoscu zemlje", naglasava Ljerka Mintas-Hodak, koju, inace, komentatori smjestaju u liberalno krilo vladajuce stranke. Vrsnjakinja i poznanica Drazena Budise jos iz studentskih dana, ona je "dodjos" u HDZ - u stranku se upisala tek prije godinu i pol.

U "Globusu" je nastojala ostaviti dojam glasnogovornice vlade, koja je, tvrdi, zasad jedinstvena u odbijanju haskog zahtjeva. Branila je sluzbenu verziju: oficiri i vojnici iz Hrvatske u BiH odlazili su iskljucivo kao dobrovoljci, primjerice, zato sto su tamo rodjeni. Nije zeljela komentirati novinarovu primjedbu da su u knjizi "Sve moje bitke", umirovljenog nacelnika Glavnog staba Hrvatske vojske, generala Janka Bobetka, objavljene naredbe o ustrojavanju zapovjednistava HV-a na teritoriju Bosne i Hercegovine. Misljenje kako se, sudeci po Bobetkovim memoarima, ne moze govoriti o dobrovoljnim odlascima u rat u susjednu drzavu, nego o organiziranom djelovanju HV-a u BiH, Ljerka Mintas otklonila je izgovorom kako nije citala nedavno objavljene - neuobicajeno rano za takvu vrstu gradje - generalove uspomene i dokumente sto ih je izvadio iz vlastitog sefa.

Iako je Hrvatska dosad bila razmjerno kooperativna s Haskim sudom, osobito u usporedbi sa SRJ ili npr. Republikom Srpskom - medju ostalim, donijet je poseban ustavni zakon o suradnji sa sudom, izrucen Tihomir Blaskic te uhapsen Zlatko Aleksovski, cija je bolest odgodila izrucenje - ipak je vise puta bila izlozena ostrim kritikama zbog izbjegavanja pune suradnje. Primjerice, Dario Kordic i Ivica Rajic, dvojica Hrvata s haske liste vidjani su kako se slobodno krecu po Zagrebu, odnosno, Splitu i nakon sto je sud protiv njih raspisao medjunarodne tjeralice. Poslije objave njihovih fotografija u hrvatskim novinama, oni su pusteni da se izgube nekamo u BiH i sluzbeno su "nedostupni zagrebackim vlastima".

No, slicno je bilo i s Mladenom Naletilicem-Tutom i Vinkom Martinovicem-Stelom, dvojicom vodja paravojnih formacija hercegbosanskih Hrvata. Njih su uhapsili pripadnici specijalnih jedinica hrvatskog MUP-a, i to za krivicna djela pocinjena prije gotovo cetiri godine. Tuta je u medjuvremenu nesmetano odsjedao u najboljim zagrebackim hotelima. "Valjda su se prikupljali dokazi", kaze lakonski Ljerka Mintas-Hodak, otkrivajuci kako je Haski sud zatrazio od hrvatske Vlade i sve informacije o hapsenju te dvojice nezgodnih Hercegovaca.

Jedan od motiva za hapsenje Tute i Stele - koje se smatra krivim za poticanje posljednjih nemira u Mostaru - promatraci su pronasli upravo u vanjskom pritisku, kombiniranom od klasicne mrkve i batine: kooperativni imaju priliku dobiti vrlo povoljne kredite. S druge strane, u pravilima Haskog suda stoji i prijetnja da ce se slucaj zemlje koja odbije suradnju iznijeti pred Vijece sigurnosti UN, a repertoar predvidjenih kazni seze sve do potpune izolacije i prekida veza s neposlusnom drzavom.

U vijesti koju je prenijela Hina, Susak je dobio rok do 11. travnja da u Haagu objasni svoj stav o ovlastenju Suda da izdaje naredbu s prijetnjom kazni. Ne iznese li valjane argumente protiv tog ovlastenja, vjerojatno ce morati Sudu podastrijeti dokumente, odnosno, svjedociti o svemu sto je zatrazeno u prvom zahtjevu sutkinje McDonald. Zatim bi mogla poceti glavna rasprava u slucaju Blaskic. IGOR VUKIC