GIGANTI NA DEPONIJAMA

Sudbina preseljenih fabrika

Banjaluka, 25.februar 1997. (AIM)

Vise od godinu dana je proslo od izlaska nekoliko desetina hiljada Srba iz Sarajeva. U sumornim i dugin kolonama koje su, u vrijeme kad im vrijeme nije, napustale Sarajevo, valjale su se i desetine kamiona i slepera natovarenih opremom i masinama iz velikih sarajevskih firmi: "Pretisa", "Famosa", Remontnog zavoda Hadzici, "Koka-kole" i mnogih drugih.

Gdje su danas sve te fabrike? Gdje je silna oprema, citave proizvodne linije? Sta je sa nekadasnjim proizvodnim gigantima cija su imena sa ponosom izgovarana na svim meridijanima? Gdje su desetine hiljada radnika koji su u njima zaradjivali hljeb sebi i svojim porodicama? Pitanja je bezbroj, odgovori su nejasni, zagubljeni u magli nerazumih politickih odluka, ideoloskih i nacionalnih zabluda. Odgovori su i tu negdje pored nas, u redovima za humanitarnu pomoc, pred vratima Crvenog krsta i brojnih dugih socijalnih ustanova.

Na nedavnoj konferenciji za stampu Demokratske stranke RS u Bijeljini, njen podpredsjednik Ratko Adzic, jedan od aktera dogadjanja na podrucju Sarajeva i Ilijasa u toku rata, objelodanio je odluku republicke Vlade da Vazduhoplovni zavod "Orao", koji je iz Rajlovca dislociran u Bijeljinu, ponovo preseli na podrucje Srpskog Sarajeva. On je ovakvu odluku nazvao "nerazumnom i kontraproduktivnom" i iznio podatak da su radnici "Orla" u Bijeljini vec montirali novu proizvodnu halu i pokrenuli neke linije proizvodnje u ustupljnim halama bijeljinskog "Panafleksa". Zbog toga zvuci ozbiljno i njegovo upozorenje da ce cjelokupno rukovodstvo "Orla" podnijeti kolektivnu ostavku ukoliko se to desi i da ce 90 vrhunskih strucnjaka napustiti ove prostore i egsitenciju potraziti u Srbiji ili negdje u bijelom svijetu.

Tragom Adzicevog upozorenja stigli smo do Teodosija Kecmana, pomocnika direktora za proizvodnju u "Orlu", koji je za odluku Vlade takodje rekao da je "nerazumna i u totalnom raskoraku sa potrebama Vojske" i cjelokupne privrede Republike Srpske. "Sa ovim problemom je upoznat predsjednik Republike, Ustavni sud, Vlada i sve drzavne institucije. Mi nismo konsultovani prilikom imenovanja novog upravnog odbora "Orla", a konsultacije su zaobisle i Vojsku, regiju u kojoj se sada nalazimo i sve druge institucije", kaze Kecman. On tvrdi da je "Orao" vec imao poslovne kontakte sa francuskom firmom "Snekma", jednom od najjacih svjetskih firmi u oblasti turbo-mlaznih motora.

"Vidjeli su sadasnje uslove u kojima "Orao" radi i pristali na nastavak saradnje. Dobili su cvrsto uvjeravanje da ce "Orao" do 1. jula ove godine biti u stanju da ispuni zahtjeve francuskog partnera. Rijec je o izradi dijelova za civilni motor na "Boingu"-CFM 56, koji Francuzi rade zajedno sa Amerikancima", prica Kecman uz prisjecanje na uspjesnu saradnju "Orla" sa "Dzeneral-elektrikom" i "Rols-rojsa".

Vladinoj odluci o ponovnom povratku vazduhoplovnog zavoda "Orao" na Pale ovih dana javno se usprotivio i predsjednik SO Bijeljina Dragomir Ljubojevic, koji je izjavio da je 50 000 izbjeglica stiglo u ovaj grad samo sa najlon kesama iz Zenice, Tuzle, Sarajeva. "Uglavnom je rijec o industrijskim i poluindustrijskim radnicima. Za sve njih nema dovoljno obradive zemlje da bi se bavili poljoprivredom. Mnogi to jednostavno nece ili ne umiju", kaze Ljubojevic.

"Pretis", koji je prije rata bio jugoslovenska firma u pravom smislu te rijeci, dislociran je najvecim dijelom u Karakaj kod Zvornika. Tamo su postojali infrastrukturni uslovi za relativno brzu obnovu dijela proizvodnje, ali do danas nista nije uradjeno. "Glavnina masina i opreme i dalje stoji na otvorenom prostoru i u halama", tvrdi inzenjer Ratko Adzic. Remontni zavod "Hadzici", vojna fabrika namjenske proizvodnje, dislociran je u Bratunac i u neke tamosnje hale gdje se mogla pokrenuti jedna linija servisiranja naoruzanja i vojne opreme. To je, uglavnom, sudbina namjenske proizvodnje koja je bila u srpskim rukama.

Fabrika vozila "Tas", cijih je 49 odsto kapitala bilo vlasnistvo njemackog "Folksvagena", nije dislocirana. Oko tri hiljade vozila nestalo je iz ove fabrike na misteriozan nacin ali su postrojenja ostala. U kakvom stanju - zna se!

Hadzicka "Koka-kola" dislocirane je u Bratunac, da bi kasnije ono sto je od nje ostalo zavrsilo na jednom otvorenom skladistu u Mokrom. Tesko je povjerovati da bi se od tog ostatka fabrike nesto moglo napraviti. Mokro je odredjeno i kao lokacija za reaktiviranje "Pretisa", iako je i laicima jasno da da se radi o komplikovanoj i izuzetno slozenoj tehnologiji.

"Bilo bi daleko logicnije i svrsishodnije da se proizvonja pokretala u postojecim fabrikama, koje su imale dio slobodnih kapaciteta. U tim praznim halama koje vec postoje trebalo je pokretati neke proizvodne linije. Samo na taj nacin obezbjedila bi se egzistencija i za ljude koji su dosli iz Sarajeva i za one koji vec rade i zive u tim sredinama", kaze Adzic.

Sudbinu hadzicke "Koka-kole" dozivjela je "Unisova" fabrika bicikla "Lasta". Kada je trebalo da se smjesti u tri dogovorene lokacije u Bijeljini, Janji i Ugljeviku, stiglo je naredjenje o vracanju opreme u kasarnu u Lukavici. Od nekadasnjih uzornih kolektiva ostajalo je groblje demontirane opreme.

Radnici koji su dijelili sudbinu svojih fabrika osipali su se svakim danom. Odlazili su prvo visokoobrazovani i strucni kadrovi. Zatim su poceli da gube nadu i oni koji su u njima izdrzali sve ratne strahote. Suoceni sa mracnim perspektivama, mnogi su zavrsili u Kanadi i Australiji. Njihove fabrike lutace po pustoj zemlji sve dok jednog dana ne zavrse kao deponije bezvrijednog otpada.

(AIM) Ljubo Ljubojevic

y x