SAN O DJELICU VLASTI

Raspadanje koalicija

Iako su opstinski izbori u julu prakticno tek drugo istinsko visestranacko odmjeravanje snaga, vecina stranaka shvatila je da solidan izborni rezultat moze doci i kao zbir vise lokalnih uspjeha.

Banjaluka, 27.februar 1997. (AIM)

Republika Srpska ce u ovogodisnje julske lokalne izbore uci sa mnogo vise stranaka nego sto je bilo ko prije pola godine mogao i da pomisli. Ne samo da se razilaze koalicioni partneri sa prethodnih parlamentarnih izbora, nego iz dojucerasnjih, naoko cvrstih stranaka, nastaju nove.

Gotovo sve politicke stranke nastale su i imaju sjediste u Banjaluci i odatle pokusavaju da stvore kakvu-takvu lokalnu mrezu, polazeci od najblizih susjednih opstina - Laktasa, Celinca, Gradiske, Prnjavora, pa i dalje na istok RS. Sve se, na zalost, zavrsi uglavnom negdje oko Bijeljine, najdalje do Zvornika. Samo dvije imaju ono sto se moze nazvati "organizovana infrastruktura" u cijeloj Republici - vladajuca Srpska demokratska stranka i Socijalisticka partija RS.

Prva koalicija cije su stranke najavile razlaz jeste parlamentarni Savez za mir i progres, koji je iz septembarskih izbora izasao sa 10 mjesta u parlamentu RS i dva u Predstavnickom domu BiH.

Mnogi smatraju da su njegovi koalicioni partneri liberali i ljevicari, ali i socijaldemokrati, pa i lokalno nepoznata Nova radnicka partija, udruzili, prije svega, imena stranaka i lidera sa razudjenom organizacijom socijalista od Novog Grada do Trebinja. Vjerovatno ni jedna od cetiri socijalistima "dodata" partnera ne bi ostvarila ni priblizan stepen parlamenatrnosti u mjeri u kojoj im je to uspjelo u Koaliciji.

Lokalni izbori, punih deset mjeseci nakon parlamentarnih, pokazuju se zato kao prilika da se snage odmjere na nov nacin. Socijalisti, uprkos podrsci iz Srbije i maksimalnim ambicijama nisu bili odusevljeni rezultatom septembarskih izbora. Nisu bili odusevljeni ni ostali partneri iako su u izvjesnoj mjeri ojacali infrastrukturu, ostali medijiski prisutni, a i preciznije definisali interese i mogucnosti.

To je, najavljujuci samostalni izlazak na izbore u 40 opstina RS, jasno definisao predsjednik Stranke nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik, otvoreno izrazivsi zelju za pobjedom u Banjaluci, Laktasima, Gradisci i Pelagicevu. Samostalan izlazak na izbore prvi su iz Saveza za mir i progres najavili vodeci socijalisti, a zatim potvrdili i ostali. Pri tom su orkestrirano stavili do znanja da ce, kako kaze koordinator SMP-a i predsjednik SP RS-a Zivko Radisic, parlamentarna koalicija nastaviti da funkcionise "na utvrdjenom programu i planu".

I drugi stranacki savez sa prethodnih izbora - Demokratski patriotski blok - prolazi kroz bure i oluje. Dva mjesta u parlamentu (treceg mu je pogresnim izbornim racunom oduzeo OEBS i dao ga SDS-u) ostala su nezapazena i bez utvrdjene zajednicke osnove nastupa, pa je tesko vjerovati da ce Blok nastaviti da djeluje jedinstveno. Nastao od pet stranaka koje su se izjasnjavale kao "stranke politickog centra" i okupljen oko tadasnjeg predsjednika opstinske skupstine i disidenta iz SDS-a Predraga Radica, DPB je, isto kao i SMP, nastupio sa maksimalnim ciljevima - od predsjednika RS i clana BiH predsjednistva do parlamentarnih lista.

Stranke osnivaci prakticno su "pokrile" prostor RS zadrzavajuci u imenu DPB-a "kontrolu svoje politicke opcije" u svom ataru. U prvim nastupima, jasno se pucalo na politiku centra kroz recenicu "za ljubav je potrebno dvoje, a za politiku troje".

