ZAGREBACKA IZBORNA ZBRKA

AIM, ZAGREB, 4.3.1997. Legitimno je i demokratsko pravo svake stranke na vlasti da izabere izborni sistem koji njoj najvise odgovara. Tako se na prvim visestranackim izborima u Hrvatskoj tadasnji SKH-SDP opredjelio za varijantu dvokruznog vecinskog sistema. Glavni savjetnik reformiranih komunista profesor ustavnog prava dr. Smiljko Sokol tvrdio je da se tako moze eventualno zadrzati vlast, a ako nista drugo poslije izbora makar nece biti apsolutno dominantne stranke. No, dogodilo se da je Hrvatska demokratska zajednica sa 42,3 posto glasova osvojila cak 68,8 posto mandata. U ljeto 1992. godine kada se Smiljko Sokol, koji je u medjuvremenu presao u HDZ, opredijelio za mjesoviti izborni sistem u kojem je polovica zastupnika birana vecinskim, a polovica proporcionalnim sistemom, HDZ je sa 44 posto glasova osvojila 62 posto mjesta u Zastupnickom domu Sabora. Pred izbore za Zupanijski dom Sabora, pocetkom 1993. godine, opozicija je prvi put shvatila da protiv HDZ-a moze jedino udruzena. No, opet je proradio dvojac Sokol-Seks i osmislio nesto novo - proporcionalni izborni sistem u manjim izbornim jedinicama. Izglasan je izborni zakon po kojem svaka zupanija (sa gradom Zagrebom ih ima 21) bira po tri zastupnika sa stranackih listi proporcionalim izbornim sistemom, koji u tom slucaju djeluje kao jednokruzni vecinski sistem, sto je opet HDZ-u s prosjecno dobivenih 42,6 posto glasova osiguralo 58,7 zastupnicih mjesta, koji su s pridodanih im pet zastupnika koje imenuje predsjednik Republike imali stabilnu vecinu. Konacno, u jesen 1995. godine, na drugim izborima za Zastupnicki dom Sabora, HDZ je smislio novu formulu. Tada se 80 zastupnika biralo proporcionalnim sistemom sa stranackih drzavnih listi, a 40 jednokruznim vecinskim izbornim sistemom, pa je to omogucilo da i sitne kradje, od po nekoliko stotina glasova, nekoga odvedu u parlament. HDZ je tada, po sluzbenim podacima, u koje mnogi sumnjaju, jer ima mnogo dokaza kradje i manipulacije, sa 45 postotnom podrskom biraca dobio 53 posto mandata, ali pridruzilo im se jos 12 predstavnika dijaspore, pa je HDZ osigurao vecinu od oko 60 posto zastupnickih mjesta. Medjutim, upravo tog zadnjeg dana listopada 1995. godine, HDZ je dozivio i svoj najveci izborni poraz od 1990. godine. Od 50 mjesta u zagrebackoj Gradskoj skupstini Tudjmanova je stranka osvojila svega 16 vijecnickih mandata. Bio je to bunt Zagrepcana protiv dotadasnje politike, kojoj pritom nije pomogla ni netom zavrsena pobjedonosna vojna akcija "Oluja". Doprinijelo je tome i pametno koaliranje opozicije, koja je stvorila Udrugu sedam oporbenih stranaka, izbjegavsi tako rasipanje glasova biraca. I pored izborne pobjede, opozicija u Zagrebu, medjutim, ni poslije 14 mjeseci nije uspjela konzumirati svoju izbornu pobjedu, jer je predsjednik Tudjman odbio potvrditi cak cetiri izabrana gradonacelnika, vec je na celo Gradskog poglavarstva postavio svoju gubernatoricu Marinu Matulovic-Dropulic. U Zagrebu je tako, naravno, uz promjenjeni stav gradjana prema do tada neprikosnovenom HDZ-u, pronadjena formula kako se moze pobjediti "nepobjedive". I u glasanju za Zastupnicki dom Sabora, Zagreb je dao svoje glasove opoziciji. Danas se Hrvatska ponovo nalazi pred jos jednim izborima - 13. travnja glasat ce se ponovo za Zupanijski dom Sabora, zupanijske, gradske i opcinske skupstine. Vecina je gradjana ocekivala da ce opozicija pokusati ponovo zajedno "skinuti" HDZ, posebno u Zagrebu, ali ovoga puta od zajednickog nastupa nece biti nista, odnosno jako malo. Naime, dvije najjace opozicijske stranke - Hrvatska socijalno liberalna stranka i Hrvatska seljacka stranka - odlucile su da sklope izborni savez takozvanog centra, ne zeleci u svom drustvu Socijaldemokratsku partiju Hrvatske, koja je mozda u urbanim