BIRO ZA ZASTITU LJUDSKIH PRAVA SRPSKOG GRADJANSKOG VIJECA

NAJUGROZENIJI PRIVATNA IMOVINA I PRAVO NA POVRATAK

AIM, SARAJEVO, 25.02.97. Za proteklih pet mjeseci, koliko postoji Biro za zastitu ljudskih prava Srpskog gradjanskog vijeca (SGV), vise od 130 ljudi podnijelo je zalbu tvrdeci da su im ugrozena imovinska, stanarska, radna i licna prava. Bosanski Srbi nisu jedini (iako su najbrojniji) koji svoje zahtijeve upucuju na adresu ovog Biroa. Oko dvadeset posto Bosnjaka i nesto manji procenat Hrvata, takodje, trazi pravnu pomoc od advokata angaziranih u ovoj gradjanskoj asocijaciji.

"U posljednje vrijeme porastao je broj slucajeva koji podnose Hrvati. Mi ne vodimo evidenciju o nacionalnoj pripadnosti stranaka, ali to je lako uociti iz imena i prezimena", kaze direktor Biroa za zastitu ljudskih prava i potpredsjednik SGV Mladen Pandurevic.

On pojasnjava da Biro ima stalno zaposlena dva pravnika, a da se po potrebi angaziraju i tri advokata sa kojima SGV ima potpisan ugovor. Pravni savjeti, vodjenje procesa i zastupanje stranaka je besplatno.

Slucajevi su razliciti, kao i prituzbe gradjana, ali se najveci broj iskaza odnosi na ugrozavanje imovinskog prava i povrata izbjeglica, no ima i slucajeva kad gradjani srpske nacionalnosti traze intervenciju i zastitu zbog maltretiranja, zastrasivanja, ubistava...

Nedavno su pravnici Biroa prikupljali informacije o pedesetogodisnjem M. G, bosanskom drzavljaninu koji je od strane Suda Republike Hrvatske osudjen na dvadeset godina zatvora zbog ratnih zlocina. M.G. je, naime, prema dokazima hrvatskog suda bio jedan od sefova logora Manjaca kod Banjaluke.

"Pouzdano smo utvrdili da to nije tacno. Mozda se radi o zamjeni identiteta ili je tom covjeku neko jednostavno "namjestio". Pet Bosnjaka koje je bilo zarobljeno u Manjaci potvrdilo je da nije nikad vidjelo M.G., te su sa sigurnoscu izjavili kako on nije ucinio nijednu stvar za koju ga terete u Hrvatskoj. Kontaktirali smo i Komisiju za istrazivanje ratnih zlocina gdje smo dobili potvrdu da M.G. nije ucestvovao u ratnim zlocinima. Prikupljene podatke poslali smo njegovoj porodici u Split, a oni ce ih koristiti u redovnoj sudskoj proceduri," tvrdi Pandurevic.

Birou za zastitu ljudskih prava obratile su se i zene bosnjacke nacionalnosti trazeci pomoc u pronalazenju nestalih clanova porodice (cetrdeset i cetiri osobe) iz sela Novoseoci kod Sokoca. Prema prilozenoj dokumentaciji one su se vec obracale predsjedavajucem Predsjednistva Aliji Izatebegovicu, predsjedniku Federacije i clanu Predsjednistva Kresimiru Zubaku, Visokom predstavniku medjunarodne zajednice Carlu Bildtu, OSCE-u, Medjunarodnom crvenom krizu, ali odgovor i pomoc nisu dobile. Cetrdeset i cetiri muskarca, koji se vode kao nestali, bili su pripadnici "oruzanih straza" na pocetku rata, sto to bi trebalo biti u novou pripadnika Armije. Od Biroa su zatrazile da im pomogne u prikupljanju podataka o sudbini svojih muzeva, brace i sinova, te pomoc u ostvarivanju svojih prava (boracke plate, penzije...).

