ZAVIDOVICI, BOSANSKA ZONA SUMRAKA

NOVO UBISTVO, STARA PRICA

AIM, ZAVIDOVICI, 23.02.97. U Zavidovicima, gradicu u centralnoj Bosni, dogodilo se novo ubistvo. Pucnjima iz vatrenog oruzja Hasan Huskic je, u obliznjem zaseoku, hladnokrvno ubio Ibrisima Muharemovic. Nazalost, ta vijest iz ove "zone sumraka" gotovo nikog vise ne uzbudjuje. Zavidovici su na na prvom mjestu bosanskih provincija uz cije se ime zbog poratnih dogadjanja najcesce upotrebljava rijec horor. Strah i trepet vlada u gradu potpuno promijenjenih nazora i pravila, a neposlusni postaju redni broj u zbiru nerazjasnjenih ubistava.

A sve je jasno da jasnije ne moze biti. I u ovom posljednjem ubistvu. Nesretni Ibrisim je zajedno sa ubicinim ocem pio, sto je bio dovoljan razlog da ga "pravovjerni mudzahedin" Huskic kazni smrcu, postedivsi ovaj put svog vlastitog oca. Sta ce se desiti ako mu babo posegne za casicom jos jedanput, nije tesko pretpostaviti. Mudzahedini ne prastaju nikome ko u njihovoj blizini krsi njihova zivotna pravila.

Kad su tacno ustanovljena, ne moze se reci, jer pocelo je nekako "spontano". Na podrucju opcine nakon okoncanja ratnih dejstava ostalo je "nekoliko" stranih drzavljana, za cije se ratne podvige veze oslobodjenje Vozuce, jednog od najzescih utvrdjenja srpske vojske. U opstoj euforiji nisu bas puno parali usi slavodobitni pozdravi upuceni tih dana u Vozucoj Aliji Izetbegovicu: "Allahu ekber!" i "Tekbir!"

Od pozdrava do "akcije" nije proslo mnogo vremena. Na ruku je isla i cinjenica da je u toku rata na ovom podrucju formirana posebna jedinica "Asim Camdzic" koju su sacinjavali momci dubokih vjerskih osjecanja i ciji je doprinos u konacnom oslobodjenju opcine bio veliki. Upravo ih je vjerska tvrdokornost i netolerantnost prema drugom i drugacijem bilo ono sto je momke zblizilo. Toliko da se to drugo i drugacije pocinje zatirati, naravno "bez dokaza". Nazalost, i kad se radi o ubistvima, koja ostaju "nerazjasnjena.

Tako su u nepunih godinu dana ubijena braca Radoslav i Rajko Jovicic, pripadnik vojne policije Refik Visic i to za vrijeme obavljanja duznosti, potom pred jednim kaficem njegov vlasnik Boris Tesanovic (njegov ubica se zna i slobodno seta Zavidovicima!), Pa Goran Keler, dobitnik najvceg priznaja u Armiji BiH, Zlatni ljiljan. Uslijedilo je ubistvo Jadranka Bozanovica urednika na lokalnom radiju, a ubijen je i direktor "ZIKA", Habid Hotic, iz jedne od najstarijih i najuglednijih zavidovickih porodica, i to na nacin vidjen samo krimi- filmovima: tempirana bomba raznijela ga je u njegovom automobilu u trenutku kad je okrenuo kljuc u bravi volana. Posljednji je smrtno stradao od eksploziva pred vratima stana Zeljko Dejanovic. Ista eksplozivna naprava postavljena je i ispred stana Enesa Saletovica, koji je srecom zadobio samo lakse povrede.

Ponesto o prvoj horor provinciji procuri nakon obilazaka novinara sarajevskih redakcija, koji dodju jedanput i nikad vise, sretni sto su zivu glavu izvukli. Tako je i novinar AIM-a uspio saznati sljedece:

Centar okupljanja mudzahedina (racuna se da ih u gradicu od tridesetak hiljada stanovnika ima najmanje jedna desetina, premda po onoj "u strahu su velike oci" neke od kolega kazuju i o brojci od cak trideset do cetrdeset hiljada u ovom podrucju) je gradska dzamija. Dzamija je imala svog imama, Memisa Mahmutovica, cijom je zaslugom svojevremeno i izgradjena. Mudzahedinima dobrododje dzamija, ali imam nekako im ne mirise, Nije dobar musliman! Uoci proslog Bajrama grupa mudzahedina je silom upala u dzamiju i istjerala imama Mahmutovica, a na njegovo mjesto postavila svog covjeka, hafiza Efendica, cija im je biografija ocito odgovarala. Novi imam je brat glavnog imama, sura kantonalnog ministra MUP-a i zet bivseg predsjednika Islamske zajednice. Radio je kao hodza u seheru, a potom u Tesnju, odakle je, prema nekim informacijama, protjeran. Susti je fanatik i jedan od zacetnika okupljanja mudzahedinskog pokreta. Nesretni imam Mahmutovic je umro naprasno, od srcanog udara na vec sutradan po istjerivanju iz svoje dzamije. Dva dana nakon ukopa revnosni mudzahedini su iz samo sebi poznatih razloga, njegov mezar (grob) raskopali!

Od tada su zavedeni novi "adeti" (pravila ponasanja), koja se niko ne usudjuje da prekrsi. Grad i okolina su izlijepjeni plakatima i parolama koje pozivaju na postivanje jedinog, serijatskog prava, sa jasnim ukazivanjem na zabrane svega sto dolazi i sto donosi Zapad. Tako su se na udaru odmah nasla dva kafica, "cisti zapadnjacki proizvodi" koja se nalaze u blizini dzamije, pa se, naravno, uz njih stavljaju eksplozivne naprave. Prva opomena! Kako su se ustolicavali proslog ljeta, u gradu sa dvije rijeke, Bosna i usce Krivaje zabranjeno je kupanje, a najstrozije zajednicko muskaraca i zena. Najesen su na red dosle bacve sa sljivama. Kako se u ovom kraju tradicionalno pekla dobra sljivovica, mudzahedini su nasli i za to "lijek". Saspu u pokiseljene sljive kanister nafte i nema rakije!

Pravo vrijeme za "akciju" su muslimanski blagdani, posebno mjesec posta, Ramazan. Svako ko se usudio da bude otkriven u neuzdrzavanju od jela, pica bio je dobro pretucen. Bilo je na desetine neposlusnih koji su na licu mjesta kaznjavani. Tako je u vrijeme posljednjeg ramazanskog posta batine je dobio i jedan starac samo zato sto je na pijaci zapalio cigaretu. "Pravovjerni" zaboravljaju da je starim i bolesnim taj "grijeh" dozvoljen. Pretuceno je i nekoliko mladica zbog istog "prekrsaja".

U tom spoljnjem manifestovanju vjere, obavezno je i pokrivanje zena, tako da je u Zavidovicima zar postao "modni hit", a muskarci imaju specijalno podstrizene mudzahedinske brade, i naravno - svi zajedno imaju mnogo, mnogo djece. To je jedan od prvih zadataka!

Kako zive "Bosnjaci nemudzahedini", a tek pripadnici (malobrojni) drugih nacija, nazalost, nije tesko zamisliti. U stalnom strahu da se ne zamjere, sve se rjedje pojavljivljuju u javnosti. A i sto bi, kad su im sva vrata uglavnom zatvorena, od posla do raznih sekcija i udruzenja sa prefiksom "muslimanski". Sretni su da jos imaju svoja sopstvena vrata. Do kada?

SENAD BOSNIC