Najave crnogorskog ulaska u MMF

DPS bez alternative

Aktuelni ciljevi DPS-a - da natjera deset puta ve}eg federalnog partnera na druga~iju politiku, odnosno da kao republika u federalnoj dravi dobije me|unarodni subjektivitet - ovako paralalelno postavljeni, pokazuju da vladaju}a partija i dalje vodi crnogorsku kompoziciju duplim kolosijekom. Posljednje izjave lidera DPS-a otuda jesu odlu~ni, ali sigurno nijesu i odlu~uju}i otklon od Milo{evi}evog reima

Crna Gora bi prvo trebala da pokae deklarativna spremnost na vra}anje svog dijela spoljneg duga biv{e Jugoslavije i otpo~ne vra}anja dijela zaostalih kamata, obja{njava uslove za samostalni ulazak Crne Gore u MMF dr @eljko Bogeti}, jedan od eksperata Svjetske banke i ~lan "grupe 17", koja je nedavno iza{la sa sopstvenim programom izlaska Jugoslavije iz krize. Bogeti} ukazuje da ~lanstvo u me|unarodnim institucijama podrazumijeva dravni subjektivitet, ali bez obzira na to, odnosno upravo zbog toga, preporu~uje da Crna Gora zastupanje svog interesa za uklju~ivanje u MMF i Svjetsku banku povjeri Italiji ili Holandiji. Ove teze su objavljene u posljednjem nedjeljnom broju jedinog crnogorskog dnevnog lista "Pobjeda" pod sugestivnim i simptomati~nim naslovom "Crna Gora mo`e sama u MMF".

Jasno je, crnogorska javnost se postepeno priprema na ideju da Crna Gora moe i treba sama da se uklju~i u MMF i Svjetsku banku. U~estale izjave crnogorskog premijera Mila \ukanovi}a da Crna Gora, nezadovoljna tokom politi~kih procesa u Srbiji i kvalitetom nastupa Savezne vlade prema inostranstvu, priprema sopstveni alternativni program uklju~ivanja u me|unarodnu zajednicu ozbiljnije no ikada do sada otvaraju pitanja raspada tvorevine stvoreneablja~kim ustavom.

Istina, i ranije su se dvije federalne jedinice nove Jugoslavije, ta "dva oka u glavi", kako se nekada govorilo, konfrontirale oko ekonomskih tema, ali nikada kao sada to nije toliko estoko politizirano i nikada kao sada u duel nijesu bili uklju~eni najja~i aduti crnogorske vlasti. Svojevremeni Bulatovi}ev poku{aj otklona od Milo{evi}a potpisivanjem sporazuma u Hagu brzo je zaustavljen i crnogorski socijalisti snakon toga ostali pod ~vrstim politi~kim ki{obranom beogradskog voda. Vladaju}e partije u Srbiji i Crnoj Gori su nakon toga prikrivale me|usobna (pogotovo politi~ka) neslaganja i tek su ekonomske nesuglasice me|u njima povremeno izbijale na svjetlo dana. Zapravo, do sukoba je dolazilo samo onda kada bi Crna Gora pokazivala malo inicijativnosti i spremnosti za samostalnije rje{avanje teku}ih problema. Po~elo je jo{ tokom sankcija sa rampom na me|urepubli~koj granici zbog navodnog izvoza srbijanske hrane preko Crne Gore. Potom je uslijedio turisti~ki rat zbog poku{aja Crne Gore da dovede strane goste osloba|aju}i ih skupe i komplikovane procedure dobijanja jugoslovenskih viza. Nastavljeno je sa razmiricama povodom formiranja crnogroske aviokompanije i, naravno, raskorak je dobio pravu mjeru razvojem dva razli~ita koncepta privatizacije i ostvarivanjem zakonskih pretpostavki za of {or poslovanje u Crnoj Gori.

