SPOR OKO PETOGODISNJE EDITE KERANOVIC

MAJKA BOSNA I POMAJKA BRITANIJA

AIM, SARAJEVO, 27.02.97. Polovinom februara ove godine, po odluci viseg suda u Britaniji, Edita Keranovic, petogodisnja bosanska djevojcica, dodjeljena je nakon visegodisnjeg procesa na staranje engleskom bracnom paru Fowler. Druga strana u postupku bio je Editin djed Hasan Keranovic. Nakon sto je izgubio parnicu, najblizem djevojcicinom srodniku ostalo je tek da - ulozi zalbu.

Djed Hasan zbunio se, sapleo i uzdrhtalim glasom nemusto odgovorio na pitanje novinara AIM sta ce biti ako se zalba odbije. Sta ce biti ako Edita ostane dazivi kao posvojce Debore (49) i Alana (63), engleskog para, koji su bosansku djevojcicu, pod sumnjivim okolnostima, usvojili krajem 1992 godine:

"To ja ne mogu zamisliti. Ne mogu zamisliti da ona bude van nase porodice. Van nas Keranovica", odgovorio je Editin djed.

Hasan Keranovic izgubio je devetoro najblizih clanova porodice 1992. godine u selu Hrustovu u blizini Sanskog Mosta. U jednoj garazi lokalni Karadzicevi Srbi ubili su mu suprugu, petnaestogodisnjeg sina, tri snahe i troje unucadi.

"Jedna snaha mi je bila trudna treci,cetvrti mjesec. Znaci da je u stomaku imala zivog insana. Racunaj da sam izgubio ne troje, nego cetvoro unucadi", kazuje Keranovic.

Edita je na srecu ostala ziva, ali je njen otac Suad, nazalost, nestao zajedno sa cetrdeset i sest vojnika iz tog kraja. Njena majka je jedna od tri ubijene Hasanove snahe iz garaze.

Malu Editu, tada dvogodisnju djevojcicu, bosanski Srbi prebacili su u prijedorsku, zatim banjalucku bolnicu (bila je ranjena s tri gelera u glavu), da bi nakon intervencije britanskog novinara Boba Grahama (pisao o Editi u listu "Today" i licno poznaje par Fowler), te "dobrotvorke" lady Miloske Nott (osnivac neke dobrotvorne organizacije za pomoc zrtvama rata BiH) evakuisali za Zagreb. Nedugo zatim Edita je bila na putu za London zbog " lijecenja". Odmah po dolasku dodijeljena je bracnom paru Fowler koji je pokazao interesovanje za nesretno dijete. Fowlerovima je ovo drugo posvojce, jer pored svoje dvoje oni su roditelji i jednom rumunjskom sirocetu.

Editin djed Hasan i stric Rufad Keranovic bili su zarobljenici logora Manjaca kad im je komsija iz sela krisom poslao kratku ceduljuci na kojoj je pisalo da je Edita ziva. Po oslobadjanju otisli su u Svajcarsku i od pocetka 1993. godine traze pravdu i povratak jednog od samo tri prezivjela Keranoviceva unuceta. No, sud u Velikoj Britaniji, donio je odluku prema kojoj se Edita dodjeljuje Fowlerovim.

"Doktor Kameron (sudski psiholog, op.a.) rekao je na sudjenju kako ce taj engleski par biti dobar psiholoski roditelj. Zar mogu oni, stranci, biti bolji staratelji Editi no sto joj to bio dedo ili njen amidza," pita se Rufad Keranovic.

Zakon, ocigledno, ne misli tako. Prema Rufadovim rijecima u obrazlozenju presude stoji da bi za Editu bio sok kad bi otisla iz kruga porodice Fowler. Kao razlog se navodi i to da djevojcica ne zna svoj maternji jezik, tako da se sada sporazumjeva samo na engleskom, te mnostvo drugih primjedbi. Presuda je, kako tvrdi Rufad, duga cak cetrdeset i osam kucanih stranica.

Proces je okoncan 14. februara ove godine, i od tog datuma pa u narednih dvadeset i osam dana, Keranovici, odnosno njihovi engleski odvjetnici, trebaju uloziti zalbu, sto ce i uciniti.

"Strasno nas je zaboljelo to sto su nasu Editu vodili i crkvu. Ta zena (Debora), cak, je javno rekla na sudu da je svjesno i namjerno krstila nase dijete", govori djevojcicin stric Rufad.

I djed Hasan kaze kako ga boli to sto su oni prema njegovom unucetu ponasaju kao da ne znaju da je ona Bosnjakinja i muslimanka.

"Zasto su to uradili? Zasto su je krstili kad su vec znali da ne pripada nihovoj kulturi i njihovim obicajima", tuzno se pita Hasan.

On, inace, danas zivi sam u malom svajcarskom gradu. Za peti rodjendan Edita bi mu trebala doci u posjetu. Prema odluci suda, cetiri puta godisnje, Fowlerovi su duzni da je odvedu svojim pravim, krvnim srodnicima. Tako ce Edita u posjet Keranovicima doci krajem marta ili pocetkom aprila.

