INTERVJU: U. MAKIc I N. PRPA

Sarajevo Mar 5, 1997

Udruzenje prognanih iz Bosanskog Grahova

Usprkost vlasti u RS ne odustajemo od povratka kuci

AIM, SARAJEVO, 04.03.97. Kada je krajem oktobra prosle godine Ured Visokog Predstavnika u Sarajevu organizovao sastanak izmedju deset udruzenja raseljenih lica i izbjeglica, sa teritorije oba entiteta, nije se moglo ni pretpostaviti da ce se iz toga izroditi snazan pokret nazvan Koalicija za povratak, kojoj su pristupila mnoga udruzenja ciji je osnovni cilj provodjenje Aneksa 7 Daytonskog sporazuma koji omogucava, svima onima koji to zele, povratak svojim kucama.

Na posljednjem sastanku Koalicije u Tuzli, odrzanom 22. i 23.februara, lista ucesnika brojala je na desetine udruzenja, a medju najglasnijim zagovornicima povratka bili su Krajisnici, koji su svoje domove napustili pred ofanzivom Armije BiH i Hrvatske vojske, u jesen 1995.godine.

O tim danima, i svemu sto je uslijedilo nakon toga, razgovarali smo sa Urosem Makicem i Nebojsom Prpom, clanovima Udruzenja prognanika Bosanskog Grahova.

* Mada je od vaseg egzodusa proteklo dosta vremena, jos uvijek nije najjasnije sta se tada zaista dogodilo?

MAKIC: Na to pitanje ce vjerovatno istorija dati odgovor. Ono sto mi obicni ljudi i gradjani Grahova znamo je to da vlast RS nije htjela braniti Grahovo i da se nije ni odbranilo. Grad su deset mjeseci pokusavali braniti Grahovljaci samo sa puskama u ruci, a protiv sebe su imali Hrvatsku armiju sa najsavremenijim naoruzanjem. O nasim mukama najbolje bi mogli pricati oni koji su ostali tamo lezati i mozda jos uvijek nisu pokopani. O Grahovu, i pozrtvovanosti njegovih boraca, bez obzira na sve price koje su kasnije uslijedile, moze da svjedoci teren koji ce se pregledati jednog dana. Od Caprazlija, od prve borbene linije, do Grahova, na svakih sto,dvjesto metara kopani su rovovi gdje su Grahovljaci grcevito branili svoj grad. Da je bilo politicke volje i malo vojnicke mudrosti, grad se moglo odbraniti. Odnosno, da su o njegovoj sudbini odlucivali Grahovljaci do egzodusa ne bi ni doslo.

* Jeste li vi znali sta se dogadja i sta se sprema?

MAKIC: Ja sam bio licno prisutan, kao i kolega Prpa, na sastanku na kome su prisustvovali Krajisnik, Karadzic i cjelokupni regionalni odbor SDS-a. Tada nam je tvrdjeno i "glavom garantovano" da ne samo da se Grahovo nece dati, vec "da ce svaka stopa grahovske teritorije biti vracena". Po nekom nepisanom pravilu, koje je kasnije vazilo za sve zapadnokrajiske opstine, gdje god su se pomenuta gospoda pojavila, ti su krajevi kasnije padali. Da je narod tada znao za to, vjerovatno ne bi uzalud ginuo tih zadnjih dana vec bi se spakovao i otisao na vrijeme.

* Kada je vec bilo izvjesno da ce Grahovo pasti, kako su reagovali njegovi stanvnici?

PRPA: Narod je bio ogorcen! Nije mu bila predocena prava istina pa je do posljednjeg trenutka vjerovao kako ce ostati u gradu. Kada su vidjeli da se vojska povlaci sa Dinare i Sator planine sa zavezljajima u ruci, poceli su i oni napustati rodni kraj i odlaziti gde je ko mogao i znao.

* Kako ste primljeni u novoj sredini, odnosno kako danas zive izbjegli Grahovljani?

PRPA: Mogu otvoreno reci - sasvim lose. Imamo mnogo problema i zato iz dana u dan ljuji sve vise mastaju o povratku i vracanju nazad, pa bilo cija vlast u tom gardu bila. Bitno im je samo da se vrate na svoja ognjista.

* Kada ste, i zasto, dosli na ideju da formirate Udruzenje prognanih iz Bosanskog Grahova?

MAKIC: Ta ideja kod obicnog naroda je dugo prisutna, jer su svi razocarani sadasnjim stanjem. Tesko je shvatiti da aktuelna vlast u RS Grahovo vise i ne spominje. Ne samo da ne spominje, vec nam zabranjuje i da se sjetcamo da smo se tamo rodili, da smo tamo proveli mladost, stvorili porodicu, izgradili kuce... Kao da tamo nikada zivjeli nismo. Za Grahovo, u kojem je zivjelo 98 odsto srpskog stanovnistva, zrtvovan je svaki peti borac njegove brigade, a sada su Grahovljani dovedeni u poziciju da ne smiju razmisljati o povratku, jer se odmah proglasavaju "neprijateljima Republike Srpske". Mi nismo neprijatelji RS, mi samo hocemo da budemo u svojim domovina. Zar je to grijeh i izdaja?

