SABOR PROTIV USTAVA

AIM, ZAGREB, 17.2.1997. "Nasa drzava je laicka i mora biti neutralna prema svim vjerama, a to nacelo narusavaju ugovori koje smo sklopili sa Svetom stolicom. Odredbe po kojima bi svecenici postali maticari, to jest drzavni cinovnici, mogu dovesti do nametanja jednog svjetonazora ostalim gradjanima. Sto ce biti kada i druge vjerske zajednice zatraze sklapanje slicnih ugovora?"

• "Posto se na los nacin i kanonskom pravu daje zakonska osnova, s obzirom na primjenu ustavnog nacela o ravnopravnosti vjerskih zajednica, naci cemo se pred nepremostivim problemima. Kako cete, naprimjer, sutra jednoj vjerskoj zajednici osporiti da se pozove na serijatsko pravo?"

• "Ovaj ugovor nije u skladu sa nasim ustavom, odnosno dira u nas suverenitet. A pored toga ako se slican ugovor ne potpise i sa drugim vjerskim zajednicama onda se narusava pravo jednakosti gradjana".

Prosjecni poznavalac hrvatskih prilika, a pogotovo onaj van Hrvatske, povjerovat ce kako ova tri citata, koji se odnose na nedavno ratificirani ugovor o pravnim pitanjima izmedju Vatikana i Hrvatske, sasvim sigurno dolaze odreda iz redova oporbe. No, prevarili bi se. Prvu tvrdnju i sumnju izrekao je nitko drugi doli cuvar drzavnog pecata, predstavnik desnog krila HDZ-a, kontroverzni Ivan Milas. Drugu je izgovorio predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske Ivica Racan, a trecu potpredsjednik Socijalno liberalne stranke, nekadasnji sudac Ustavnog suda Vladimir Primorac.

No, Milas nije bio jedini HDZ-ovac koji se suprostavio nacinu na koji je doslo do sporazuma i kako je posao obavio potpredsjednik vlade dr. Jure Radic. Pridruzilo mu se, nesto javno, a mnogo njih vise u kuloarima, veci broj njegovih kolega, ukljucujuci i jos jednog jastreba - Vicu Vukojevica.

Sve je po, tko zna koji put, mirisalo na jos jedan debeli sukob unutar vladajuce stranke, pa je cak bilo i kalkulacija da bi Sabor mogao odbiti ratificirati sporazum. Kao i obicno onda je proradila vec poznata i poslovicna stranacka stega, pa je za ugovor glasalo 75 zastupnika. Protiv su bili SDP-ovci i Istarski demokratski sabor sa nekolicinom liberala, a ostali su se suzdrzali.

Hrvatska je tako prva zemlja na svijetu koja odnose sa Vatikanom rjesava na potpuno nov nacin, a ne kao sto je to do sada bilo putem konkordata koje je Sveta stolica sklapala s drzavama u kojima je Katolicka crkva prestala biti drzavnom, ili to nikada nije ni bila.

Postoji nekoliko verzija nagadjanja zasto je bas desna struja HDZ-a bila protiv ugovora, iako ni onoj liberalnoj nije bilo pravo, ali je mudro sutjela? Prema nekim tvrdnjama ugovor su htjeli stopirati HDZ-ovi desnicari, povezani s hercegovackim franjevcima, jer prema njihovom tumacenju favorizira se dijecezanski kler. Primjerice, Republika Hrvatska nece uzeti u obzir molbu za gradnju vjerskih objekata bez prethodnog pismenog pristanka biskupa, a zna se da franjevci i drugi crkveni redovi imaju svoje generale i ne podlijezu pod biskupsku vlast.

Drugi, pak, misle da je sustina u tome sto se Crkvi daje prevelika vlast, a opce je poznato da Vatikan i sluzbeni Kaptol nisu skloni desnici. Trece misljenje pak temelji se na najavi da ce uskoro sa Vatikanom biti potpisan poseban ugovor o imovinskim odnosima, a to znaci da Katolicka crkva nije zadovoljna sadasnjih zakonom o povratu imovine, jer po njemu bit ce joj vracen tek manji dio. A ako bi se Zakon mijenjao, to jest sklapao novi medjunarodni ugovor, koji je pravno jaci od zakona, mnogi bi sadasnji novokomponirani kapitalisti ostali bez imovine. Konacno, ne treba zanemariti ni procjene da ovakav ugovor, koji Hrvatsku doista pretvara u katolicku drzavu, HDZ-u moze vise skoditi nego li koristiti, pa pojedine ostre reakcije iz HDZ-a ne treba uvijek povezivati samo sa "prljavim rabotama".

