VLASTOLJUBIVOST BEZ GRANICA

Zasto je doslo do sukoba Sulejmana Ugljanina i Islamske zajednice Sandzaka

Prevelike ambicije nacionalnih vodja odvele su mnoge narode u ambis. Nova lokalna (muslimanska) vlast u vise sandzackih gradova hoce da vlada i u dzamijama. To je sustina sadasnjeg sukoba

AIM, Beograd, 14. 2. 1997.

"Protjeracu ga iz Sandzaka i Evrope" porucio je, prilikom jednog skupa u mjestu Ribarici, predsjednik Muslimanskog nacionalnog vijeca, dr Sulejman Ugljanin, predsjedniku Mesihata (Starjesinstva) Islamske zajednice Sandzaka, Muameru efendiji Zukorlicu. Vjernici su bili prvo sokirani, a zatim poceli sve glasnije da negoduju. Ta poruka je, u sustini, predstavljala vrhunac otvorenog sukoba politicara i duhovnika. Tako nesto malo je ko ocekivao - cesto govore Sandzaklije, insistirajuci da im se ne objavljuje ime i prezime, jer "to u ovom vremenu moze mnogo da kosta". Pri tome vecina podsjeca da je svojevremeno Ugljanin u velikoj mjeri pomogao Zukorlicu da bude izabran za prvog covjeka Islamske zajednice Sandzaka, koga zvanicna vlast u Srbiji jos uvijek ne priznaje, iako je on na taj polozaj dosao na regularno odrzanim izborima unutar ove vjerske zajednice. Ministarstvo vjera Srbije zvanicno kontaktira samo sa nizim instancama Starjesinstva - odborima - mada niko sa pravne i teoloske strane ne moze da objasni zasto je to tako.

Upuceniji tvrde da se radi, prije svega, o personalnom sukobu dvije licnosti koje, svaka na svoj nacin, imaju najveci uticaj na tamosnje Bosnjake - muslimane. Zukorlic je za vrijeme kriznih i ratnih godina uspio da organizuje izgradnju nekoliko dzamija, cime je u vjernickim masama dobio poene izuzetne vrijednosti. Isto tako, Islamska zajednica se finasijski osamostalila, zahvaljujuci prevashodno dobrovoljnim prilozima vjernika, ali i pomoci sa strane. U vrijeme najvece izolacije sadasnje Jugoslavije, Odbor iz Novog Pazara uspio je da uveze 20.000 primjeraka prijevoda Kur'ana, poznatog orjentaliste Besima Korkuta. Prijevod je stampan u Parizu, a donator je bila jedna vjerska institucija iz Saudijske Arabije.

Drugim rijecima, Islamska zajednica Sandzaka je radila punom parom, bez obzira na politicku klimu i represije koje je vrsila policija, a jedno vrijeme i bivsa JNA, odnosno Vojska Jugoslavije u Sandzaku. Ugljanin je sve to vrijeme bio u inostranstvu zbog potjernice, izdate od nadleznog organa, zbog podrivanja ustavnog poretka i terorizma. Pred izbore vratio se u zemlju bez ikakvih problema, sto je izazvalo razlicite komentare i nagadjanja da se radi o precutnom dogovoru vladajuce stranke i muslimansko-bosnjacke koalicije pod Ugljaninovom kontrolom. Jer, nijedna pravna drzava ne bi mogla da predje preko tako teske, odnosno jedne od najtezih optuzbi.

Ugljanin je trenutno zvanicno predsjednik Muslimanskog nacionalnog vijeca, cije je glasilo "Sandzacke novine" pokrenulo pravu hajku na Islamsku zajednicu i njenog predsjednika. Koristi se nekadasnji recept beogradske "Politike" pod malo dopunjenim nazivom "Pisma, reagovanja, polemike". U napisima potpisanih i nepotpisanih citalaca mogu se procitati i ovakve poruke: "Koalicija Tutic, Zukorlic i JUL". Hajro efendija Tutic je, inace, predsjednik Odbora Islamske zajednice Novog Pazara, vispreni "diplomata" , koji je uspijevao u najkriticnijim vremenima da odrzi odnose sa zvanicnim vlastima kako bi se smanjile tenzije. Nikome nije jasno, od vjernika i umjerenih politicara, kako je redakcija ovog lista uspjela da poveze dvojicu duhovnika sa jednom ateistickom strankom, koja je na ovim izborima "porazena do koljena".

