DILEME CRNOGORSKE OPOZICIJE

Kako protiv vlasti

PN: Ideja o stvaranju Demokratsskog foruma i labavom povezivanju demokratskih opozicionih stranaka i udruzenja gradjana, barem na osnovu najnespornijih pitanja, mogla bi biti putokaz za izlazak iz tunela, u kojem su se nakon pravog debakla na izborima prosle jeseni, nasle te politicke grupacije

text:

Mnogo je pokazatelja da se crnogorska opozicija, nakon republickih i lokalnih izbora trecega novembra prosle godine, nasla u najgoroj situaciji od formalnog "zavodjenja" visestranacja u ovoj Republici. Najegzaktniji je, svakako, broj poslanika u Skup{tini Crne Gore, u kojoj vladaju}a DPS zamalo nije osvojila dvotre}insku ve}inu (55 od 71), te podatak da u 20 od 21 crnogorske op{tine caruje ta partija.

Uz to, mnogo je indicija da opozicione partije napusta clanstvo i prilazi vladajucoj. Serija mitinga sto ih je koncem prosle godine organizovala koalicija Narodna sloga, najjaca opoziciona grupacija (19 poslanika u Skup{tini Republike), u znak podrske protestima u Srbiji, jedva su, u glavnom gradu Podgorici, okupili po nekoliko hiljada gradjana. Bio je to vise nego jasan znak da je ogroman talas podrske Narodnoj slozi, koji se valjao tokom predizborne kampanje, gotovo sasvim presusio. Izborni trijumf vlasti bio je zacinjen i nedvosmislenim prijetnjama pobornicima opozicije, pa je tek mali broj gradjana savladao strah od javnog mitingovanja protiv DPS rezima.

Izuzimajuci nastupe u republickom parlamentu, kada su opozicioni poslanici, narocito iz Narodne sloge, iako malobrojni, dobro uzdrmali samozadovoljnu DPS vecinu, dosadasnje postizborne aktivnosti opozicije ukazuju na njenu posvemasnju krizu. Kada se svi njeni problemi grupisu, staju u jedno pitanje: kako se nositi sa toliko superiornom vlascu. Dakako da nije posrijedi programska nadmoc, nego je rijec o neuporedivo vecem nivou organizovanosti i materijalno- finansijske potkovanosti DPS. Ta je partija gotovo sasvim srasla sa drzavnim aparatom, pa se i ne bas potpunim politickim analfabetama cini kako je atak na nju, atak na - drzavu. Valjda se i zato kritika vlasti, kakvu je dosad praktikovala crnogorska opozicija, pokazala potpuno nedjelotvornom.

Promjena stila borbe protiv Demokratske partije socijalista namece se kao nuznost, ali, jos nema ni obrisa te nove taktike. Prijedlog celnika crnogorskih liberala, Slavka Perovica, da se u Skupstini Republike, na prvom narednom zasjedanju, zatrazi raspisivanje prijevremenih izbora, objavljen je, izgleda, prije detaljnijih konsultacija i u samoj Narodnoj slozi, a kamo li medju kompletnom parlamentarnom opozicijom. Kako sada stvari stoje, Peroviceva ideja morace jos da se "krcka", sa, vec u startu, malim izgledima da dobije podrsku dvije parlamentarne nacionalne partije Albanaca (DUA i DSA).

Drugi vid borbe protiv rezima, zasad samo u naznakama, predlozio je dr Milan Popovic, jedan od rijetkih vanpartijskih crnogorskih intelektualaca koji se usudjuje da otvoreno kritikuje vlast. On je predlozio stvaranje "sirokog opozicionog demokratskog fronta" u Crnoj Gori. Dr Popovic smatra da je ubjedljiva pobjeda DPS na izborima trecega novembra '96. umnogome plod neuspjesnih pregovora opozicije o stvaranju tzv. velike koalicije, u koju su, pored Narodne stranke i Liberalnog saveza, trebalo jos da udju: Socijaldemokratska partija, Stranka demokratske akcije i Demokratski savez Albanaca. Naravno i jos neke manje partije, poput Demokratske unije Albanaca, cija se snaga prije izbora nije dobro procjenjivala, a koja je osvojila dva poslanicka mandata. On vjeruje da bi izborni trijumf DPS bio znatno manje ubjedljiv cak i da je formirana barem tzv. srednja koalicija (Narodna sloga + SDP). Dr Milan Popovic smatra da je ta ideja u osnovi dobra i da nije potrosena, bez obzira sto nije realizovana prosle jeseni. "S obzirom na nasu poslovicnu sporost, nije prerano da pripreme za stvaranje velike ili, barem, srednje koalicije pocnu vec sada. Bez obzira da li ce naredni uslovi biti redovni ili prijevremeni" - sugerise ovaj ugledni sociolog vlasti.