"Eto, sta jos da ti kazem. Bice valjda pravde i za nas Keranovice. I nek svi znaju da je Edita, nase i samo nase dijete", porucuje djed Hasan.

Drzava Bosna i Hercegovina, tacnije njeni predstavnici u londonskom konzulatu, nisu ucini bas mnogo da zastite interese bh. drzavljana u ovom sporu. Prema saznanjima AIM-a predstavnik Ambasade BiH u glavnom gradu Engleske bio je u sudnici samo posljednja dva dana saslusanja. Medjutim, Bosna i Hercegovina kao drzava nije se u ovom procesu sluzbeno pojavila. Interesi Hasana Keranovica zastupani su kao intersi privatnog lica. Da je postupak vodjen kao slucaj "drzave protiv drzave" cijela procedura, tvrde upuceniji, bila bi podignuta na visu razinu i imala bi sasvim druge implikacije. I vise nego vjerovatno, drugi ishod.

Interesantno je da su se Keranovici obratili i Djecijoj ambasadi u Sarajevu, koju mole da se u njihovo ime obrati BH drzavi, odnosno ljudima "koji su poslali dijete na lijecenje", kako bi u zalbenom postupku dobili djevojcicu natrag. Radi se o tadasnjim sluzbenicima bh. ambasade u Zagrebu Ismetu Grbi (danas potparol vladajuce SDA), Semsi Tankovicu (takoder visoki duznosnik SDA u Hrvatskoj), te izvjesnom lijecniku Muhidinu Alicehajicu koji je bio "imenovani staratelj djeteta od strane bosanske ambasade". Nas pokusaj da nesto vise o svemu saznamo od SDA potparola Ismeta Grbe otao je nazalost samo pokusaj. Gospodin Grbo odbio je, naime, komentirati "slucaj Keranovic".

S druge strane, ambasador Velike Britanije u BiH, Charles Crawford, tvrdi kako se u ovdasnjoj javnosti "ne navodi cinjenica da porodica Fowler nije dobila pravo da usvoji djevojcicu, te da se Edita nalazi pod iskljucivom zastitom suda."

• Zanemaruje se i cinjenica da je sud zahtijevao da djevojcica uci bosanski jezik, da joj se priblizava bosnjacka kultura, kao i da se svaka tri mjeseca izvjestaj o ovim odredbama podnosi sudu, te njenom djedu i rodjacima, veli nam ambasador Crawford.

On objasnjava kako i sa ima dvoje djece i da mu je tesko zamisliti "sta bi bilo kad bi se nesto slicno desavalo njegovom mladjem sinu koji je Editino godiste".

"Razumijem argumente da bi trebalo da se Edita Keranovic vrati u Bosnu. Koliko sam razumio, njen djed zivi u Svicarskoj, i kani tamo ostati", primjecuje Crawford, te ponavlja da se odluka britanskog suda zasniva iskljucivo na zelji da se udovolji interesima male Edite:

• Pokusavam zamisliti kako bi se dijete osjecalo kad bi bilo odvojeno od jedine porodice koju zna, kad bi pocela zivjeti s ljudima koje nikada nije srela, kad bi dosla u sasvim drugu zemlju gdje ljudi oko nje govore potpuno nepoznatim jezikom. Ti bi bio uzasan stres za dijete, kazuje britanski ambasador Crawford.

Kakav god bio epilog zivotne price petogodisnje Edite Keranovic - a za bilo koji nece se moci s pravom reci da je zasigurno ispravan - ovo nazalost nije prvi slucaj da se bosanska djeca usvajaju u inostranstvu prije no sto se provjeri ima li prezivjelih srodnika. U jesen 1994. godine medijsku paznju privukao je spor jednog Sarajlije pred talijanskim sudom koji je pokusavao da dvoje svoje djece vrati kuci. Talijanski sud, presudio je da je u intresu djece da se ne vracaju u Sarajevo koje se tada nalazilo u okruzenju. Ovih dana aktuelno je i usvajanje djece iz doma "Ljubica Ivezic" koja su u pratnji Djecije ambasade evakuirana u Italiju.

" Makar se pravno nista ne moze, mora se dici uzbuna, animirati sve nevladine organizacije i provesti kampanja da se djeca bez pratnje u izbjeglistvu vrate u zemlju. Moralno i politicko uporiste pruza odredba 22 stav 2 Konvencije o pravima djeteta UN, u kojoj se drzava obavezuje u pronalazenju roditelja i srodnika djece-izbjeglica. Mala Edita ima djeda i amidzu koji je pokusavaju vratiti vec cetiri godine", dio je analize sarajevskog sociologa Udzejne Habul.

Editin je, dakle, tek jedan u nizu sporova koji ce se sa istim ili slicnim epilozima desavati bosanskoj djeci ukoliko drzava ne ucini nesto u pravnoj zastiti te djece. Prema saznanjima britanskog ogranka "Save the children" u svijetu se bez roditeljske pratnje trenutno nalazi od jedne do tri hiljade djecaka i djevojcica sa prostora bivse Jugoslavije. Edita Keranovic tek jedna je od njih.

SANDRA KASALO