NAKON ODLAGANJA DINATORSKE KONFERENCIJE

NEMA NOVCA ZA ZLOCESTE

SARAJEVO, 19.02.97.

Medjunarodna konferencija donatora, prvobitno zakazana za 4. mart ove godine, pomjerena je za neodredjeno vrijeme. Razlog za ovo odgadjanje vrlo je jednostavan - zakoni o centralnoj banci BiH, novoj valuti, spoljnjem dugu i vanjskoj trgovini jos uvijek nisu donijeti, iako je medjunarodna zajednica jos u decembru prosle godine, na Londonskoj konferenciji o BiH, jasno stavila do znanja da bez ovih preduslova od para za obnovu nema nista.

Ocigledno, svijet je - kada se radi o politickim obavezama i rokovima preuzetim potpisom Daytonskog sporazuma - spreman da progleda kroz prste aktuelnim liderima u BiH. Ali, kada se radi o parama nema popustljivosti.

Visemjesecni rad eksperata iz Federacije BiH i Republike Srpske na usaglasavanju teksta zakona o centralnoj banci ocigledno nije donio zeljeni napredak. U svakom slucaju krivica nije do finansijskih strucnjaka vec do politicara. Daytonskim sporazumom predvidjeno je formiranje Centralne banke BiH kao valutnog odbora. Prakticno, to znaci da bi Centralna banka BiH bila jedina ovlastena za stampanje nove zajednicke valute sa stopostotnim deviznim pokricem. Za svaki slucaj, autori Mirovnog sporazuma pobrinuli su se da se na celu Centralne banke BiH tokom prvih sest godina nalazi stranac. MMF je na to mjesto vec imenovao francuza Serg Roberta, dok je predstavnik Republike Srpske Manojlo Coric, a Federacije BiH Kasim Omicevic i Jure Pelivan.

Sama cinjenica da su oba entiteta kao i MMF vec imenovali svoje predstavnike prakticno ne znaci nista jer za formalno konstituisanje Centralne banke BiH i uvodjenje zajednicke monete treba prvo donijeti zakon o centralnoj banci. Kao predlagac ovog zakona trebalo bi se pojaviti vijece ministara BiH, a usvajanje zakona je u nadleznosti parlamenta BiH, koji se, pak, jos nije konstituisao.

Centralna banka BiH i jedinstvena valuta u ovom se trenutku tretiraju prvenstveno kao politicko pitanje, a ekonomski aspekt je tek u drugom planu. Iako je Daytonski sporazum u ovom slucaju jasan, jer govori se o jednoj banci i jednoj valuti, aktuelna tumacenja koja dolaze iz Republike Srpske insistiraju na postojanju dvije centralne banke i dvije valute sa razlicitim obiljezijima.

Predstavnici Federacije u postojanju Centralne banke i zajednicke valute BiH vide jednu od rijetkih svijetlih tacaka u sklopu dejtonskog sporazuma, koje bi trebalo da posluze kao najefikasnije sredstvo za ekonomsku reintegraciju citave BiH i njeno pretvaranje u jedinstveni ekonomski prostor. Time bi postojece medjuentitetske granice bile svedene na administartivne a protok kapitala i roba stvorio bi preduslove za punu slobodu kretanja ljudi.

Lideri Republike Srpske zele da svoje postojece prakticne, ali ne i formalne, prerogative drzavnosti zaokruze sa monetarnom suverenoscu koju u ovom trenutku nemaju s obzirom na to da im je platezno sredstvo valuta susjedne drzave, jugoslovenski dinar. Uzgred, insistiranjem na razlicitim obiljezijima na novcanicama zeli se i postojeci ekonomski prostor Republike Srpske drzati podalje od susjednog entiteta.

Nakon sto je u javnosti procurilo pismo (buduceg) clana Upravnog odbora Centralne banke BiH iz Republike Srpske, Manojla Corica - u kojem se zvanicno trazi da se (pored razlicitih obiljezja na novcanicama) postojece Narodne banke u Federaciji transformisu u dvije centralne banke umjesto jedne zajednicke, a da se dio deviznog pokrica koji se odnosi na kolicinu novog novca u opticaju na podrucju Republike Srpske deponuje na njihovoj teritoriji - postalo je jasno da uprkos svim najavama sporazum jos uvijek nije ni na vidiku. Prva reakcija predstavnika medjunarodne zajednice bila je zabrana svim ukljucenim u proces pregovora da daju bilo kakve izjave u javnosti.