Pored vjere da je opozicija "zajedno jaca", dr Popovica na "nabacivanje" ideje o povezivanju crnogorskih demokratskih opozicionih snaga motivisu i, kako on kaze, dramaticne prilike u zemlji. Kriza u Srbiji manifestovala se kroz provalu brutalnog drzavnog nasilja, ali, po njegovom misljenju, ni u Crnoj Gori prilike nijesu osjetno bolje. Cak je, tvrdi dr Popovic, u ovoj republici stanje ljudskih prava i osnovnih demokratskih institucija gore nego '91., dakle, pred pocetak rata. On samo podsjeca, argumentujuci taj svoj stav, na ponovna politicka sudjenja celnicima opozicije, stanje u medijima, nekontrolisanu transformaciju drzavne imovine, nakon koje ljudi bliski vlasti postaju nezamislivo bogati, brutalnosti policijskog aparata ...

"Odgovornost demokratskih snaga da se stvari promijene na bolje, velika je, a sanse za uspjeh postoje jedino ako se te snage udruze" - porucuje ovaj profesor Pravnog fakulteta u Podgorici.

Pojasnjavajuci model koji zagovara, dr Milan Popovic kaze da u prvoj fazi nije pozeljna cvrsca forma povezivanja opozicionih stranaka i udruzenja. Za pocetak dovoljna je, smatra on, minimalna koordinacija djelovanja clanica tog "fronta". Polje njihove saglasnosti sirilo bi se oko apsolutno nespornih stvari: ocjena stepena legitimnosti proteklih izbora, odnos prema potrebi novih (vanrednih ili redovnih), minimum neophodnih uslova za nove izbore, osuda nekontrolisanog drzavno-policijskog nasilja nad gradjanima, politicka sudjenja u Crnoj Gori, kriza u Srbiji...

Dr Popovic vjeruje da bi i politicke organizcije bitno razlicitih programskih opredjeljenja mogle postici saglasje o navedenim, mozda i jos ponekim, pitanjima. One partije ili udruzenja koje svoj politicki kredo ne bi mogle pronaci u osudi nabrojanih nedemokratskih poteza rezima u Podgorici i Beogradu, nemaju sta da traze u tom savezu. To je i "diferentia specifica" Popovicevog modela u odnosu na Demokratski forum, tijelo koje je zakratko postojalo u Crnoj Gori na samom pocetku i formalne pluralizacije drustva. U tadasnji Demokratski forum mogao je uci ko god je htio. Stranke su tek osnivane i nije se moglo ni pouzdano zakljuciti kakav je njihov politicki profil. Sada je, naravno, sve mnogo jasije, pa se neki standardi za dobijanje "ulaznice" moraju ispostovati.

"Bio bi to Forum svih relevantnih demokratskih aktera u Crnoj Gori, parlamentarnih i vanparlamentarnih stranaka, te vanstranackih organizacija i grupa, vec afirmisanih u odbrani ljudskih prava" - precizirao je te kriterije dr Milan Popovic.

Ideja o stvaranju novog, modifikovanog Demokratskog foruma jos nije naisla na jace reakcije u crnogorskim politickim krugovima. Reklo bi se da je u toku njeno seciranje. Vlast, nema sumnje, vec trazi protivotrov, opozicioni celnici vagaju sta im ona donosi, u kakve ih rizike uvlaci. Jedino je Slavko Perovic bio nesto odredjeniji:

"Mogucnost osnivanja Demokratskog foruma trebalo bi razmotriti tek nakon eventualnog izlaska Narodne sloge iz republicke Skupstine" - smatra lider liberala i jedan od celnika Koalicije. Perovic podsjeca da su takvi forumi, u vidu najsirih koalicija, presudno doprinosili promjeni sistema i otvaranju procesa demokratizacije i tranzicije u zemljama bivseg istocnog bloka. "Koalicija podrazumijeva alijansu stvarnih, konkretnih politickih snaga, a ne nekih koje su umisljene, izmisljene, falsne" - kaze predsjednik LSCG, ocito aludirajuci na letargicnu crnogorsku inteligenciju i neaktivne organizacije i nacionalna kulturna udruzenja.

No, dr Popovic ne misli da je uzak krug zainteresovanih, mimo nekoliko jacih opozicionih partija, razlog za odlaganje realizacije projekta. On cak tvrdi da ni u Poljskoj, Ceskoj ili nekim drugim zemljama biv{eg Istocnog bloka, inicijalne kapisle nije cinio mnogo veci broj ljudi. Mnogo je vaznije bilo znati sta se hoce, a pogotovo - kako do toga doci. Crnogorska opozicija je, cini se, dosad samo mislila da ima dobre odgovore na ta dva osnovna pitanja.

Darko SUKOVIC (AIM Podgorica)