POVRATAK U PRIHVATNE CENTRE

Repatrijacija izbjeglica

Banjaluka, 13.mart 1997. (AIM)

Od 2,5 miliona bosanskih izbjeglica, do danas se u svoje domove - prevashodno u oblasti u kojima je njihova nacionalnost u vecini - vratilo samo 220.000 izbjeglih lica. U istom periodu oko 90.000 pripadnika manjinskih zajednica u pojedinim oblastima istjerano je iz svojih kuca i steklo izbjeglicki status. Ovi podaci iz Preporuke Medjunarodne krizne grupe, pripremani za Parisku i Londonsku Konferenciju o Bosni, nedvosmisleno opominju da se osnovni ciljevi Dejtonskog sporazuma ne ostvaruju ni nakon godinu dana od njegovog potpisivanja.

Krivicu za nesprovodjenje dogovorenog povratka izbjeglica Medjunarodna krizna grupa pripisala je stranama potpisnicama Dejtonskog sporazuma, optuzujuci ih da ne zele da ispune svoje obaveze. Predstavnici UNHCR izbjegavaju optuzbe, ali se iz problematike sa kojom su suoceni moze lako zakljuciti gdje su problemi i ko je za njih odgovoran.

Na osnovu jednogodisnjih rezultata u primjeni Dejtonskog sporazuma stice se utisak da vlasti u oba entiteta nisu zainteresovane za saradnju sa UNHCR na problemu repatrijacije izbjeglica. UNHCR u Sarajevu jos nema ni potpunu bazu podataka o izbjeglicama sto dovoljno govori koliko su vlade entiteta zainteresovane za rjesavanje ovog problema na nacin kako je dogovoreno. Tereza Fernandez, sef sarajevske kancelarije UNHCR, nedavno je izjavila da Republika Srpska nije dala svoje predstavnike u centralnu radnu grupu UNHCR za povratak izbjeglica, a osnovni zadatak ove grupe je bio da u prvoj fazi radi na repatrijaciji izbjeglica na podrucju Federacije. Tako problem povratka Srba u Mostar i Sarajevo, kao prvi zamisljeni posao, nije ni otvoren.

Prema planu UNHCR-a repatrijacija bi trebala da pocne prvih dana aprila i u toku godine planira se povratak u BiH oko pola miliona izbjeglica. Strategija povratka bice dogovorena i razradjena iduce nedjelje na dva sastanka u Palati nacija u Zenevi. Prema agencijskim vijestima 19. marta bi se trebao odrzati regionalni sastanak komesara za izbjeglice iz Hrvatske, Federacije BiH i SR Jugoslavije a 21. sastanak medjunarodnih donatora i predstavnika zemalja koje su zbrinule izbjeglice sa prostora prethodne Jugoslavije.

O povrataku izbjeglica u Republici Srpskoj se ne govori. U retorici tamosnjih politicara i predstavnika drzavne vlasti u prvom planu je smjestaj raseljenih, kojih jos uvijek ima po kolektivnim smjestajima. Zahtjeva za povratak nema ni medju izbjeglicama. Politickom propagandom posijana mrznja je u srpskoj populaciji ucvrstila uvjerenje da je zajednicki zivot nemoguc. Smjestaj velikog dijela izbjeglog ruralnog stanovnistva u urbane centre i uslove koji su njihov zivotni san, uz njihovu paralelnu "integracija" u organe vlasti po principu partijske pripadnosti, od izbjeglicke populacije je stvoren najtvrdji bastion politike vladajuce SDS. Takva politika imala je za posledicu demografsko praznjenje citavih ruralnih prostora Republike Srpske, tako da se nedostatak stanovnistva pojavljuje kao ozbiljam politicki problem. Predsjednik Republike Biljana Plavsic iznijela je ovih dana u javnost podatak da u RS danas zivi 550.000 izbjeglica iz centralne Bosne, Bosanske Krajine i RSK. To je gotovo polovina njenog stanovnistva koja ceka integraciju i nije sigurno sta ce izabrati za svoje trajno prebivaliste.

I na drugoj strani zahtjevi za povratak se sve rjedje cuju. Prvobitna mitingaska buka oko povratka Srebrenicana prestala je sa izlaskom Srba iz Sarajeva. Precutna trampa fakticki je zavrsena a jasno je ko je u njoj profitirao a ko izvukao deblji kraj. Glasovi za povratak odjekuju jos samo duz granicne linije i to na tackama politicke neuralgicnosti. Politicka manipulacija sa izbjeglicama vrsice se strogo kontrolisano i u mjeri koju budu zahtijevali trenutni politicki interesi. To potvrdjuje i cinjenica da se umjesto drzavnih organa u poslednje vrijeme problemom izbjeglica u BH Federaciji bave nevladine organizacije i udruzenja. Tako je Gradjanski forum u Tuzli prosle godine pokrenuo akciju pomoci izbjeglicama i dosao do podatka da se u tuzlanskom kantonu 1.500 domacinstava, ili 5.500 ljudi izbjeglih sa Bijeljinskog podrucjaje zeli vratiti svojim kucama.

