OLUJIC NAJUREN IZ SABORA

AIM, ZAGREB, 20.2.1997. Nakon sto ga je Drzavno sudbeno vijece smijenilo s mjesta predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske, Krunislav Olujic nije vise srece imao niti sa Zupanijskim domom hrvatskog Sabora. Gornji dom je potvrdio, u srijedu 19. veljace, odluku DSV-a o njegovom razrjesenju i izbacivanju iz sudackih redova. Olujicev zahtjev da dom ispita zakonitost disciplinskog postupka koji ga je kostao funkcije, zastupnici su odbili vecinom glasova. Odluka je bila posve ocekivana jer u Zupanijskom domu HDZ ima sigurnu natpolovicnu vecinu. Tu sjede politicari druge i trece lige, koji se ni ranije nisu istakli narocitim vlastitim integritetom, a da bi se mogli oduprijeti harangi koja je pokrenuta s vrha njihove stranke i drzave. Pogotovo sto je to bila posljednja sjednica u ovom sastavu: izbori za Zupanijski dom vec su raspisani i tko bi sad riskirao svoje mjesto na izbornoj listi! Tek je Vinko Nikolic donekle iznenada ustao u Olujicevu obranu. No taj stari endehazijski veteran koji se

1. vratio u Hrvatsku iz Juzne Amerike nakon 45 godina emigracije - i jedan od petorice zastupnika koje je u Zupanijski dom izravno imenovao sam Franjo Tudjman - vise nema politickih ambicija. Mogao si je priustiti izjavu da je Olujic smijenjen jer je zelio braniti nezavisnost sudstva. Dogadjaji s plenarne sjednice Zupanijskog doma najavljeni su vec dan ranije kad Krunislavu Olujicu nije dopusteno da sa svojim odvjetnicima sudjeluje u raspravi na
   Odboru za pravosude, koji je pripremao odluku Zupanijskog doma. U tom odboru takodjer HDZ ima vecinu. Saborski sluzbenici dodatno su zeljeli poniziti Olujica - odlucili su da ceka odluku Odbora u nekoj sobici sa strane, i rekli mu da nece smjeti sjediti za stolom zajedno s onima koji o njemu raspravljaju. Dodatno je odluceno da se Olujicu i njegovim odvjetnicima zabrani ulazak u zgradu Sabora na dan rasprave u Zupanijskom domu, iako su plenarne sjednice javne, s galerije bi ih teoretski mogao pratiti svatko. Jedino ogranicenje moze biti nedostatak prostora. Krunislav Olujic zato je demonstrativno napustio zgradu Sabora, ne cekajuci kraj sjednice pravosudnog odbora. On i njegovi odvjetnici mogli su se samo bespomocno potuziti novinarima kako je jos jednom prekrseno pravo njihovog sticenika na obranu i posteno sudjenje. A Odbor se slozio s odlukom DSV-a da je Olujic narusio ugled Vrhovnog suda i sudbene vlasti, jer se javno druzio s dvojicom ljudi s kriminalnom prosloscu. Iako je vec i takva odluka diskutabilna - temelji se na "javnom moralu" kojeg je tesko jasno utvrditi - Olujiceva obrana trazila je prije svega da Zupanijski dom odigra ulogu suda drugog stupnja i ponisti odluku Drzavnog sudbenog vijeca koje provodi disciplinski postupak protiv sudaca. Ponistenje odluke i obnavljanje procesa trazili su zbog ocitih proceduralnih nepravilnosti. Primjerice, odvjetnicima prvo nije bilo dopusteno da u spisu vide za sto se njihov sticenik uopce optuzuje. Zatim, Olujica se optuzivalo uz pomoc nelegalno pribavljenih snimaka njegovih telefonskih razgovora sto su ih napravile hrvatske tajne sluzbe, a prema Zakonu o krivicnom postupku - cije se odredbe trebaju primjenjivati u disciplinskom postupku DSV- a - tako pribavljeni dokazi su neupotrebljivi. Braniteljski tim bio je onemogucen u postavljanju obrane - disciplinski sud DSV-a zabranio mu je cak 59
   pitanja i predocavanje 39 dokaznih prijedloga. Sama rasprava bila je zatvorena za javnost, koja je detalje saznala tek kad su dijelovi zapisnika procurili u novine.
   Tako se saznalo da je tokom postupka jedan clan DSV-a, inace predsjednik suda u Puli, prvo ispitivao Olujica, a zatim se izdvojio iz disciplinskog vijeca i proglasio - svjedokom. Kadija te tuzi, kadija ti sudi - poentirali su opozicijski zastupnici u Zupanijskom domu, apelirajuci na savjest svojih kolega iz vladajuce stranke da ne pristanu sudjelovati u tako jasnom primjeru politickog procesa. Ali nista nije pomagalo. Isti ljudi koji su prije godinu i pol u superlativima govorili o Krunislavu Olujicu kad je u ime Vlade i HDZ-a bio delegiran na mjesto predsjednika Vrhovnog suda, sada su udarnicki pomagali okoncavanje njegove sudacke karijere. Lideri hadezeove vecine u Zupanijskom domu po svaku su cijenu zeljeli izbjeci javno dokazivanje Olujiceve krivice, pa su tvrdili kako dom ne moze biti drugostupanjski organ u disciplinskom postupku, vec samo treba potvrditi odluku DSV-a. Iz opozicije su im dobacivali kako je Olujic bio i sef Ureda za nacionalnu sigurnost, krovne organizacije svih tajnih sluzbi. Zasto nije provjeren kad je stupao na tako odgovornu duznost? Kako to da tada nije smetalo sto se druzi s vise puta osudjivanim osobama? Kako to da je Tudjman ranije odlikovao Olujica s cetiri odlikovanja, a poslije dao nalog da se Olujic smijeni po sto kracem postupku?
   Nakon sto je nekoliko opozicionara podsjetilo da je Olujic izjavljivao kako mu je Tudjman nudio mjesto ambasadora ako sam podnese ostavku na mjesto u Vrhovnom sudu, Ivan Aralica, jedan od Tudjmanovih savjetnika i clan Zupanijskog doma, opisao je - pobjeglo mu je u zaru nadigravanja s opozicijom - nacin na koji je HDZ htio elegantno rijesiti problem. "Njemu je ponudjeno da sam odstupi, a da ce put njegova odlaska biti takav da sest mjeseci bude na platnom spisku Ministarstva vanjskih poslova i onda da se izgubi - kud zna", rekao je Aralica. I Olujic se morao izgubiti. Ostaje mu tuzba Ustavnom sudu i, eventualno, otkako je Hrvatska primljena u Vijece Evrope, tuzba Evropskom sudu za ljudska prava, zbog nacina na koji je izgubio posao. U medjuvremenu razmislja hoce li otvoriti odvjetnicku kancelariju (odnosno pridruziti se nekoj vec etabliranoj, ima nekoliko ponuda) ili ce se zaposliti u kakvom privatnom poduzecu kao pravni savjetnik.

IGOR VUKIC

" "