DIVLJI ZAPAD U KNINSKOJ KRAJINI

AIM, ZAGREB, 28.2.1997. Nedavni posjet Kninu Elizabeth Rehn, posebne izvjestiteljice za podrucje bivse Jugoslavije, te izaslanstva veleposlanstva SAD u Zagrebu, ali prije svega dvije izjave americkog veleposlanika Petera Galbraitha o stanju ljudskih prava u kninskom podrucju, ponovno su pozornost hrvatske i dijela svjetske javnosti usmjerili prema ovom gradu i podrucjima nekadasnje "Republike Srpske Krajine", oslobodjenim prije vise od godinu i pol dana u vojnoj akciji "Oluja". "Hrvatska i dalje nastavlja uskracivati pravo povratka hrvatskim Srbima koji su pobjegli pred vojnom akcijom. Ti ljudi nisu odmjetnici. Ti su ljudi pobjegli od nadolazeceg rata i onoga sto se nakon toga dogadjalo - sustavnog paljenja domova i ubijanja sirokih razmjera, koja su demonstrirala cinjenicu da je strah Srba bio opravdan. U Krajini srpsko stanovnistvo i dalje je pod terorom, sto ukljucuje pljackanje, prijetnje i sporadicna ubojstva". Bila je to vec druga izjava Petera Galbraitha, ovoga puta u Osijeku, gdje mu je gradonacelnik Zlatko Kramaric nedavno urucio "Pecat grada Osijeka" za njegov osobni doprinos razvitku grada, koja je jos jednom zaparala usi hrvatskoj politickoj javnosti. Na to da stanje "na terenu" ponekad (ili najcesce) nije uvijek tako dobro kakvim ga zeli prikazati vecina hrvatskih politicara (kako vladajucih, tako i oporbenih), te da s povratkom prognanika, a posebice hrvatskih Srba u bivsu "Krajinu", ne ide kako od Zagreba trazi medjunarodna zajednica, ukazuje i Galbraithova izjava izrecena na medjunarodnoj konferenciji "Drzavljanski status drzavljana SFRJ nakon njezina raspada", odrzanoj nedavno u Zagrebu: "Hrvatska nije stvorila povoljno sigurnosno stanje na podrucju Krajine ni godinu i pol nakon vojnih akcija. Nastavlja se pljacka imovine, dogadjaju se ubojstva, preostali se stanovnici teroriziraju i zastrasuju. Vlada je tu potpuno zakazala. ( ) Hrvati brutalno protjerani iz istocne Slavonije imaju pravo vratiti se u svoje domove, ali da bi proces povratka mogao otpoceti, i Srbi koji su otisli za vrijeme 'Bljeska' i 'Oluje', a sada uglavnom zauzimaju hrvatske kuce u istocnoj Slavoniji, trebaju imati pravo na povratak svojim kucama".
Kako su ove rijeci americkog veleposlanika bile u punoj suprotnosti s onim sto se moze cuti od hrvatskih duznosnika na svim razinama, jedino je "rjesenje" bilo - otici u Knin i vidjeti tko je tu, vise ili manje, u pravu. Odgovore na neka pitanja potrazili smo u regionalnom Uredu OESS-a u Kninu, koji u ovom gradu djeluje nesto vise od pola godine, a glavna mu je zadaca da vlastima na svim razinama, kao i organizacijama i pojedincima u Hrvatskoj pomognu u demokratskim procesima, ostvarenju vladavine prava, pomirenju i postivanju ljudskih prava. "Pljacke i zlostavljanja ljudi u kninskom podrucju se nastavljaju. Stanje je slicno Divljem Zapadu, nema zakona", bio je vec na pocetku naseg razgovora otvoren i izravan u procjeni stanja clan misije OESS-a u Kninu Svedjanin Jens Sorensen. Na upit koliko se Srba do sada vratilo u svoje domove, mladi Svedjanin kaze: "Vratilo se manje od jedan posto Srba koji su otisli nakon 'Oluje'. Problem je u tome sto su njihove kuce, kada se uopce uspiju vratiti, okupirane ili opljackane". Prema podacima koje iznosi Sorensen, na podrucju bivseg "Sektora