I dok traju price o povratku izbjeglog stanovnistva muslimanske izbjeglice iz Srebrenice se useljavaju u srpske kuce u Sarajevu a sarajevski Srbi u muslimanske kuce u Srebrenici, Bijeljini, Brckom...Hrvati su uveliko zaposjeli srpske gradove Drvar, Grahovo i Petrovac i ne pada im na pamet da dozvole Srbima povratak. Proslogodisnji pokusaj izbjeglih Drvarcana da obidju svoje kuce i posjete groblja zavrsio se neuspjehom. Kolonu od cetiri autobusa u pratnji medjunarodne policije i IFOR-a zaustavila je hrvatska policija na 12 kilometaru pred Drvarom i zabranila ulazak u grad. "Za ovo smo prolili krv. Dajte nam Banjaluku i Derventu", govorili su Srbima uz prijetnje i psovke naroguseni policajci. Generalu Plumeru, komandantu snaga IFOR-a, koji je dosao na lice mjesta, receno je da sedam hiljada Hrvata ceka na ulazu u Drvar i nece dozvoliti Srbima ulazak. Kada je ovaj obisao dionicu preostalog puta do Drvara saopstio je Srbima da nastavak puta nije bezbjedan i predlozio povratak. Ovaj, drugi po redu, odlazak u Drvar organizovalo je Udruzenje izbjeglih Drvarcana ciji predsjednik Mile Marceta ne krije ogorcenje:"Hrvati ovo rade u dogovoru sa nasim vlastima. Ta formula se primjenjuje odavno. Nasa vlast odbija da nam pruzi bilo kakvu podrsku".

U porusenom i opljackanom Kozarcu kod Prijedora izbjeglice iz Republike Srpske Krajine popravljaju muslimanske kuce i podizu svoje naselje. Dovede li se to u vezu sa Predlogom mjera za ocuvanje Republike Srpske, koji je uradio Stab predsjednika RSK u Banjaluci i u junu mjesecu prosle gdine ponudio rukovodstvu RS, u kome se predlaze hitno podsticanje naseljavanja RS Srbima iz RSK koji sada zive u istocnoj Slavoniji i Kosovu postaje jasna politicka strategija vladajucih nacionalnih elita na sve tri strane.

Pritisci nekih evropskih zemalja na povratak prihvacenih izbjeglica uznemirili su Medjunarodne organizacije koje se bave repatrijacijom. Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice apelovao je pocetkom godine na njemacke vlasti da odustanu od plana vracanja oko 300 hiljada izbjeglica sve dok se u njihovim zemljama ne stvore uslovi za prihvatanje. Visoki komesar UN za pitanja izbjeglica Sadako Ogata predlozila je njemackim vlastima "diferenciran prilaz" vracanju izbjeglica, u kome bi poseban tretman trebale imati izbjeglice koje poticu iz podrucja u kojima su bili etnicka manjina, supruznici i djeca iz mjesovitih brakova i bivsi zatocenici zarobljenickih logora.

Pod pritiskom medjunarodne zajednice vlasti su za prihvat povratnika otvorile tranzitne centre u Sarajevu, Bihacu i Zenici a u pripremi je otvaranje prihvatnih centara u Tuzli i Mostaru. UNHCR je sacinio plan o povratku izbjeglica u 22 ciljna podrucja od kojih su samo tri u RS.

Kod ovakvog stanja besmislen je svaki razgovor o povratku izbjeglica. Sporazum vlada BiH Federacije i Njemacke mogao je biti zakljucen samo sa ciljem dodatnog politickog pritiska na nekooperativne potpisnice Dejtonskog sporazuma da pristupe realizaciji dogovorenog. Izbjeglice ce, ocigledno, ponovo biti sredstvo politicke manipulacije sa nejasnim i neizvjesnim licnim statusom. Tranzitni centri za prihvat, cije se otvaranje uzurbano priprema, mogli bi postati novi sabirni centri izbjeglica u rodjenoj zemlji.

Poslanik u njemackom parlamentu Amke Diter-Sojer izjavila je nedavno da su planovi o povratku izbjeglica nerealni. Njihova najava, po njenim rijecima, posluzila je samo za "budjenje laznih ocekivanja kod njemackog stanovnistva". "Za izbjeglice koje bi trebale da se vrate kucama tamo nema mogucnosti za smjestaj , nema radnih mjesta, kao ni drugih uslova za zivot. Tamosnje stanovnistvo ce ih posmatrati kao konkurenciju i kao izdajnike."

(AIM) Branko Peric