PISMO AMERICKIH KONGRESMENA MOMIRU BULATOVICU

Krah Bulatoviceve diplomatije

PN: Crnogorska je javnost navikla da Momir Bulkatovic jedno prica na Dedinju a drugo stranim politicarima i novinarima. Medjutim, americki kongresmeni Rajhel i Vento dolaze iz svijeta gdje rijeci nesto znace i pamte se. Zato su i zacudjeni da Bulatovic poslije price o demokratiji pod Goricom, na Dedinju potpisuje da nema politickih nesporazuma izmedju Srbije i Crne Gore

TXT: Crnogorska je diplomatija posljednjih mjeseci u Vasingtonu i nekim evropskim metropolama pokusala da se koliko toliko distancira od Srbije i politike Slobodana Milosevica. I to je dalo nekakvog rezultata. Podgorica se, narocito u Kongresu Sjedinjenih Drzava, gdje se nedavno formirao crnogorski lobi, tretirala za nijansu drugacije od Beograda. Isticana je crnogorska naklonost Zapadu, privatizaciji, slobodnom trzistu, kao i nesto povoljniji polozaj crnogorskih medija.

Naivno bi bilo, medjutim, vjerovati da je za komplimente sto su stizali sa one strane Atlantika "kriva" odanost crnogorske vlasti demokratskim principima Zapada. Tome je pored nesporne diplomatske aktivnosti Djukanovicevih saradnika, najvise doprinio Slobodan Milosevic. Zbog izborne kradje u Srbiji on je ponovo los momak u ocima Zapada. Tako, paradoksalno, ispada da je, u stvari, Slobodan Milosevic glavni crnogorski lobista. U poredjenju sa njim crnogorski vrh djeluje cak pristojno. Retorika kojom se oni koriste dok govore sa Evropljanima i Amerikancima razlikuje se od one beogradskog vladara. U manipulacijama su vjestiji a i gradjani su im pokorniji. U Crnoj Gori nije bilo posljednjih godina onog kriticnog broja pobunjenika koji bi privukli paznju svjetske javnosti, iako su se po Crnoj Gori krsila ljudska prava, iz nje se islo u osvajacke ratove, nestajali su ljudi, prijetilo se nezavisnim medijima, a danas se sudi najvaznijim politickim oponentima.

Crnogorsko "otvaranje" prema svijetu, telegrami "podrske" beogradskim studentima i verbalne osude beogradskog rezima, izgleda da ipak nijesu dovoljne da bi se Crna Gora u Vasingtonu posmatrala sa mnogo vise simpatija od Srbije. Ne moze se sustina ovog rezima, koji se ne razlikuje mnogo od Milosevicevog, prikriti diplomatskim razgovorima i obecanjima, pa ni crnogorskim lobijem u Vasingtonu. Momir Bulatovic je, susretom sa Slobodanom Milosevicem krajem januara, upropastio gotovo sve sto je Djukanoviceva diplomatija uradila posljednjih mjeseci.

Na tom su poznatom sastanku demantovane "spekulacije" o nesporazumima izmedju crnogorskog i srbijanskog vrha. Poslije je uslijedila zestoka reakcija Vasingtona. Predsjednik Bulatovic dobio je neugodno pismo od vasingtonskih kongresmena, koji su vodili dvije delegacije u Crnu Goru, a ovdasnjim su vlastima posluzili kao jedan od glavnih aduta za izborni legitimitet. Oni, su naime bili i nezvanicni posmatraci na posljednjim crnogorskim izborima. U pismu koje su Nik Rajhel i Brus Vento poslali 30. januara crnogorskom predsjedniku izrazava se zabrinutost zbog nesuglasja izmedju Bulatoviceve podgoricke price Gorica americkim kongresmenima i beogradskog saopstenja, koje je u toku srbijanske izborne drame, on potpisao sa Milosevicem.