Starija zena, B.J. u opstini Stari grad neprestano je bila izvrgnuta maltretiranju, razbijanju prozora, paljevini, i to od malodobnih osoba, uzrasta 13-14 godina. Nakon sto je ovaj slucaj prijavljen policijskoj stanici Stari grad policajci su okupili djecu i roditelje, energicno zaprijetili i cak informirali Biro o ovim dogadjajima. Starica vise nije uznemiravana. Zastitu i ostvarivanje svojih prava zatrazile su i cetiri porodice (majke sa djecom) koje su se vratile u grad. Muskarci su na pocetku rata odvedeni od "strane naoruzanih maskirnih ljudi" i njihove zene ne mogu dobiti potvrdu o njihov smrti koja im je potrebna za ostvarivanje prava. Na tim potvrdama birokratija insistira, a Pandurevic pita sa pravom "ko ce dati papir kojim se dokazuje da su pripadnici neke jedinice odveli covjeka kojem se gubi svaki trag".

Takodje, hiljadu i tristo penzionera sa Ilidze, koji su ovdje ostali nakon reintegracije, uputilo je zahtijev pravnicima SGV-a da im pomognu u dobivanju zaostalih penzija iz Republike Srpske. No, najveci broj prituzbi odnosi se na narusavanje imovinskih i stanarskih prava. Zena srpske nacionalnosti M.O. iz Zabrdja (sarajevska opstina Rajlovac) ostala je u svojoj kuci nakon tranzicije vlasti, poslije cega su joj poceli prijetiti, fizicki napadati, pucati po kuci. Kad je M.O. odlucila da se skloni kod prijatelja nasilno joj je provaljeno u kucu. Iako je proslo vise od godinu dana, nije uspjela da se vrati u svoj privatni posjed, policija je potvrdila da se radi o nasilnoj provali ali je odbila da intervenise. "Provalnik" je, nakon sto je sebi pronasao drugi smjestaj, kucu M.O. ustupio nekoj drugoj, njemu "prijateljskoj porodici". Do sada su se tri razlicite familije izmjenjale u kuci ove zene koja uzaludno trazi pravnu zastitu.

Starija zena B.P. iz opcine Centar kojoj je sin poginuo pocetkom rata u Sarajevu, suprug tesko ranjen, a kcerka nervno oboljela, napustila je tokom rata grad. Kad se vratila 1995. godine, zatekla je naaravno nove stanare u stanu, doseljene iz sarajevskog naselja Grbavica, gdje inace imaju svoju privatnu kucu. B.P. im je ponudila novac i sav namjestaj (izuzev kauca i nesto osnovnog pokucstva) u zamjenu za njen stan. Oni su to ucinili (uzeli novac i namjestaj) da bi samo dva dana kasnije dosli zajedno sa policijom, B.P. isjerali iz stana, a u njega "uveli" neku drugu zenu.

Sarajka srpske nacionalnosti, F.R., primala je ozbiljne prijetnje smrcu zbog stana. Da su prijetnje uistinu bile ozbiljne govori cinjenica kako su je ljudi, koji su uselili u njen stan, naknadno pronasli u kuci prijatelja kod kojih se sklonila, potom zastrasivali i prijetli " da ce je zaklati ako nastavi da insistira na povratku u svoj stan". Policija je, doduse, nakon takvih prijetnji brzo reagovala, ali F.R. do danas nije vracena u svoj stan.

Birou za zastitu ljudskih prava javila se i zena koja je u redovnoj proceduri

1. godine na samo tri dana otisla u posjet familiji na Grbavici (tada jos pod srpskom kontrolom) a ciji je stan u medjuvremenu "useljen". Do danas nije usjela ostvariti svoja stanarska prava...

Slucajeva u kojima je povrijeceno imovinsko pravo ima na pretek. No, na adresu Biroa za zastitu ljudskih prava ne stizu samo zalbe. Interesantno je da je oko 4.000 bosanskih Srba u izbjeglistvu podnijelo je zahtijev da se vrati u Sarajevo, Zenicu, Tuzlu, Bugojno, ali i Grude, Capljinu, Mostar. Oni, naime, jos vjeruju u Aneks 7. Daytonskog sporazuma o povratku svih u svoje domove...

SANDRA KASALO