Iza ove hajke, u sustini, kriju se ambicije Ugljanina i njegovih najblizih saradnika da ne vladaju "samo u opstinama nego i u dzamijama" zaboravljajuci pri tome ustavno nacelo odvojenosti vjerskih zajednica i drzave. Predsjednik Mesihata IZ Sandzaka, Muamer efendija Zukorlic, je u tom pogledu vrlo odredjen:

• Mi jedino trazimo da oni rade svoj posao, a mi svoj. Ima isuvise nerijesenih problema u gradu. Neka oni, kao lokalna vlast, popravljaju stanje u bolnicama, skolama, sto im je osnovni zadatak". On navodi i primjer da je od oko 120 dzamija u Sandzaku vise od pola izgradjeno bez kompletnih gradjevinskih dozvola, jer se na njih cekalo po pet- sest godina, a vjernici su morali da obezbjedjuju molitveni prostor.

Jedan od direktnih povoda sukoba Ugljanina i Islamske zajednice bio je i strajk gladju ucenika novopazarske Medrese (srednja islamska skola), koga su inspirisali, prema nekim izvorima, ljudi iz lokalnih politickih krugova, kako bi se potkopao Zukorlic. Softe, kako se najcesce nazivaju ucenici Medrese, uselili su se u novu zgradu na pocetku ove skolske godine. Trojica vodja strajka su izbaceni iz skole, a Ugljanin se stavio na njihovu stranu, sto je potkrijepilo pomenutu tvrdnju. Ocigledno, pojedinim politicarima, iz muslimanskih redova, zasmetalo je osavremenjivanje Medrese, vjerovatno i zbog toga sto su napajani u inostranstvu i nekim idejama koje se ne mogu "nakalemiti" na pripadnike islamske vjere u Evropi. Uostalom, uprava Medrese se pozvala na Ustav po kome su vjerske institucije odvojene od drzave, pa prema tome probleme unutar njih ne moze rjesavati nijedna politicka stranka, ili partija, bez obzira da li je muslimanska ili nije.

U duelu Ugljanina i Zukorlica, dobija se utisak, prvi akter ima veoma male sanse. U prvom redu, Zukorlic ima iza sebe duhovnu, ali i zakonsku zaledjinu. Ima, takodje, vecinu vjernika iako se mnogima zamjerio zbog otresitosti. U njima Ugljanin trazi svoje saveznike, a javno se govori i o mogucnosti osnivanja paralelnog Mesihata. Veoma je bitna cinjenica da je Ugljanin pobijedio na izborima zahvaljujuci najvecim dijelom upravo vjernickim masama i imamima (hodzama), koji su vjernicima, bez mnogo ustezanja, sugerisali da glasaju "za nase". Ta uzajmna ljubav trajala je dok bosnjacko - sandzacka koalicija nije osvojila vlast, koju je shvatila mnogo sire nego sto to pravila politicke igre dozvoljavaju.

Ugljanin je, izgleda, veoma nervozan i zbog toga sto se vise u Sarajevu ne kotira dobro cak i medju onim krugovima, koji su u njemu gledali mucenika i borca za "muslimansku stvar". Zamjera mu se da je zaboravio na ideje o sandzackoj kulturnoj autonomiji i jos mnoge druge stvari koje je ranije obecavao.

Istini za volju, ni o Zukorlicu nema najbolje misljenje reis-ul-ulema Islamske zajednice BiH, dr Mustafa Ceric, tako da su u tom pogledu dvojica sandzackih "suparnika" na istim pozicijama. Izgleda da je jedino na samim Sandzaklijama da dobro izvagaju i odmjere ko je vise ucinio na njihovom opstanku u proteklim dramaticnim i tragicnim godinama. Mozda je to do sada njihov najtezi i najozbiljniji ispit duhovne i politicke zrelosti.

(AIM) Ejub Stitkovac