* Da li vam narod vjeruje, i kakvi su svakodnevni komentari gradjana prema vasem Udruzenju?

PRPA: Narod je jos u dilemi. Ali ja se nadam da ce nam sve vise vjerovati jer uvidja probleme sa kojima ce se na proljece suociti. Vlada RS ce Grahovljake i Drvarcane pokusati naseliti u Komusinu kod Teslica i u Orahovo kod Gradiske. Onda, ljudi kazu, "bolje mi je ici svojoj kuci nego ponovo zivjeti na rubnom podrucju i biti prvi na udaru ako dodje do nekog novog rata". Problem je i u tome sto Srbi iz Hrvatske mijenjaju kuce sa Hrvatima iz okoline Banjaluke, tako da cemo doci u situaciju da idemo na ulicu jer ce u kuce u kojima zivimo, ionako tudje, sada doci, recimo, Srbi iz Petrinje. Zato nase Udruzenje ima svaki dan sve vise pristalica. Treba takodje znati da i u Jugoslaviji ima oko 4.000 Grahovljaka koji su jako zainteresovani za povratak. Znamo da ce ici tesko, ali se nadamo najboljem.

* Kakvi su zapravo odnosi vaseg Udruzenja i vlasti u Republici Srpskoj?

PRPA: Zna se da nisu bog zna kakvi, jer ova vlast nije za povratak. S druge strane banjalucke nas vlasti tretiraju kao doslje. Govore nam "sto ste dosli, sto se niste branili". Sve to izaziva ogorcenje kod naroda i on uvidja sve vise da se mora vratiti na svoje.

* Je li bilo pritisaka na rukovodstvo Udruzenja da odustane od ideje povratka?

MAKIC: Kako da ne! Pa, pritisak je svakodnevan. Ispoljava se u raznim oblicima ali ima odredjeni cilj. Mi znamo koja je svrha tog ipritiska i odakle potice. Treba znati da smi mi kao Udruzenje, sa jos nekim udruzenjima zapadnokrajisnih opstina, trazili da nas aktuelna vlast RS primi da o svemu razgovaramo. Ako ovoj vlasti u RS nije interes da se vratimo, sto nemaju petlje pa ne kazu ako mogu: evo vam komad drustvene zemlje, napravite sebi kucu i pocnite novi zivot. Osam puta smo se pismenim putem obracali vrhu RS i nikada, naravno, nismo dobili odgovor. Gurnuti smo u zapecak i samo trpimo maltretiranja i sikaniranja, od ulice do radnog mjesta. Od ponosnih Grahovljaka postali smo cistaci ulica, kopaci kanala, sloseri na brentama...

* Jeste li pokusali posjetiti Grahovo?

PRPA: U Grahovu smo bili prije mjesec dana. Grahovo je jedan spaljen i avetinjski grad. Tu ne zivi vise od dvesto, tristo ljudi. Sadasnji gradonacelnik Grahova, Zlatan Cikcija, uctivo nas je primio. Sa njim smo razgovarali u vezi posjeta imanjima, grobovima i kucama, i naisli smo na razumijevanje. Odobrio nam je da nedjeljno ide po petnaest ljudi po selima i mjesnim zajednicama da obidju svoja imanja i kuce. Obecao nam je da ce sve radne knjizice koje su ostale u grahovskim preduzecima i svu postu koja jos uvijek stize iz inostranstva, dati kada sljedeci put dodjemo u Grahovo.

* Kako je on reagovao na ideju da se Grahovljaci vrate svojim kucama?

PRPA: Jako lose. On smatra da u taj grad treba da se vracaju Hrvati iz Njemacke, Austrije, Francuske... i da je to sada njihov prostor. Grahovo je bogato prirodnim resursima i oni planiraju obnoviti drvni kombinat i ciglanu, napraviti betonaru i sljunkaru, da bi se pristigli Hrvati mogli zaposliti. Po njemu, oni su Grahovo vojnicki dobili, i Grahovo je - njihovo.

* Je li vas takav stav obeshrabrio u namjeri da se vratite?

PRPA: Ne. Zapravo, oni i nemaju s kim naseliti Grahovo, jer svi prognani mahom zele u svoje, a ne tudje domove ili gradove. Uostalom, idu lokalni izbori i uz nasu malo bolju organizaciju mi mozemo pobijediti u Grahovu, a onda ce, vjerujemo, i medjunarodni faktori imati drugacije razmisljanje o povratku ljudi svojim kucama.

JEZDIMIR MILOSEVIC