Jug" nakon akcije "Oluja" ostalo je oko 4.000 Srba, vecinom starijih osoba, a na podrucje bivse "Krajine" do sada se vratilo oko 770 izbjeglih Srba, od toga njih 75 uz pomoc posebnog programa UNHCR-a. Na pitanje mogu li se Srbi, koji sada zive u Podunavlju vratiti u kninsko podrucje, Sorensen daje odgovor koji odaje i nesigurnost u realizaciju cijelog projekta: "Vjerojatno ce se neki Srbi vratiti iz Podunavlja, ali bit ce velikih tenzija, jer su im kuce ovdje zaposjednute. Hrvatske vlasti u ovoj regiji kao da ne zele vidjeti povratnike". Zatim dodaje: "Pomazemo svima koji dodju u nas Ured. Sada se u ovom podrucju vrsi diskriminacija uglavnom na etnickoj osnovi. Lokalne nam vlasti znaju zamjeriti da pomazemo samo Srbima, no to nije tocno. Otvoreni smo za sve. Pomazemo i prognanim Hrvatima iz BiH. Vecina je dosla s podrucja Banja Luke. Mnogi od njih nisu ni znali da smo spremni pomoci svima koji od nas zatraze pomoc. Pomazemo i lokalnom hrvatskom stanovnistvu, ali nas ipak cesto optuzuju da suradjujemo sa Srbima, sto nije istina". Prema njegovoj procjeni tesko je tocno utvrditi koliko je izbjeglica ili prognanika ostalo, koliko se vratilo u svoje domove, koliko ih je doslo iz drugih krajeva, prije svega iz BiH, Federacije BiH ili Vojvodine. "Medju njima postoje migranti i izbjeglice. Ovih drugih ima oko 5.000 do 6.000, a mozda ih sve skupa ima izmedju 10- 12.000 novopridoslih ljudi. Tesko je ustanoviti njihov tocan broj. Ljudi se stalno krecu, od sela do sela, od grada do grada. Stanje se mijenja iz tjedna u tjedan", kaze Sorensen. Pojasnjava i da je najvise ljudi doslo s podrucja Banja Luke i oni imaju status izbjeglica, ali i da ih ima s podrucja Federacije BiH, koji nemaju izbjeglicki status. "Svi su ipak u istoj situaciji", konstatira Sorensen. Na upit kako zive, Sorensen kaze kako je "samo 5 posto zaposleno", ostali zive od socijalne i humanitarne pomoci, rade na crno, ili se bave, kako kaze, "ilegalnim aktivnostima", ili jednostavnije receno - krijumcarenjem. Temeljno je stoga pitanje - kako OESS moze pomoci, bez obzira kojoj etnickoj skupini pripadali "stari" i "novi" Kninjani: "Ured OESS-a nema fondova za pomoc, drugi to rade, kao sto su Crveni kriz ili UNHCR. Mi pomazemo u uspostavi kontakata - ovdje je netko usao u srpsku kucu, a u Banja Luci netko u hrvatsku. Pomazemo tako da omogucimo njihov medjusobni kontakt, kako bi, uz nasu pravnu pomoc, mogli razmjeniti kucu ili stan, prodati ili kupiti imovinu, ako zele ostati na novim podrucjima". Prema Sorensenovoj procjeni, vecina ce ostati na novim podrucjima. Vecina se ne zeli, ili ne moze vratiti, a nase pitanje - ne pomaze li tako medjunarodna zajednica, svjesno ili ne, projekt "humanog preseljenja naroda", ostalo je ovoga puta bez konkretnog odgovora naseg sugovornika iz OESS-a. Na kraju Sorensen nam otkriva jedan, po mnogo cemu nevjerojatan podatak. Premda je misija OESS-a u Kninu utemeljena prije vise od pola godine, djelatnike evropske organizacije koja treba pruziti pomoc ljudima na ovom podrucju, ali i hrvatskim vlastima, jos uvijek sluzbeno nije primio povjerenik hrvatske Vlade za Knin - Zvonimir Puljic. Namjeran ili ne, mozda i ovaj "nedostatak dijaloga" onih koji trebaju pruziti pomoc prognanicima i izbjeglicama najbolje ilustrira stanje na kninskom podrucju.

DARKO BARAC