Crnogorska je javnost navikla da Bulatovic izjavljuje jedno stranim novinarima i politicarima a drugo Milosevicu. Medjutim Rajhel i Veneto dolaze iz svijeta gdje rijeci nesto znace i, sto je za Bulatovica narocito neprijatno, pamte se. Poslije kurtoaznih prica o crnogorskom gostoprimstvu u pismu Bulatovicu americki kongresmni kazu: "Ohrabrio nas je angazman Vase Vlade za nastavak emitovanja Radia Antena M, distribuciju novina kao sto su "Monitor" i "Nasa Borba", postovanje Deklaracije Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima, kao i postovanje Dejtonskog sporazuma. Osnovni razlog za ovo pismo je nasa zabrinutost zbog Vaseg sastanka sa srbijanskim predsjednikom Slobodanom Milosevicem, prosle nedjelje. Izvjestaji medija o ovom susretu u ostroj su suprotnosti sa nasim razgovorima u Vili Gorica. Po ovim izvjestajima Vi ste izjavili: da nema politickog neslaganja izmedju Srbije i Crne Gore; Vi ste kritikovali nenasilne aktivnosti demokratske koalicije Zajedno; Vi podrzavate akcije Miloseviceve vlade na Kosovu; i Vi i predsjednik Milosevic namjeravate da prekrsite ustave nelegalnom kandidaturom za jos jedan mandat za predsjednika Crne Gore i Srbije".

Nije potrebna narocita proniciljivost da se iz americkog pisma zakljuci da je Bulatovic pokusao da ubijedi visoke goste u "spekulacije" o politickom razmimoilazenju Crne Gore i Srbije, te da je na veceri sa Amerikancima umjesto Milosevica podrzavao Draskovica, Djindjica i Pesicku. Bulatoviceva odanost Milosevicu nije , naravno, mogla proci bez ostre kritike u trenutku kada Vasington otpisuje srbijanskog vodju.

Najzanimljivije u pismu je bavljenje Amerikanaca "nelegalnom kandidaturom" Bulatovica i Milosevica za sljedece predsjednicke izbore u Crnoj Gori i Srbiji. Milosevicev treci mandat predmet je mnogih nagadjanja i u nasoj i u inostranoj stampi. Sa ovim pismom Rajhel i Veneto su otvorili i novu temu - moze li se Bulatovic kandidovati za predsjednika Crne Gore, nakon isteka sadasnjeg mandata (kraj ove godine)?

Po slovu crnogorskog Ustava, "isto lice moze biti izabrano za Predsjednika Republike najvise dva puta". Aktuelni crnogorski Predsjednik, Bulatovic, prvi put je, na neposrednim izborima

1. godine, izabran za predsjednika ondasnjeg Predsjednistva Crne Gore. Krajem 1992. godine - kada je promijenjen Ustav i uvedena funkcija Predsjednika Republike - ponovo je na izborima zadobio povjerenje glasaca. Formalno, od donosenja novog, odnosno vazeceg crnogorskog Ustava, Bulatovic je iskoristio jedan mandat. Polarizovano je misljenje pravnika oko toga da li bi treca Bulatoviceva kandidatura predstavljala krsenje Ustava. Istini za volju, ovdasnji politicari na vlasti i do sada su bili skloni "fleksibilnom" tumacenju pravnih normi. Moguce da Predsjednikovi pravni savjetnici ispriku nadju tumaceci da je Bulatovic rukovodio Crnom Gorom kao predsjednik Predsjednistva, a ne kao Predsjednik Republike. Me|utim, politicki kredo vladajuce partije u Crnoj Gori - insistiranje na pravnom kontinuitetu sa bivsom SFRJ - moze se sada pokazati "otezavajucim faktorom". Naime, ako se insistira na kontinuitetu, tada Bulatovicevom novom, trecem mandatu, nedostaje i legitimitet i legalitet. Doduse, na Balkanu nije nezamislivo rjesenje i da se ustav prilagodi potrebama i intersima jedne licnosti ili partije. Pravno gledano, mozda bi lakse bilo da Milosevic i Bulatovic promijene mjesto boravka, pa da se Slobodan kandiduje u Crnoj Gori, a Momir u Srbiji. Sto se tice crnogorskog Ustava -prepreka nema: kandidat za mjesto Predsjednika ne mora biti crnogorski drzavljanin, dovoljna je i prijava boravka od godinu dana. Moze se samo nagadjati da li bi se u Vasingtonu obradovali ovoj balkanskoj politickoj dosjetki.

Milka TADIC AIM PODGORICA