KAKO VRATITI STARE I NAPRAVITI NOVE DUGOVE

STRPLJENJE POVJERILACA NA ISTEKU

AIM, SARAJEVO, 03.03.97 Vijece ministara prihvatilo je prosle sedmice Prijedlog zakona o drzavnom spoljnom dugu Bosne i Hercegovine i proslijedilo ga na usvajanje Parlamentarnoj skupstini. Radi se o prvom prijedlogu zakona koji je usaglasen u jednoj instituciji na nivou drzave koja je i kakva je projektovana u Daytonu prije sesnaest mjeseci.

Odredbama zakona utvrdjuju se osnovni principi po kojima ce se prikupljati sredstva za vracanje predratnih dugova Bosne i Hercegovine, ali i nacela po kojima ce biti moguce buduce zaduzivanje drzave i entiteta.

Prema procjenama, krajem 1995. godine ukupan "naslijedjeni" dug Bosne i Hercegovine, zajedno s kamatama, kretao se oko 3,2 milijarde americkih dolara. Kako ni tokom prosle godine nisu ispunjavane dospjele obaveze, dug je dalje porastao za koju stotinu miliona. Osim sto je izrazen impozantnom sumom, on je i glavna zapreka za nove finansijske aranzmane, ne racunajuci ono sto bi trebalo stici kao ekonomska pomoc u provodjenju Mirovnog sporazuma. Rjesavanje problema vanjskih dugova time postaje kljucno pitanje u pokusajima da se obnovi odrzivi privredni rast. Vjerovatno je to jedan od osnovnih razloga da je medjuentitetska, naravno i medjunacionalna, Komisija za izmjene i usaglasavanje zakona o vanjskom dugu prva zavrsila rad, no valja napomenuti i to da su osnovne postavke ipak pripremili strucnjaci medjunarodne zajednice.

Prijedlogom zakona, svi dugovi razvrstavaju se u tri grupe po vremenu nastanka i u dvije po mogucnosti identifikacije onih koji su pare iz kredita trosili.

Po vremenu zaduzenja, u prvoj grupi su obaveze stvorene do 2. aprila

1. godine bilo kao dio duga bivse SFRJ koji je "odredjen" Bosni i Hercegovini, bilo da ih je ona sama stvarala.

Dugovi koji su nastali izmedju 2. aprila 1992. i 14. decembra 1995, po slovu predlozenog zakona, ne smatraju se drzavnim dugom. Iz krugova bliskih Komisiji koja je usaglasavala zakon procurila je informacija da su sve strane tvrdile kako takvih dugova - uopste nema !

Slijedom ove podjele, u trecu grupu razvrstavaju se dugovi nastali 14. decembra 1995. i poslije toga.

Po drugom kriterijumu, svi dugovi dijele se na nealocirane i alocirane. Medju prve spadaju vanjske obaveze cije otplacivanje se trenutno ne moze pripisati ni jednom poznatom korisniku niti njegovom nasljedniku. Alocirani dugovi su oni ciji se korisnici mogu identifikovati i koji imaju stalno mjesto prebivanja ili im je mjesto djelatnosti i sjediste na podrucju jednog od entiteta.

Sredstva za otplatu nealociranog predratnog drzavnog duga obezbjedjuju Federacija BiH i Republika Srpska "u srazmjeri koja se dobije u podjeli alociranog duga". Pravilo za alocirani dug je da ce entiteti Bosni i Hercegovini uplatiti sredstva koja ce prikupiti "uvazavajuci princip krajnjeg korisnika". Drugim rijecima, entiteti su odgovorni da naplate potrazivanja od krajnjih korisnika kredita ili poslovnih banaka preko kojih su zajmovi svojevremeno plasirani.

Za vanjske drzavne dugove nastale poslije potpisivanja Mirovnog sporazuma primjenjuje se princip krajnjeg korisnika, a za eventualne nealocirane proporcija kao za predratne.

Nova zaduzivanja drzave, "na bazi potreba entiteta i zajednickih institucija Bosne i Hercegovine", bice ostvariva samo uz postivanje propisane procedure. Ona polazi od Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, preko Vijeca ministara do Parlamentarne skupstine koja daje posljednju rijec. Ukoliko entitet namjerava samostalno "kreirati" novi dug, da bi obezbijedio garancije drzave morace pribaviti i prezentirati ugovor o zaduzenju, saglasnosti vlade i parlamenta entiteta, program upotrebe i raspodjele sredstava po korisnicima i bankarske garancije za njih. Odluku za davanje garancije po dugu entiteta donosi Parlamentarna skupstina BiH na prijedlog i preporuku Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa i Vijeca ministara. Zanimljivo je da se predvidja da Federacija i Republika Srpska "mogu nezavisno ugovarati vanjske zajmove i pozajmice", naravno ukoliko ih mogu dobiti bez drzavnih garancija.

Definisane su i moguce svrhe novih vanjskih drzavnih zaduzivanja. To, na prvom mjestu, znaci zadovoljavanje potreba za finansiranje projekata za izgradnju i rekonstrukciju infrastrukture i ostalih projekata od znacaja za Bosnu i Hercegovinu, ali i entitete pojedinacno. Drzava ce moci stvarati nove spoljne obaveze i za refinansiranje i restrukturiranje zajmova i pozajmica za sebe i entitete, za jacanje novcanih rezervi BiH, za pokrivanje drzavnih troskova koji su odobreni zakonom i za izdavanje garancija.

U cjelini, zakon je koncipiran "da pokaze odlucnost i rijesenost Bosne i Hercegovine, kao clana svjetske zajednice, da ispuni svoje medjunarodne duznicke obaveze - prosle, sadasnje i buduce".
Ocito, teziste ce morati biti na proslim i sadasnjim da bi se uopste stiglo do buducih. Ako su tokom rata na ovim prostorima povjerioci pokazivali strpljenje i razumijevanje, u miru tesko da ce ga imati u kolicini dovoljnoj za nase umijece beskrajnog dogovaranja i usaglasavanja.

Ono sto se mora, ne bi trebalo biti tesko. Dugove nam niko nece oprastati zbog nedostatka reda i odgovornosti na "domacem terenu". Naprotiv.

IBRAHIM POLIMAC (AIM)