STRANO TUMACENJE VLASTITOG JEZIKA

AIM, Skopje, 18.02.1997

Izmedju silnih osporavanja sto ih Makedonija trpi od svojih susjeda, jedno od najapsurnijih i svakako najbolnijih je ono u vezi sa postojanjem samostojnog makedonskog jezika. Susjedna Bugarska , naime, ne da cuti kako Makedonci govore vlatsitim jezikom, koji je nasilno srbiziran u desetljecima zivota u bivsoj zajednickoj drzavi. Zbog ovakvog stava bugarska noemnklatura, mada je prva priznala postojanje nezavisne Makedonije, jos uvijek nije potpisala ni jedan znacajniji medjudrzavni sporarzum, bez koga je nemoguca dobrosusjedska saradnja, za koju se, inace, transparentno zalaze. Bugarske vlasti jednostavno nece dvojezicne sporazume kako bi izbjegle priznati postojanje makedonskog jezika. Utoliko se cudnijom doima cinjenica da Makedonci do danas nemaju vlastiti Rijecnik sa tumacenjima, nego se njihova lingvisticka samosvjest oslanja na Veliki trotomni rijecnik sa srpsko-hrvatskim tumacenjima, napravljen u neka posve drugacija vremena.

Prije nekih dvije godine u knjizarama se pojavilo novo fototipsko izdanje istog Rijecnika, a obiljezavanje tog "izdavackog poduhvata" obiljezeno je i prisustvom citavog drzavnog vrha na gala promociji. Inventivni izdavaci iz "Djecje radosti", sad je potpuno svejedno da li su im motivacije bile cisto komercijalne ili su pak prepoznali sustinsku potrebu naucne i druge javnosti, napravili su odlican poslovan potez, ali su time, na izvjestan nacin, pokvarili raspolozenje jednog broja ljudi, posebno onih sa istancanijim nacionalnim osjecajima, kojima se pojava jednog takvog kapitalnog djela u kome se makedonske rijeci tumace na stranom jeziku (ili jezicima) ucinila uvredljivom. Ipak, a to u Makedoniji nije retkost, sve je proslo relativno mirno, a tek kad je stvar "legla", znaci negdje ovih dana, u naucnoj javnosti i u dijelu medija, svjetlost dana ugledala je ideja o konacnoj finalizaciji vlastitog Rijecnika sa tumacenjima, sto bi trebalo da trajno valorizira sve napore makedonske lingvistike i leksikografije.

Jos 1945. godine jamacno naznacajniji makedonski jezikoslovac pokojni Blaze Koneski napravio je Gramatiku makedonskog jezika, a nesto kasnije i odgovarajuci vokabular i to je bila podloga za sazdavanje dvojezickih rijecnika. Ova cinjenica svjedoci da, bez obzira sto se radi o jeziku koji je relativno kasno standardiziran, lingvisticka tradicija u Makedoniji i nije zanemarljiva. Vremenom, u bibliotekama su se pojavila tri toma Rjecnika narodnih pjesama kojima je velik broj rijeci vec obradjen. Isto tako, strucnjaci tvrde kako je potpuno gotov i cetvrti tom i pitanje je "tehnike" kad ce on biti "ukoricen". Iz naucnih krugova, poslednjih dana, stizu uvjeravanja kako je do sada skupljeno oko 60.000 rijeci, a za neke ima i po 5.000 popratnih listica, i u tom obimu je renoviran cjelokupni leksicki fond i sa teorijskog aspekta rijeseni svi leksikoloski problemi. Prema mislenju tih istih ljudi, potreban je tek jedan istinski napor drzavnih organa, sto bi reklo znacajnija finansijska potpora i Makedonija bi dobila vlastiti Rijecnik sa tumacenjima. Upravo na tom planu i nastaje najveci nesporazum. Ocigledno i ovdje se radi o vrzinom kolu medjusobnih optuzivanja i osporavanja. Na isti nacin na koji naucnici prozivaju nadlezno ministarstvo i citavu drzavnu strukturu, ovi drugi sumnjice naucne potencijale. "Ne oskudjevamo u strucnim potencijalima, u institucijama i pojedincima, za realizaciju projekta koji ima sustinsko znacenje za postojanje jednog jezika, pa i drzave, no ne smije se dozvoliti da bjeze strucnjaci iz ove oblasti", rekao je ugledni lingvist dr. Petar Atanasov prilikom proslave 50-godisnjice Filozofskog fakulteta. On inace smatra nedopustivim da se u nadleznim institucijama odbijaju projekti u vezi sa spornim rijecnikom, a finansiraju se knjige o Polisariju ili Palestincima, na primjer. Takodje smatra da ce se tek vidjeti steta koja je napravljena obrazovanju i sve to u vrijeme kad pojedini susjedi ne priznaju niti makedonsku kulturu, niti jezik. I dr. Dragi Argirovski iz Instituta za jezik "Krste Misirkov", dakle ustanove u kojoj bi se trebao napraviti Rijecnik, cijeni kako pare koje drzava izdvaja za Institut nisu dovoljne za funkcionisanje ove visokostrucne organizacije. Prema ovdasnjim regulama, inace, parametri po kojima se izdvajaju sredstva za nauku su istovjetni, a ustanove ovoga tipa ne mogu samostalno zaradjivati novac, kao to je to slucaj sa nekim drugim, prije svega, tehnickim institutima.

Sa druge strane, lako ke primijetiti veliki odliv strucnjaka iz "Misirkova", ali to je bilo i u vrijeme kad se tamo sasvim pristojno zivjelo. Ocigledno, mladi ljudi mnogo teze pristaju na mukotrpni i samozatajani rad u pozadini i biraju transparentnija mjesta, kao sto su fakulteti. Zanimljiv je jos jedan paradoks. U Republici Makedoniji ima 25 maucnika u oblasti staroslovenskog jezika, medju kojima je 10 doktora, ali vecini njih specijalizacija je ogranicena na izucavanje fenomena do 14. vijeka. U kostac sa savremenim problemima leksikologije i leksikografije uhvatilo se samo dvoje strucnjaka. Mlada Makedonija nije izuzetak sto se tice postojanja Rjecnika sa tumacenjima, akademik Blaze Ristovski koji se i sam okusao na ministraskim poslovima, smatra da bi, s obzirom da se radi o kruni nacionalne leksikografije i posebno zbog medjunarodne afirmacije makedonskog jezika, drzava morala pokazivati vise brige za ovaj problem. Drugim rijecima, on ocekuje zamasna budjetska izdavanja za jedno temeljito dopunjavanje leksickog fonda i njegovu naucnu valorizaciju.

U odbranu ideje o konacnoj realizaciji nacionalnog vokabulara ustali su i neki ovdasnji mediji. Tako je skopski "Dnevnik", privatna novina koja je do sada pokazivala mnogo vise osetljivosti prema nekim manjkavostima ove vrste od ostalih, proglasavajuci jezik "jedinom otadjbinom", pozvao je proglasavanje vanrednog stanja i formiranje lingvistickog "komiteta nacionalnog spasa". Dr+avi se uglavnom prigovara zbog nonsalantnog odnosa kada je u pitanju jedna od nacionalnih odrednica, tim prije sto se sluzbeni jezik sve cesce zloupotrebljava i iznutra i izvana.

Pise: BUDO VUKOBRAT