SANSKI MOST - KASIKARA I TUNEL DEMOKRACIJA

SANSKI MOST, 14. 02. 1997. (AIM) "Sve rijeke teku prema uscu samo Sana tece prema Mehmedu Alagicu", tako nam je slikovito stanje u Sanskom Mostu opisao slucajni poznanik, inace - kako sam kaze - jedan od onih koji bas i nije navikao na "spahiluke", kako naziva Sanski Most.

"Ma nisam se ja za ovo borio i skako po Vlasicu i ostalim planincugama. Nije ti bitno jesi li bio u ratu ko dobrovoljac, ili u Njemackoj kao izbjeglica. Bitno je, stari moj, da si dobar sa Babom i njegovim ljudima."

Sadasnji Babo ovog kraja je pomenuti Alagic, po zanimanju general a na radnom mjestu nacelnika opcine Sanski Most. Jedan od tezih trenutaka mu je, vele, bio kada je saznao da se mora povinovati naredjenjima iz Kantona, odnosno predsjedniku Mirsadu Veladzicu. Cak je pregovarao sa Hrvatima da mu dopuste osnivanje zasebnog kantona. Nije proslo.

Sanski most danas predstavlja varosicu u koju se u posljednjih nekoliko mjeseci vratilo 20 hiljada ljudi. Navodno, niko od njih nije imao problema da pronadje posao, narocito kada se radi o strucnom i obrazovanom kadru. Kada je rijec o smjestaju, odnosno povratku na svoje, prednost su imali borci 7. koruspa.

"Ama, ovdje sva ona prica o povratku izbjeglica lako moze pasti u vodu", govori nam Mehmed K, koji se vec drugi put iz Njemacke vraca u Sanski Most u izvidjanje. "Za posao, kazu, nema nikakvih problema. A za stan nista se ne zna. U mojoj je porodicnoj kuci neki borac koga ja stvarno postujem. Ali, ima i mene u ovom ratu. Radio sam kao logisticar, i to sa Alagicevim potpisom. Imam vrlo urednu dokumentaciju sa podacima o novcu koje sam predao ovdje za 7. korpus. To nije malo para, vjerujte mi. A kada su nas vrbovali za rad u logistici, receno je da cemo imati status boraca i sve sto uz to ide. Kako vidim, daleko je taj dan kada ce mi se bilo sta priznati. A znate i sami, 5 . i 7 . Korpus su bili najbolje opremljeni i naoruzani bas zaslugom nas Krajisnika, logisticara. A vidi sad. Ne mogu se vratiti ni na svoje, a kamoli sta drugo. Bavim se mislju da zaboravim na svoju Sanu i odem lijepo u Ameriku ili Kanadu..."

U Sanskom Mostu je pored mnogih novotvorenih kafea, nedavno otvorena i knjizara, a od samog oslobodjenja djeluje i Radio Sanski Most. Zaposleni placu nisu primili od septembra mjeseca i, kako kazu, na pamet im ne pada da strajkuju:

"Strajkuj ti, prijatelju, lako je tebi. Ti ode u Sarajvo. A, sta meni treba da me ovdje odmah istjeraju iz stana, da me mobilisu. Ionako svako malo imamo nako postrojavanje, smotru, sta ti ja znam.Valjda da nacelnik ne zaboravi da je i general" govori jedan od tonaca i kune se da ce doci u Sarajevo i u redakciju AIM-a baciti kasikaru ako mu pomenemo ime.

Kasikare su, inace, jedno od sredstava koje ovdje sluzi za visestruku upotrebu. Kada neko nece da izadje iz stana (bilo da je stan njegov ili tudji), prijeti mu se kasikarom. Kad mladica ne grize,u rijeku se baca kasikara i ribe ima koliko volis. Kad ti neko bez vozacke dozvole i registracije osteti auto, "pravni lijek" je, naravno, kasikara. Cijena joj je prava sitnica - l0 DEM.

Kulturno zabavni zivot u Sani je skroman, ali narod koji se sve vise okuplja po kaficima i slicnim objektima uziva prepricavajucu aktuelne traceve. Onaj o ministrici poljoprivrede Kantona koja je cijeli rat provela u Sanskom Mostu "medju cetnicima" je vec zastario. Najnoviji je onaj o izvjesnom gospodinu koji je na samom pocetku rata bio dragovoljac HVO-a, a potom se predomislio i kao neka vrsta sefa logisticara postao lijeva ruka generala Alagica. Putovao je po Europi i sakupljao donacije sto su ih "odradili" Kraisnici na svojim vec legendarnim sijelima. Znate ono - skupi se 200 ili 300 Krajisnika u program se direktno javi General i - lova kaplje kao luda. Tako je 7. Korpus izrastao u "silu nebesku" obucenu i naoruzanu k'o sam NATO. Rezultati takve opremljenosti vec su usli u vojne udzbenike, i to nije nimalo sporno. Sporno je, medjutim, 300 hiljada maraka koje je pomenuti logisticar, po pricama iz sanske carsije, negdje jednostavno - zaturio. Zatajio, ili oteo, ili...Para uglavnom nema, a "lijeva ruka" od tad vise nije draga ni nacelniku Alagicu...

Druga prica kaze da je jedan od priljeznih savjetnika gospodina Alagica nakon truckanja od 100 kilometaram u pravcu Bihaca predlozio da se od Sane do Bihaca kopa tunel. I, vjerovali ili vne, ideja bi mu prosla da se u to vrijeme nije desila ona nezgoda u podvodnom tunelu izmedju Francuske i Engleske. Tako su i ovdje shvatili da je jednostavnije popraviti cestu dugu tridesetak i nesto kilometra kaljava puta sto vodi prema Sani...

GORAN DZAMASTAGIC