Koliko je, pak, sukob ostar, bez obzira sto je u glasanju proslo sve glatko, najbolje ilustrira polemika sto je vodjena na saborskom Odboru za Ustav, poslovnik i politicki sustav kada je Milas bijesan izjavio kako "ugovor nije sveta krava da se o njemu ne bi smjelo razgovarati", na sto mu je potpredsjednica vlade Ljerka Mintas-Hodak odgovorila da se "tu ne radi o svetim kravama nego o Svetoj stolici".

No, bilo kako bilo ugovor je ratificiran u ime visih interesa i da se ne bi zaostravali odnosi s Vatikanom, koji su za Hrvatsku od izuzetne vaznosti. Njegove odredbe su takve da ce crkveno (katolicko vjencanje) biti izjednaceno sa civilnim (drzavnim), vjeronauk i sluzbeno postaje izborni predmet u skolama, Crkva je dobila status pravne osobe, osigurava joj se pravo na osnivanje skola, s tim da bi drzava preuzela obaveze njihova izdrzavanja. Crkva ulazi u hrvatsku vojsku i policiju, gdje ce dusobriznici biti drzavni sluzbenici, a otislo se toliko daleko da ce odluke crkvenih sudova dostavljati drzavnom sudu radi primjene gradjanskih ucinaka odluke. Ili, u slucaju sudske istrage nad klerikom, predvidjene Krivicnim zakonom, sudske su vlasti o tome prethodno duzne obavijestiti nadlezne crkvene vlasti.

Ivica Racan pita na kojoj se ustavnoj odredbi temelji ugovorena razdioba ovlasti u postupku sklapanja braka? Zasto postupsci predstavnika vjerske zajednice prelaze okvire obavljanja vjerskog obreda i poprimaju znacaj i odgovornost vjerskog sluzbenika? Iz kojeg tog ustavnog clanka proizlazi duznost drzavnog suda da postupi po odluci crkvenih sudova? Ovim ugovorom - po Racanovom misljenju - ucinjena je ogromna steta i Hrvatskoj i Svetoj stolici.

Vladimir Primorac obrazlozio je svoju tvrdnju o zadiranju u suverenitet Hrvatske primjerom o nadleznostima crkvenih sudova, te uvodjenjem nekakvog polovicnog imuniteta. Nadalje, za obavezu da dijecezanski biskup odlucuje o potrebi izgradnje crkvenih objekata i izabire lokaciju u dogovoru sa nadleznim drzavnim vlastima kaze da se protivi svakoj logici urbanistickog uredjenja i struke.

Hrvatska je diplomacija ocito napravila jos jedan ogroman gaf, a nije ni cudo kada je autor ovog ugovora covjek koji je po obrazovanju gradjevinar, ali zato po uvjerenju klerikalac. Pa, ipak ostaje jedno kljucno pitanje: zasto je Vatikan inzistirao na ovakvim rjesenjima koja se u krajnjoj liniji protivna novim strujanjima u Crkvi i zasto je bas za ovaj eksperiment, koji je dobrano uzdrmao i tako labavo jedinstvo HDZ-a, odabrao bas Hrvatsku?

Ne pusu li u Rimu neki novi radikalisticki vjetrovi koji bi da Crkvi vrate ono sto je nekada imala? Sveti otac Ivan Pavao Drugi zasigurno ce biti zapamcen kao znacajan papa koji je dao veliki doprinos reformi crkve, sve dotle da se ispricao za zlocine koje je Crkva pocinila, da je priznao Darwinovu teoriju, da je donekle rehabilitirao Giordana Bruna, da se usudio ustati protiv nehumanog kapitalizma... Ali taj isti papa rado se petlja u politiku, pa ce tako sa zebnjom pratiti poljske izbore i navodni povratak komunista, upozoravati na opasnosti od ljevice, petljati se i izravno uticati na stavove o abortusu... Moze li se mozda sve to pripisati njegovoj starosti i cinjenici da je unutar Vatikana pobjedila struja konzervativaca?

U svakom slucaju ugovor Hrvatske sa Vatikanom je presedan po mnogo cemu, a ponajprije po tome sto je u dubokoj suprotnosti sa Ustavom.

GOJKO MARINKOVIC