MOSTARSKO TALASANJE NERETVE

Koracanje unazad - ka Vasingtonu

AIM, SARAJEVO, 4.03.97. U ponedjeljak, nakog dugotrajne pauze, ponovo su se susreli gradonacelnik Mostara Ivan Prskalo i njegov zamjenik Safet Orucevic. Bio je to sastanak organizovan uz posrednistvo sir Martina Garoda, Bildtovog specijalnog izaslanika za grad na Neretvi, i vise je licio na susret ljutih protivnika, nego na razvor najblizih saradnika, sto bi Prskalo i Orucevic, bar na osnovu izbornih rezultata iz juna prosle godine trebali biti.

Takodjer, bio je to sastanak na kojem se nista nije rijesilo. Prskalo je demonstrirao nepokolebljivu odlucnost Hrvatske demokratske zajednice da ne udovolji zahtjevu medjunarodne civilne policije i ne dozvoli hapsenje trojice policajaca zbog ucesca u ubistvu jednog Bosnjaka 10. februara ove godine, kada je oveca skupina gradjana iz istocnog dijela grada na drugi dan Bajrama pokusala posjetiti groblje Liska u zapadnom Mostaru.

Za HDZ, dakle, to je jos uvijek bio pohod islamskih terorista koji su namjeravali izazvati nerede tokom karnevala, sto se bas 10. februara odrzavao dvijestotinjak metara nedaleko od parka Liska. Hrvatska policija je odlucno reagovala, tvrde politicki celnici zapadnog dijela grada, bas kao sto je opravdan i zahtjev ministra unutrasnjih poslova Neretvansko-hercegovackog kantona da se krivicno gone Safet Orusevic i jos desetak Bosnjaka zbog izazivanja nereda. U zaostravanju situacije u Mostaru HDZ je otisao i korak dalje, pa je Mijo Brajkovic, predsjednik kantonalne vlade zatrazio i smjenu zamjenika ministra policije Sefkije Dzihe, koji se takodjer nalazio u koloni Bosnjaka 10. februara.

Ni na istocnoj strani nisu ostali duzni na bacenu rukavicu. Mostarske podruznice Liberalno-bosnjacke organizacije i Liberalne stranke (obje bliske vladajucoj SDA) u javnosti su se oglasile sa zahtjevom za smjenu Mije Brajkovica i gradonacenika Prskala. Prozivke i optuzbe se nizu munjevito, a medjunarodi predstavnici, od kojih se ocekivalo da nakon iscrpnog izvjesaja njihove policije odlucno reaguju, za sada "mudro sute".

Naime, iz brojnih ino-ureda u BiH nema reakcija ni na neuobicajeno ostro formulisano saopstenje Predsjednistva Hrvatske demokratske zajednice sa sjednice odrzane proslog petka u Mostaru. Tu je, jos jednom, medjunarodna istraga o dogadjajima od 10. februara odbacena kao "tendenciozna i jednostrana".
Vodstvo HDZ, naime, tvrdi kako prepoznaje namjeru partnerske SDA da stvori klimu u kojoj bi joj bilo moguce da bez vecih posljedica promijeni "kvalitete potpisanih sporazuma na stetu hrvatskog nacionalnog interesa u BiH". Uporedo osudjuju se barbarski napadi na "najvise nacionalne i vjerske vrijednosti hrvatskog naroda", ciji cilj je "stvaranje nepovoljne sigurnosne i politicke klime pred dolazak Svetog Oca u BiH". Mostarski dogadjaj u saopstenju Predsjednistva HDZ pominje se u kontekstu opste osude krsenja ljudskih prava, uz politicku osudu vinovnika. Ali, HDZ trazi izjednacavanje krivice i onih koji su ubijali i onih sto su pokusali dodji do mezarja svojih najblizih, cime se minimizira i izvjestaj medjunarodne civilne policije i zlocin nad bosnjackim gradjanima.

No, saopstenje vodjstva HDZ, cijem su zasjedanju prisustvovali i najvisi predstavnici hrvatskog naroda u organima drzave BiH i Federacije, jasno stavlja do znanja da Mostar nije jedina bolna tacka u odnosima izmedju dvije vladajuce koalicijske stranke u FBiH. Naprotiv, njihovi cjelokupni odnosi dosli su u kriticnu fazu, a u Mostaru se samo prelamaju na najbolniji nacin.

Tvrdokornost Hrvatske demokratske zajednice, pogotovo u sadasnoj situaciji, za bosnjacke lidere u Sarajevu predstavlja problem vjerovatno jednak odbijanju Srba da se na noge postave institucije drzave BiH. On dolazi u najgore vrijeme - federalna vlast potpuno je paralisana, a najevidentniji su zastoji na stvaranju
federalne vojske i policije. Sa prostora, navodno, nekadasnje Herceg-Bosne u zajednicku kasu ne uplacuju se porezi. Federalne vlasti na najvisem nivou potpuno su blokirane, o cemu rjecito govori i cinjenica da su se oba doma parlamenta sastale samo jednom od odrzavanja izbora, od kojih je proslo bezmalo pola godine. Rasula se i vlada, u kojoj federalni premijer Edhem Bicakcic nikako da poveze konce.