Pokazace se odmah poslije izbora da koalicioni partneri ovog Bloka, medju njima je i Narodna radikalna stranka "Nikola Pasic", deklarativno monarhisticka, koja je ulaskom u ovu Koaliciju prakticno postala parlamentarna, u stvari i nisu stranke nego tek embrioni bez jasno definisane programske i organizacione koncepcije. Sve one su bile prepoznatljive prije kao grupe ljudi koji se nisu slagale sa vladajucom drzavno - partijekom garniturom. U vise prilika se i isticalo da su celnici DPB-a utemeljivaci i dugogodisnji clanovi SDS-a.

Pola godine poslije parlamentarnih izbora ni jedna od njih nije ni u strukturi ni po uticaju napravila korak dalje. Za razliku od SMP-a, karakteristicnog po agresivnom i aktivnom nastupu u Parlamentu RS, posebno u strategijskim i sustinskim pitanjima, DPB nije ispoljavao snagu i uticaj cak ni u mjeri dobijenih poslanickih mjesta. To, ali i cinjenica da je predsjednik Bloka, Predrag Radic u nekoliko nedavnih izjava najavio prerastanje Bloka u jednistvenu stranku, sto bi negativno moglo da utice na lidersku poziciju lokalnih vodja, po svemu sudeci ubrzalo je razlaz geogragski prilicno precizno razgranicenih partija "od Une do Trebisnjice".

Treca izborna, nezvanicna i precutna koalicija sa prethodnih izbora, SDS-a i Srpske radikalne stranke, nastala na opredjeljenju za "nacionalne i patriotske ciljeve" naceta je nedavnim raskolom "radikala", mladjeg i nestabilnijeg partnera, cetvrtim od osnivanja. Nakon Tribine "Kud te vode Banjaluko" i glasanjem za Banjaluku kao sjediste Vlade RS, zadat je znacajan udarac u bok "bloka nacionalnih stranaka". "Pretrcavanjem" donedavnog predsjednika Izvrsnog odbora Nikole Spirica i sefa banjaluckih radikala Srecka Bursaca u demokrate i osnivanjem Demokratske stranke za Banjaluku i Krajinu, radikali su pretrpjeli veliki unutrasnji lom. Govorka se i da ce Nenad Stevandic, lider Krajiske demokratske stranke, umrtvljene svojevremeno zbog izbornog prelaska clanstva u radikale, ozivjeti stranku i sa Spiricevim demokratima uci u koaliciju za vise krajiskih opstina.

Iako su opstinski izbori u julu prakticno tek drugo istinsko visestranacko odmjeravanje snaga, vecina stranaka shvatila je da solidan izborni rezultat moze doci kao zbir vise lokalnih uspjeha. Time bi mogli da kontrolisu bar djelic vlasti sto moze da bude unosan ulog u kasnijem odnosu sa vladajucom strankom. Strah od opsteg poraza na parlamentarnim izborima ovaj put ne postoji a pocetne predizborne aktivnosti govore da ce se u ovoj utakmici i dalje koristiti arsenal teskog politickog oruzja

• nacionalno pitanje, shvatanja entiteta i BiH, regionalni odnosi, Brcko, odnos prema medjunarodnoj zajednici i njeno ucesca u obnovi i izgradnji.

Izbori ce biti novo iskustvo za opozicione stranke i novi podsticaj za dogradnju programa, izgradnju organizacione strukture osmisljavanje predizborne kampanje i medijskih nastupa. Zato se i primjecuje da je u samostalan izlazak na izbore prvo pobjegla druga garnitura lidera manjih partija, politicki nedogradjenih, ali i nepotrosenih - clanica visestranackih koalicija, koji ce na lokalnim izborima pokusati da nadomjeste ono sto ni u koalicijama nisu mogli na parlamentarnim.

Vjerovatno zbog toga pozivi Radoslava brdjanina, bivseg poslanika i lidera Narodne stranke, o stvaranju koalicije za sada odlaze u vjetar. Vecina stranaka misli da su im lokalni izbori prava sansa da se sa nekoliko stotina glasova u narednih godinu - dvije odrze na politickoj sceni i sa te pozicije pokusaju da osvoje i parlamentarnu poziciju.

(AIM) Dejan Novakovic

x y