STO SE KRIJE IZA TUTINOG HAPSENJA

AIM, ZAGREB, 10.3.1997. Naredbu za hapsenje gubernatora Hercegovine izdao je Miroslav Tudjman, sin hrvatskog predsjednuka, koji je ravnatelj Hrvatske izvjestajne sluzbe, a zapravo neformalni sef svih tajnih policija u Hrvatskoj. Sve kad ta informacija iz inace dobro obavjestenih izvora i ne bi bila tocna, sasvim je sigurno da je Mladen Naletelic Tuta uhicen po Tudjmanovoj instrukciji. Zagreb je naredio veliku raciju u Hercegovini, a navodno je poslao i ljude koji su je izveli. Tako je, izmedju ostaloga, demantirao svoje prijasnje poruke Haaskom sudu. Kada je tribunal trazio da Zagreb isporuci Daria Kordica i ostale Hrvate s haaske potjernice, odavde se odgovaralo da oni organima gonjenja Hrvatske nisu dostupni, jer su na podrucju druge drzave. Sada se vidi da Zagreb u Hercegovini sve moze doseci, samo ako hoce. Iako su Neletilic i njegov kompanjon Vinko Martinovic Stela uhapseni u Hrvatskoj, u podrucju Splita, u Hercegovini je pozatvaran najveci, ali zasad nepoznat broj ljudi. Informacije se krecu od deset do dvadesetak. Tutino je hvatanje bilo spektakularno i u njemu su sudjelovali pripadnici antiteroristickih postrojbi iz Zagreba. Oko jednog splitskog hotela, u kojem Naletilic inace odsjeda, rasporedjeni su specijalci u borbenim uniformama, s crnim maskama na licu i automatskim puskama u rukama. Naletilic i Stela prebaceni su u zatvor u Zagrebu. Gdje su ostali uhapsenici - nije objavljeno. Nije poznato ni zasto su svi oni zapravo pohvatani. U sturom policijskom saopcenju kaze se da je Naletilic uhapsen radi krivicnog djela koje se goni po sluzbenoj duznosti, ali nije precizirano o cemu je zapravo rijec. Pouzdani izvori tvrde da ga se tereti za otmicu jednog hrvatskog vojnika u Ljubuskom prije cetiri godine. Covjek je kasnije nadjen mrtav. Policija, navodno, ima dokaze da je Tuta upetljan u otmicu, ali ne i za ono dalje. Iako je djelo pocinjeno u drugoj drzavi, pravni temelj za postupak u Hrvatskoj nalazi se u cinjenici da je oteti vojnik imao hrvatsko drzavljanstvo. Naravno, to nije i stvarni razlog hapsenja. Pogotovo ne ovako masovnog. Jer najveci broj uhicenih s tim djelom nema veze. Objasnjenje kako to da se hrvatska policija odjednom sjetila otmice iz 93. godine treba traziti u sferi politike. Politika je ta koja pedesetjednogodisnjeg Naletilica dosad cinila nedodirljivim. Vrlo je blisko povezan s hrvatskim ministrom obrane Gojkom Suskom. Bio je zapovjednik nemilosrdne Kaznjenicke bojne. Smatra se rusiteljem Starog mostarskog mosta. Po Hercegovini, ali i po Zagrebu radio je sto je htio. Po Hercegovini je ubijao. U Zagrebu je mlatio, a nedavno su njegovi ljudi takoreci u Ilici, pod oruzjem, pomogli u nasilnom preuzimanju jednog poduzeca. Kao mladic pobjegao je u Njemacku i ukljucio se u hrvatske emigrantske krugove; ultra-ustasluk bio mu je ideologija, terorizam - primjerena metoda. Prate ga glasine da je suradjivao sa UDB-om, ali to je nemoguce provjeriti. Bio je vlasnik lanca kockarnica sirom Zapadne Evrope, ali i u Hrvatskoj. Sada navodno nadgleda mocan lanac narkomafije. U svakom slucaju, jedan je od najbogatijih ljudi na ovim prostorima. Drzao se dalje od javnosti. U jedinom, ovdje poznatom intervjuu, govorio je o svojim vezama s Arkanom, nije krio da o njemu ima dobro misljenje. Zestoko se obrusio na Bosnjake koje naziva balijama. Tvrdi da su mu u bosnjacko-hrvatskom ratu Muslimani zarili noz u ledja i da im vise nikada i nigdje nije oprastao. Izjasnio se protiv Washingtonskih sporazuma. Kao i hrvatskom predsjedniku, ideal mu je Hrvatska u granicama banovine iz 39. godine, dakle, ne bas do Drine, ali ni previse daleko od toga. Rekao je: "Jugoslaviji nisam davao nikakve sanse, a Bosni i Hercegovini dajem ih jos manje". Da li zbog tih stavova ili iz nekih drugih razloga, ali Hercegovinom je vladao s blagoslovom Zagreba. Zasad se dadu razabrati tri moguca razloga Tudjmanove obratnice i poduzimanja cistke u Hercegovini. Neki, vrlo oprezni, njemcki diplomati smatraju da obracun s hercegovackim kriminalcima treba gledati u sklopu skorih izbora u Hrvatskoj. Gotovo bi se moglo reci kako je to dio Tudjmanove izborne kampanje. U hrvatskoj javnosti zaista postoji velika odbojnost prema Hercegovcima i nema sumnje da bi hrvatski predsjednik njihovim potiskivanjem vratio neke ovdasnje simpatije. Takodjer nema sumnje da izmedju onoga sto se naziva hercegovackom mafijom i sluzbenog Zagreba