Sada{nji razlog sukoba u kolaciji koja vlada Jugoslavijom definisan je rije~ima samog \ukanovi}a: "Ukoliko do reintegracije u me|unarodnu zajednicu ne do|e brzo i kvalitetno, ve} tokom 1997. na{e politi~ke i ekonomske prilike }e se pogor{ati i zao{triti do krajnje ta~ke." Dakle, upravo strah od ekonomskog i socijalnog sloma, {to bi po bilo katastrofalno po DPS, tjera vladaju}i trijumvirat u Crnoj Gori na daleko odlu~nije reakcije prema autisti~noj Milo{evi}evoj politici.

Pro{logodi{nji trend rasta industrijske proizvodnje i dru{tvenog proizvoda u Crnoj Gori nakon izbora se postepeno zaustavlja. Uporedo sa tim nagomilavaju se i socijalni problemi. Prema podacija Sindikata, ~ak 15-tak hiljada zaposlenih u privredi je i dalje na prinudnim odmorima, preko 26 hiljada radnika ne prima redovno plate, a njih vi{e od hiljadu nije primilo plate za posljednjih godinu dana, minimalna zarada nije dovoljni za hljeb i mlijeko ({to je bio reper tokom sankcija), odnosno ni za pla}anje komunalija. Posljednjeg dana pro{le godine preko hiljadu preduze}a u kojima radi oko 20 hiljada radnika bilo je zrelo za ste~aj. Socijalna davanja kasne, op{ta nelikvidnost se prenijela i na budet. Dva mjeseca poslije izbora penzionerima po~ele su da kasne isplate penzija, a radnici u vanprivredi, zabrinuti ho}e li im sti}i plate, vi{e ni ne pominju zimnicu. Oko 60 odsto gra|ana Crne Gore svakog mjeseca o~ekuje neku vrstu dravne pomo}i ili naknade. Ve} ~etiri mjeseca za redom, upravo od oktobra - mjeseca u kojem su odr`ani izbori, nema usagla{enog dogovora oko minimalne cijene rada. [trajkovi su sve ~e{}i, a uporedo s njima i prijetnje radnika da }e "iza}i na ulice".

Jedan od zna~ajnih uzroka naglog siroma{enja crnogroskog bud`eta je i u zaustavljanju {vercerskih kanala, ta~nije, njihovom seljenju iz Crne Gore u Srbiju. Poznavaoci ovog vida poslovanja tvrde da je sama crnogroska vlast kao dokaz sopstvene kooperativnosti zatrla dio {vercerskih kanala, ali i da joj je Milo{evi}eva ekipa preotela najisplatljivije poslove sa cigaretama, pa je sada centar ovog biznisa preseljen na ni{ki aerodrom.

Privreda Jugoslavije je stigla do dna iz kojeg nema izlaska bez pomo}i inostranog kapitala. To je na sebi svojstven na~in najbolje priznao savezni premijer Konti} kada je, poslije tri godine ka{njenja, po~etkom decembra prihvatio sve uslove koje je postavio MMF. No i taj potez je, kao uostalom mnogo {to{ta drugog {to radi savezna vlada, irelevantan, jer zbivanja u Srbiji odlo`ila su ukidanje spoljnjeg zida sankcija unedogled. Tako je odnos prema uklju~enju zemlje u me|unarodnu zajednicu, koji je tokom pro{le godine postepeno prerastao u centralni uzrok sve o{trijeg su~eljavanja stavova zvani~ne Srbije i Crne Gore, naglo isko~io u prvi plan i kroz javno i zvani~no obavje{tenje crnogorske vlasti da radi na samostalnom u~lanjenju u MMF. Tako su prvo uslijedila upozorenja iz vrha DPS-a da }e "aktivirati ustavni kapacitet za direktno obnavljanje odnosa sa me|unarodnim institucijama", zatim i najave {tampanja sopstvenog novca u slu~aju nove hiperinflacije pokrenute iz Srbije.

