NOVINA KOJA JE OBILJEZILA DESETLJECE

AIM, ZAGREB, 21.2.1997. Stara je istina da je odnos prema stampi i drugim medijima svojevrsni barometar demokraticnosti pojedine sredine. Kada je o Hrvatskoj rijec lakmus papir demokracije u jednom desetljecu bio je informativno-politicki tjednik "Danas", koji je izlazio od 1982. do 1992. godine. Prica o "Danasu" istodobno bi mogla biti i svojevrsna analiza uspona i padova demokracije u bivsoj Jugoslaviji, posebice u Hrvatskoj kao nekadasnjoj federalnoj jedinici, a potom i samostalnoj drzavi. Nakon mnogih peripetija i pokusaja da Hrvatska konacno dobije politicki tjednik (VUS je bio mrtav pet godina), sumnji politickog vrha da za to u hrvatskim novinarskim redovima ima snage (famozna recenica tadasnjeg hrvatskog komunistickog lidera Bakarica: "Nisam siguran da ce te uspijeti, ali neka vam je sa srecom), prvi broj "Danasa" pojavio se prije 15 godina - 23. veljace 1982. godine. Tjednik, koji je ime posudio od Krleze, vec je u ljeto prve godine izlazenja dosegao tirazu od preko 100 tisuca primjeraka. Demantirao je tako skepticnog Bakarica i dokazao da je Hrvatskoj i tadasnjoj Jugoslaviji bio potreban jos jedan politicki tjednik. Glavni je razlog tiraznog uspjeha "Danasa" ipak bio njegov kritican odnos prema drustvenoj zbilji. "Danasovi" novinari nisu prezali od rusenja dogmi, pa ni od kritiziranja nedodirljivih. Stoga je ubrzo uslijedila osveta tadasnje jednopartijske vlasti. Prvi povod za politicku hajku bio je tekst u kojem je lansirana teza da je "partija do sada mijenjala drustvo, a da je doslo vrijeme da drustvo promijeni partiju". Kada se "Danas" potom dohvatio nekoliko konkretnih slucajeva uzurpacije vlasti i krsenja temeljnih principa demokracije, ne libeci se dirnuti ni u "svete krave", kao sto su bili Milutin Baltic, Jakov Blazevic, Stipe Suvar, Borivoje Mikelic., otpoceo je politicki proces. Smjenjeni su glavni urednik i njegov zamjenik (Joza Vlahovic i Drazen Vukov-Colic), urednici unutarnje- politicke i ekonomske rubrike (Mladen Maloca i Ivo Jakovljevic), veliki dio komentatora i novinara politicki je kaznjen, a neki su prisiljeni da napuste redakciju. Hrvatski partijski vrh je u ljeto 1983. godine za glavnog urednika doveo covjeka iz Beograda (Zivko Milic), a na ostala urednicka mjesta postavio Suvarove trabante: Nina Pavica (sadasnjeg vlasnika "Globusa"), Denisa Kuljisa (nekadasnjeg "Globusovca" i suvlasnika "Nacionala"), Nina Kopaca (provjereni covjek tadasnje tajne policije). Ta je mladoturska ekipa srozala "Danas" na sluskinju dnevne politike, sto su citatelji prepoznali i naklada se strmoglavila na oko 28.000 primjeraka. Promjenom politicke klime u Hrvatskoj, dolazi i novi glavni urednik (Mirko Galic), koji je dugo oklijevao i dopustao da tjednik i dalje tone, dok nije dobio zeleno svjetlo da vrati staru ekipu novinara te dovede nove ljude. Galic se vjesto vratio prvotnoj ideji i pristupu, koji je, uostalom, njegovao i prvi urednik Joza Vlahovic, a ocitovao se u davanju autorskih sloboda urednicima rubrika i novinarima. I "Danas" je ubrzo ponovo zabiljezio tirazu od 100 tisuca primjeraka. S Mirkom Galicem, a potom Drazenom Vukovim-Colicem i Mladenom Malocom kao glavnim urednicima, "Danas" vraca i ucvrscuje svoje image nezavisnih i slobodoumnih novina, pa u jednom razdoblju dosize tirazu od preko 200.000 primjeraka. U to vrijeme preko 40 posto naklade odlazilo je u druge republike bivse Jugoslavije, a oko 15.000 u inozemstvo. Lista stalnih suradnika brojala je preko tisucu ljudi od imena i ugleda. Najveca naklada zabiljezena je 1989. godine, dakle, neposredno pred prve visestranacke izbore u Hrvatskoj. Konac 1990. godine, sest mjeseci nakon izbora, "Danas" je docekao s tirazom od 110.000 primjeraka, da bi nakon toga uslijedili novi problemi. Premda je "Danas" u mnogocemu prednjacio u Hrvatskoj (od otvorenog zalaganja za visestranacje i trzisnu ekonomiju, iznosenja procjena da je socijalizam povijesno propali projekt, neslaganja s dogmom

