VRIJEME U KOJEM ZIVIMO

Sarajevo Mar 6, 1997

JE LI NAM STVARNOST - TERORIZAM

AIM, SARAJEVO, 06.03.97. Da li ce Sarajevo, a time i ostatak BiH, postati ono od cega njegovi gradjani najvise strahuju i cega se pribojavaju - grad teroizma? Ovo se pitanje s pravom namece nakon posljednjeg teroristickog napada na Crkvu sv.Josipa, a u siuaciji kada je slicnih napada na vjerske objekte bilo i ranije, te nerazrijesenih ubistava pripadnika Agencije za dokumentaciju (AID) ili "obicnih smrtnika" u obliznjem mjestu Zavidovici.

Pomenui teroiticki akt doima se jos tezim ako se u vidu ima cinjenica da je pocinjen gotovo na ocigled policije, i nakon zahtjeva predsjednika Alije Izetbegovica da kantonalni minisar MUP i njegov zamjnik pojacaju mjere bezbjednsti oko vjerskih objekata u Sarajevu. Posljednjim bombaskim napadom se je tako stavilo do znanja, kako ovdasnjoj javnosti tako i medjunarodnim cimbenicima, da je terorizam u ovom gradu ne samo moguc nego cini se i prisutan. Odnosno, on moze postati istinski problem i kamen spoticanja u zazivljavanju Federacije, isto onako kako je to do danas pedstavljao kriminal i slcina incidentna dogadjanja u zapadnom dijelu Mostara.

Nesigurnost koju Bosnjaci osjecaju i koja je prisutna u zapadnom dijelu Mostara, najnovijim zbivnjima i napadima na katolicke vjerske objekte u Sarajevu sada je gotovo istovjetna kod Hrvata koji zive u ovom gradu. Gradski odor HDZ, kao "ekskluzivni predstavnik Hrvata", automatski je iskoristio posljednji teroristicki akt na Katolicku crkvu za svoje politicke poene, pozivajuci se na sve tezi polozaj Hrvata u ovom gradu.

"Pojacano je nasilje, a posljednjih desetak dana minirane su tri crkve, groblja, pretuceni svecenici, napadnute kuce u vasnistvu Hrvata. Ljudi su izlozeni zastrasivanju, vrijedjanju. Stoga se od medjunarodne zajednice i njenih najvisih duznosnika zahijevamo da ozbiljnije obrate pozornost i pokazu zanimanje za ovaj grad, jer se u njemu nalazi kljuc Federacije i ukupnih odnosa u BiH.", tvrdi gradski odbor HDZ, da bih odmah uz te konstatacio obnovio svoj politicki zahtjev za formiranje "svojih" opcina i u ovom gradu.

Neumanjujuci znacaj straha, koji sasvim sigurno nakon svih prethodnih napada vjerske obejkte osjecaju Hrvati u Sarajevu, ne moze se zaobici cinjenica da je bezbjednost svih gradjana u Sarajevu podjenako ugrozena. Odnosno, da i onaj najobicniji covjek, nazovomo ga svakonevni smrtnik, osjeca strah i sebe smatra potencijalnom zrtvom. Do sada odredjena, ali nerazjasnjena ubistva, te ucestale kradje automobila, sada dopnjuje i strah od moguceg terorizma, ali i jos uvijek prisutnih mudzahedina, na koje ucestalo ukazuje i cije udaljavanje zahtijeva medjunarodna zajednica.

Da li je u pitanju "specijalni rat protiv BiH", kako je ove pojave okarakterisala lokalna policija (da li pogusavajuci opravdati svoju neefikasnost), ili je ovdasnji kriminal dostigao medjunarodne razmjere tesko je tvrditi. Jedno je sigurno - svojom sadasnjom pristupasnoscu, te prisustvom velikog broja medjunarodnih faktora, Sarajevo zasigurno plijeni paznju, ali predstavlja i plodno tlo za rusenje, kako Federacije BiH tako i same Bosne i Hercegovine. Ocito da se posljednjim teroristickim napadom krenulo na kidanje ionako osjetljivih nacionalnih savova, ali su namjere i mnogo dublje: unijeti i posijati strah, raspiriti nacionalne netrpeljivosti, pokusati unistiti cak i pomisao na multieticnost i multinacionalnost, koji su predstavljali snagu njegovog otpora.

Ko to radi i zeli? U ovom trenutku je jasno da teroristicki vjetrovi mogu dolaziti sa najmanje cetiri strane. Tri su ekstremisti svakog od bh. naciona, a cetvrti je medjunardni, eventualno pristrasni (ko zna cijim sve) interesiu. Jer, pitanje sta uistinu zele medjunarodni gospodari rata i mira na ovi prostorima, jos je uvijek nepoznanica, kojoj terorizam cak moze biti jedna od usputnih akcija.

Nema sumnje da bi u svakm slucaju vinovnike posljednjeg napada na crkvu trebalo sto prije identifikovati i kazniti, kako bi se iskorijenile pojave koje unose strah i nepovjerenje, a koje imaju dublje politicke konotacije smisljene ne samo protiv, primjerice, politicke ideje o Federaciji, vec i Sarajeva i svih njegovih zitelja. Ukoliko se pocinitelji ovog zlodjela ne uhapse i javno ne osude, narednije je teroristicki akt, nazalost, gotovo vec predvidiv. Pitanje je samo kada ce uz takve vijesti stajati i brojka o ljudskim zrtvama bombaskih napada.

MIRJANA MICEVSKA