postoji bliska povezanost. Za vrijeme rata povezivalo ih je ratno profiterstvo, a dobra je poslovna suradnja, vjerojatno na obostranu korist, nastavljena i nakon rata. Sluzbena je Hrvatska svojim hercegovackim partnerima na razlicite nacine pogodovala, nerijetko na stetu vlastitih gradjana. Hercegovci gazduju od Zagreba do Dubrovnika. Zagrebacka sirotinja radi kod prekonoc pozlacenih herceg-Hrvata; dalmatinska sirotinja kupuje po novokomponiranim soping centrima u Hercegovini, gdje je roba iz Hrvatske najmanje tridesetak posto jeftinija nego tamo gdje se proizvodi; osiromaseni dubrovacki gospari gledaju kako vlasnici njihovih turistickih bisera postaju ruralni tipovi iz zaledja, prepuni prljava novca. Hrvatska je vlast, zbog forsiranja Hercegovaca, na neki nacin zasluzna za podizanje javne omraze prema njima, a sada bi mogla pobrati vise od aplauza ako se od njih jasno distancira. Drugo, iznenadjujuca hapsenja moguce je povezati sa situacijom u Mostaru. Povodom "krvavog Bajrama" u tom gradu Zagreb je pokrenuo zestoki medijski rat protiv Bosnjaka. Vlasti bliski mediji, u prvom redu Hrvatska televizija, iskonstruirali su verziju koja nije imala nikakve veze s onim sto se stvarno dogodilo. Po njima, krivica je bila na Bosnjacima, koji su krenuli u zapadni Mostar s namjerom da izazovu nerede na karnevalu, oni su napali hrvatske policajce koji su pokusali zastititi okupljenu hrvatsku mladez, dva su Hrvata pritom smrtno stradala, dvadesetak ih je ranjeno. Citirao se gradonacelnik Mostara Ivan Prskalo koji je tvrdio da je rijec o "organiziranoj teroristickoj akciji muslimanskih ekstremista". Pucanje u ledja Bosnjaka - o cemu je brujao cijeli svijet - hrvatski su mediji prikazali kao samoobranu. Nacin na koji se izvjestavalo o sukobima u Mostaru podsjetio je na najcrnje dane rata s Bosnjacima, kada su prve linije fronte bile u novinama i tv- ekranima. Obrat je nastao kada je medjunarodna zajednica, ponukana vjerojatno i takvim drzanjem hrvatskih medija, lupila sakom o stol i rekla da je dosta. Hrvatskoj je, navodno, zaprijeceno suspenzijom u Vijecu Evrope. Zagreb je bio prinudjen na neke rezolutnije poteze. Vise ih nije mogao izbjeci. Pogotovo jer se Naletilic, koji je duze vrijeme boravio u Zagrebu, zaputio u Mostar. Hrvatska je vrhuska zakljucila da tamo ne smije stici, jer on sigurno ne bi radio na smirivanju ionako naelektrizirane situacije. Politicki kuloari tvrde: da je ostao u Zagrebu - Naletilic vjerojatno ne bi bio uhapsen. Mada ga Michael Steiner, zamjenik visokog predstavnika medjunarodne zajednice, smatra vodjom mafije u zapadnom Mostaru, a i ostali uhapseni "vazne su osobe iz svijeta kriminala". Odlucujuce inozemne adrese i dosad su inzistirale na obracunu s organiziranim kriminalom, procjenjujuci da su hercegovacki mafiozi najveca prijetnja miru. Prljavom biznisu ne odgovara mir ni sredjena drzava, zato se i rusi svaki pokusaj njihova uspostavljanja. Zato se u Mostaru nista i ne moze promijeniti - dok se kriminalci ne uklone. Cinjenica da su glavni hercegovacki kumovi sada uhapseni - mogla bi znaciti da su opasno pritisnuti oni koji su im u Zagrebu dosad cuvali ledja. Moguce je takodjer da je uhicenje hercegovackog gubernatora i njegovo prebacivanje u Zagreb povezano i sa najnovijim zahtjevima iz Haaga. Medjunarodni je tribunal za ratne zlocine u posljednje vrijeme prema hrvatskoj strani vrlo neugodan, cak je hrvatskom ministru obrane, Gojku Susku, poimence naredjeno da im hitno dostavi dokaze u vezi sa slucajem Blaskic. Navodno je taj poziv Suska snazno zdrmao, jer ga je odcitao kao jasnu poruku da se haaski istrazitelji sunjaju oko njegovih tragova. Postoje o tome jos neke indicije. Pouzdani izvori tvrde da je protiv ministrova pulena Mate Bobana u Haagu vec ispisana optuznica i samo je pitanje vremena kada ce je pustiti u proceduru. Haaski su tuzitelji nedavno bili u Zagrebu, a neki ovdasnji mediji tvrde da je u hrvatskom vrhu zakljuceno kako im se nesto mora dati. Mozda je Naletilicevo zatvaranje priprema za haasko putovanje? Ili ga je hrvatska vlast zapravo sklonila? Rijec je o uklanjanju svjedoka, tvrdi novopokrenuti nezavisni "Tjednik". Naletilic svakako mnogo zna. Kao blizak Suskov suradnik mogao bi pruziti meritorne informacije o povezanosti Zagreba i HVO-a u vrijeme hrvatsko-bosnjackog rata, sto Haaski sud u ovom trenutku jako zanima. Mozda je i uhapsen zato da ne bi pao u neciji tudje ruke.

JELENA LOVRIC