Retorika DPS-a prije izbora i sada, svega ~etiri, pet mjeseci nakon njih, potpuno je razli~ita. Oni koji su, primjera radi, o sebi govorili kao o garantima stabilnosti SRJ sada proklamuju samostalni ulazak u MMF. Oni koji su najavljivali ubrzani ekonomskii razvoj sada priznaju da jo{ ni jedan dolar inostranog kapitala nije uloen u Crnu Goru i najavljuju jo{ tea ekonomska i socijalna isku{enja. Oni koji su garancije budu}nosti savezne dr`ave vidjeli u koaliciji sa SPS-om, sada prijete povla~enjem svojih poslanika iz Savezne skup{tine. Ko je kriv {to silna predizborna obe}anja nijesu ispunjena? Da li je DPS svjesno obmanjivao javnost ili je i sam bio u zabludi?

DPS je tokom predizborne kampanje najavio obilata inostrana ulaganja i ubrzani privredni razvoj. Upravo zahvaljuju}i takvim obe}anjima crnogroski socijalisti su pridobili najzna~ajniji dio bira~kog tijela. Obja{njenja ciljeva i zna~aja pro{logodi{njeg dono{enja novog zakona o privatizaciji privrede, kao i zakona o of {or poslovanju.( Oba projekta su depeesovski prera|ene opozicione ideje.) bila su u funkciji predizbornih obe}anja u bolju budu}nost, ubrzanje privatizacije i uklju~ivanje u svjetsku zajednicu. Tada je najavljeno, primjera radi, da }e ve} tokom prve godine funkcionisanja ovog zakona Crna Gora inkasirati najmanje 500 miliona dolara i to samo po osnovu registracije novih firmi. Od takvih obe}anja, sude}i po po~etku godine ne}e biti ni{ta.

Prije izbora u Crnoj Gori Vlada je gotovo svakodnevno obavje{tavala javnost o posjetama inostranih biznismena, dogovorenim poslovnim arna`manima, zainteresovanosti i spremnosti stranaca na ulaganja kapitala u doma}a preduze}a. No, svega nekoliko mjeseci nakon izbora vrh DPS-a je prinu|en da prizna kako su "zbog situacije u Srbiji blokirani svi razgovori sa inostranim investitorima".

Privreda Crne Gore dalju izolaciju ne moe da izdri. Ekonomski i socijalni kolaps neminovno bi se odrazio na vlast DPS-a, i obja{njenje najnovijeg sukoba crnogorske vlasti sa Milo{evi}em kao bespogovornim vladarem Srbije i Jugoslavije je jasno. Izigranom bira~kom tijeu, koje je dalo svoje povjerenje onima koji su obe}avali bolju budu}nost u saradnji sa Milo{evi}em, \ukanovi} sada nudi tezu o crnogorskom alternativnom programu.

Premijer \ukanovi} obja{njava da Crna Gora nema alternativu. Mora i dalje vr{iti pritisak na kooperatavnije pona{anje druge federalne jedinice, a istovremeno, raditi i na samostalnom u~lanjenju u me|unarodne finansijske institucije. Ovo obja{njenje je ta~no, ali samo djelimi~no. DPS, kao dio crnogorskog politi~kog bi}a, a ne Crna Gora sva, nema alternativu. Problem je u tome {to je DPS i dalje najzna~ajniji dio Crne Gore. Ciljevi, koji po premijeru \ukanovi}u nemaju alternativu, da natjera deset puta ve}eg federalnog partnera na druga~iju politiku, odnosno da kao republika u federalnoj dravi dobije me|unarodni subjektivitet, ovako paralalelno postavljeni, pokazuju da DPS i dalje vodi crnogorsku kompoziciju duplim kolosijekom. Posljednje izjave lidera DPS-a otuda jesu odlu~ni, ali sigurno nijesu i odlu~uju}i otklon od Milo{evi}evog reima.

Dragan \URI]