Uz sve to desava se i serija napada na katolicke crkve. Prvo je u Sarajevu u dva navrata napadnuto utociste franjevaca, Crkva svetog Ante, te poslijednje danasnje miniranje crkve Svetog Josipa. U Donjem Vakufu minirana je katolicka crkva, u Travniku su svestenicima upucene anonimne prijetnje. Sve to se desava u predvecerje dugo prizeljkivane posjete pape Ivana Pavla Drugog Sarajevu. Izetbegovicu zasigurno ne bi bilo bas toliko milo da se ta posjeta odgodi, jer bi takav rasplet zasigurno bio iskoristen kao krunski dokaz u potvrdjivanju teze o bujanju islamskog ekstremizma u BiH. Nije zato slucajno sto se HDZ bez ustrucavanja poziva na ovu posjetu, ali je cudno da Katolicka crkva ne sprecava njenu politizaciju u dnevno-politicke svrhe, vec to, naprotiv, svojom sutnjom dodatno podstice.

Vec postoje nagovjestaji da je tvrdokornost HDZ urodila plodom. Naime, skoro da je postignut sporazum o Prijedlogu zakona o osnivanju novih opstina u Federaciji, na cemu HDZ insistira. SDA je popustila pred zahtjevom o nacionalnom kriteriju pri osnivanju opstina, cime ce se, u stvari,samo dokrajciti zaokruzivanje hrvatskih teritorija unutar BiH. Bice to povlacenje etnicke crte kroz Federaciju, a SDA politicki gubitak nastoji umanjiti osnivanjem bosnjackih opstina u Jajcu i Pocitelju. Sve to je jos uvijek samo spekulacija, no ukoliko se desi, samo ce se dodatno podebljati linija koja trenutno dijeli Bosnjake i Hrvate unutar Federacije.

U Mostaru ce to znaciti dodatno talasanje Neretve. Jer, svaka rijec izgovorena u Sarajevu u dolini Neretve ima trostruko jaci eho. Ako Bicakcic ponovo okupi ministre nece to znaciti da ce i Orucevic i Prskalo u Mostaru mirno piti kafu. Dapace, medju njima ce biti jos vece razlike.

Nakon saopstavanja rezultata istrage medjunarodne civilne policije o dogadjaju u parku Liska, u Sarajevu se u euforicnoj atmosferi pobjede vjerovalo da se napokon stalo u kraj tvrdokornosti HDZ i da ce medjunarodna zajednica konacno ostati dosljedna u postivanju da se pocinioci zlocina kazne. Pri tome je izgubljeno iz vida je da Hrvatima ostavljeno na volju da uhapse trojicu osumnjicenih policajaca. Naravno da se to nije desilo, kao sto nikada nije razjasenjeno u kakvim okolnostima je prije godinu dana u Mostaru napadnut ondasnji evropski administrator Hans Kosnik. Jednostavno, nije se imalo previse razloga da se vjeruje u efikasnost medjunarodne zajednice. Iza nje bilo je i jalovo polugodisnje nastojanje u formiranju zajednickih, gradskih insttitucija vlasti. Dometi te diplomatije najbolje su bili vidljivi tokom posljednjeg sastanka gradonacenika Prskala i njegovog zamjenika Orucevica.

Mostar u sirem kontekstu zanimljiv je i zbog cinjenice da se u njemu mnoge stvari desavaju mnogo ranije nego na ostalim prostorima BiH. Moglo bi se reci da je on svojevrsno zamorce medjunarodne zajednice u testiranju njenih planova za rjesenje bosanskohercegovacke krize. Upravo zbog toga Bosnjaci imaju razloga da budu zabrinuti. Ako se ni nakon tri godine od stvaranja Federacije ne moze mirno preci preko Neretve, kako onda da se vjeruje u obnovu BiH.

Sigurno je da izrazi "stovanja" sto ih je Aliji Izetbegovicu povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine uputio predsjednik Hrvatske, Franjo Tudjman, i saopstenje sa sjednice Predsjednistva HDZ BiH, ni u kom slucaju ne mogu ici ruku pod ruku. Celnici ove stranke pak bez imalo ustezanja svu krivicu za zastoje u Federaciji svalili su na pleca bosnjackog partnera, odnosno SDA.

Jedino u cemu su se do sada uspjeli pribliziti stavovi SDA i HDZ je da je vrijeme za detaljnu analizu medjusobnih odnosa u Mostaru. HDZ trazi da se pod lupu stave posljednji dogadjaji, a SDA cjelokupni period od potpisivanja Washingtonskog sporazuma, sto bi znacilo i rasvjetljavanje 23 misteriozna ubistva u zapadnom dijelu grada, i stotine slucajeva protjerivanja. Ako takva analiza i bude pravljena, tesko da ce se moci zaustaviti na washingtonskom datumu, negativni naboji medju Hrvatima i Bosnjacima nisu tada stvoreni, vec tokom medjusobnog ratovanja.

No, tada bi se rasvjetljavanje mostarskog slucaja vjerovatno prenijelo na visi nivo, odnosno na cjelokupnu Federaciju, pa sve do donosenja referendumske odluke o nezavisnosti BiH. Naime, valja se prisjetiti da je tada HDZ stala iza raspisivanja referenduma o suverenosti, da bi poslije uklanjanjem Stjepana Kljujica i Miljenka Brkica sa cela stranke, strateskim ciljem bila oznacena "Herceg-Bosna".

Sve to, i jos sto-sta, treba da odgovori analiza o Mostaru. Ali, u njoj ne bi smjelo biti sminkanja, i po cijenu da se u raspetljavanju zamrsenog klupka ode i dalje od zapadnog Mostara i Gruda, odnosno Sarajeva.

SEJAD LUCKIN