• za Jugoslaviju po svaku cijenu, preko jasnog govora o tome sto se dogadja na Kosovu, sto se dogodilo na Osmoj sjednici srpskih komunista, do razotkrivanja Miloseviceve antibirokratske revolucije kao nacional-sovinistickog karavana mrznje i rusilastva), nova, hadezeovska vlast ubrzo mu je prilijepila etiketu boljsevicke i jugonostalgicarske novine. Poput stare komunisticke vlasti i hadezeovska je krenula da "Danas" i druge medije stavi pod svoju kontrolu. Redakcija se, medjutim, nije uhvatila na ponudjeni lijepak nacionalnih zica. To sto je nacija zamijenila radnicku klasu kao subjekt povijesti nije smatrala bitnim za promicanje demokracije, niti je prihvatila tezu da je svaka demokratski izabrana vlast automatski i demokratska. I prema ratu koji je ubrzo uslijedio, "Danas" se jasno opredijelio, a s danasnje distance se moze vidjeti u kojoj su mjeri bile tocne redakcijske procjene, ukljucujuci i onu o tome sto ce se dogoditi kad se pocne dijeliti Bosna i Hercegovina. Odbijajuci da se prikloni primitivnom podilazenju vlasti, samo zato sto je Hrvatska ratom ugrozena, "Danas" je svoju kriticku distancu u stvorenoj poplutistickoj klimi najprije platio padom naklade, a potom i nasilnim ukidanjem. Vlast najprije nije dopustila zaposlenima da u procesu privatizacije kupe list, potom je zabranila stampanje u Zagrebu, da bi u lipnju 1992. godine citava redakcija bila poslana na prinudni godisnji odmor. Sve je na koncu okoncano urucivanjem otkaza citavoj redakciji. Ne odustajuci, u istom sastavu, redakcija je krenula u izdavanje "Novog Danasa". Medjutim, ubrzo je uslijedila sudska zabrana upotrebe imena, da bi potom monopolna distribucija "Vjesnika" odbila prodavati novi tjednik. Nakon izdanih osam brojeva, "Novi Danas" je prestao izlaziti, iako je imao tirazu s kojom se mogao odrzati na trzistu. No, pritisci na vlasnika bili su takvi da je morao odustati, jer bi mu u suprotnom citava tvrtka bila upropastena. "Danasova" prica po mnogo je cemu tipicna za Hrvatsku. Njegova "pretvorba" bila je prvo otimanje medija iz ruku onih koji su ih stvorili. Nakon sto je njegovom zaslugom "Danas" umro, HDZ je pokrenuo tjednik pod istim imenom. Ta sramna kradja imena i imovine koju su stvorili "Danasovci" zavrsila je, naravno, katastrofalno, jer naklada plagijata "Danas" brojala se u stotinama, a ne u tisucama primjeraka. Konacno je i HDZ digao ruke od takvog "Danasa" i definitivno ugasio tjednik koji je obiljezio desetljece. A bivsi "Danasovci" morali su se snalaziti. Nakon pocetnog razdoblja bez posla, jer velika vecina nije htjela raditi u medijima okupiranim od vlasti, ubrzo su se poceli vracati svojoj profesiji. Danas su rasprseni po redakcijama nezavisnih medija u Hrvatskoj i samo su se rijetki stavili u sluzbu hadezeovske vlasti i medija pod njenom kontrolom. Poslije svega, valjda je i HDZ-u sada jasno da se nekadasnji redakcijski slogan: "Danas" se ne moze izbjeci, pretocio u - "Danasovci" se ne mogu izbjeci.

GOJKO MARINKOVIC