Pokusaji predstavnika medjunarodne zajednice da svojim prijedlozima omoguce postizanje saglasnosti o spornim pitanjima dali su za sada mrsave rezultate, ili bolje reci gotovo nikakve. Vijece ministara se doduse uredno sastaje, ali njegovi clanovi jos nisu potpisali navodno dogovoreni Poslovnika o radu, a kamoli sto ozbiljnije.

Posto je valjda vec i predstavnicima medjunarodne zajednice postalo jasno da rok za donosenje ovih zakona (pocetak marta) nikako nece biti ispostovan, uslijedilo je odgadjanje donatorske konferencije. Istini za volju, ne moze se reci da su donatori placuci prihvatili ovu odluku. BiH sasvim sigurno nije jedino, a jos manje idealno mjesto za ulaganje novca, a kandidata u goroj ili boljoj poziciji, zavisno od ugla gledanja, ima napretek.

Sada je na predstavnicima oba entiteta da se preracunaju i da vide da li im se isplati istrajavati i dalje na dosadasnjim pozicjama. Iznos od 1,4 milijarde dolara, koliko je trebalo biti sakupljeno u Briselu, ogroman je novac koji bi mogao itekako doprinijeti pokretanju zamrle privrede u BiH.

Posto su kao prioriteti u obnovi BiH u ovoj godini planirani obnova stambenog fonda i pokretanje proizvodnje, jasno je koga ce najvise pogoditi odgadjanje donatorske konferencije. Vlastodrzce, zasigurno, ne. Prije svega to su stotine hiljada beskucnika kao i jos veci broj onih koji sada mogu samo sanjati o zivotu od vlastitog rada.

Svaki dan odgadjanja u procesu obnove ima svoju cijenu koja nece biti vidljiva odmah nego tek za par mjeseci. Toliko je naime potrebno da prodje od obecanja o donaciji pa do konacne realizacije projekta. Tekuci projekti finansiraju se sa oko 800 miliona dolara prenesenih iz protekle godine. Vrlo brzo ce taj novac biti potrosen, a ako u medjuvremenu donatori ne pocnu sa uplatom donacija lako moze doci da citav proces obnove stane zbog jednostavnog nedostatka novca. Time bi ozbiljno bilo ugrozeni i do sada postignuti rezultati a dalja ekonomska buducnost BiH bila vrlo neizvjesna.

Inacenje prema svijetu u prosloj godini, prije svega kroz odugovlacenje sa ispunjavanjem preuzetih obaveza i zatezanje sa konstitusanjem zajednickih institucija, Republika Srpska je platila time sto se od ukupnih sredstava utrosenih na obnovu BiH na nju odnosilo samo 2 odsto.

Odgadjanje donatorske konferencije kaznjava sve gradjane BiH, i oba entiteta. Ukazujuci na ovu nepravdu federalni zvanicnici su zatrazili da medjunarodna zajednica zbog nekooperativnosti RS ne kaznjava i Federaciju, zahtjevajuci da se donatorska konferencija odrzi a novac planiran za obnovu na podrucju Federacije utrosi na realizaciju vec gotovih projekata.

Hoce li medjunarodna zajednica i njeni predstavnici u BiH odrzati svoje obecanje o kaznjavanju neposlusnih i nagradjivanju kooperativnih potpisnika Daytonskog sporazuma, vidjet ce se vrlo brzo. U svakom slucaju sve je ocitije da Zapad nije spreman beskonacno dugo cekati na "balkanska usaglasavanja". Ne treba zaboraviti da svijet bez nas vrlo lako i bez glavobolje moze zivjeti, a mi bez svijeta, tacnije njihovog novca tesko mozemo stati na vlastite noge. Vrijeme je zaista novac i u ovom slucaju radi se o, po sve Bosance I Hercegovc, veoma bolnoj istini.

DRAZEN SIMIC