sredinama ponegdje i jaca od HSLS-a, a sasvim sigurno od HSS-a. Predsjednik Seljaka Zlatko Tomcic, inace uspjesni direktor u vrijeme komunizma i sve do izbora za vodju HSS-a clan hadezeovske vlade, osuo je drvlje i kamenje na SDP, jer ga toboze smeta sto su socijaldemokrati u nekim stvarima u Saboru glasali kao i HDZ (rijec je, primjerice, o denacionalizaciji stanova, gdje su socijaldemokrati branili interese stanara, a seljaci bivsih vlasnika). Tomcic na tome nije stao, proglasavajuci SDP- ovce komunjarama i boljsevicima odgovornim za 45 godina mraka, okomio se na njih retorikom koja je vec pase. Rezultiralo je to, medjutim, stvaranjem tri izborna bloka: HDZ sa nekoliko trabanata, HSLS-HSS i SDP s kojim je u koaliciju usla Hrvatska narodna stranka kojoj su se nedavno pridruzili i nezavisni demokrati Stipe Mesica. HSLS i HSS, odnosno njihovi predsjednici Vlado Gotovac i Zlatko Tomcic, pritom se nisu uspjeli u potpunosti sporazumjeti - dogovorili su zajednicki nastup u 16 zupanija, dok ce u preostalih pet, medju njima i u Zagrebu, ici sa samostalnim listama. Za lokalne i regionalne izbore nisu uspjeli dogovoriti ni minimalno koaliranje, vec je prepusteno svakoj stranci da koalira s kim god hoce. Uzaludni su bili pokusaji predsjednika SDP-a Ivice Racana da objasni kako je izborna koalicija jedno, a kasnija eventualna podjela vlasti nesto sasvim drugo, pa ce tako u Zagrebu, kako za lokalnu vlast, tako i u izborima za Zupanijski dom stranackih lista biti kao i 1993. godine. U proporcionalnom dijelu izbora, u kojem ce se birati 38 od 50 gradskih vijecnika, sve stranke ce ici sa svojim posebnim izbornim listama, sto je HDZ zdusno pozdravio, usput ocjenivsi kako je i bilo vrijeme da HSS prestane biti ovisan o reformiranim komunistima, te kako se na taj nacin stvara mogucnost tijesnje suradnje HDZ-a sa HSS-om. U vecinskom dijelu izbra, u kojem ce biti izabrano 12 vijecnika, izbornu koaliciju su stvorili HSLS, SDP, HNS i Hrvatska krscansko-demokratska unija (HKDU). HSS je kao uvrijedjena mlada odbio uci i u tu koaliciju, jer je za svoje kandidate trazio tri izborne jedinice, a nudjena mu je samo jedna, jer su rezultati proslih izbora pokazali da Zagrepcani bas i ne ljube Seljake. HDZ-ove najave mogucnosti priblizavanja HSS-u, Zlatko Tomcic, inace na rijecima ostri kriticar vladajuce stranke, nije demantirao, a u brojnim lokalnim sredinama njegova je stranka usla i u izbornu koaliciju s HDZ-om. Takodjer, najpoznatiji tribun Seljaka, Josip Pankretic javno podrzava Tudjmana kao kandidata na predstojecim predsjednickim izborima, koji ce se vjerojatno odrzati u lipnju. Sve u svemu, biraci ce se naci u neugodnoj situaciji, jer koliko god je znano da HDZ u Zagrebu gubi popularnost tesko ce se snaci u mnostvu lista i raznoraznih malih koalicija, kao sto je ona Akcije socijademokrata i Stranke umirovljenika. Medjutim, procjene su da ce HDZ i ovoga puta izgubiti gradske izbore i da mu pritom nece pomoci ni to sto je Franjo Tudjman nositelj svih njegovih izbornih lista, a i kandidat je za vijecnika Skupstine grada. HDZ ce vjeroajtno ostati relativno najjaca stranka, ali je pitanje nece li upravo Tomcicevi manevri i napadi na SDP, upravo Racanovoj stranci osigurati u Zagrebu, ali i nekim drugim sredinama mjesto prve opozicijske stranke. No, koja ce korist biti od toga, ako SDP dokaze da je jaci nego sto mnogi misle, a HDZ opet osvoji vecinu u Zupanijskom domu Sabora samo zato jer je netko krivo procjenio? Drugo je vazno pitanje hoce li Tudjman ovoga puta dopustiti opozicijsku situaciju u Zagrebu, ako ponovo izgubi izbore? Trece i najvaznije je sto ce zapravo pokazati ovo opce testiranje javnog mnijenja i moze li Tudjman racunati na sigurnu pobjedu na predstojecim predsjednickim izborima kao sto je to bilo do sada?

GOJKO MARINKOVIC