GODINA NOVOG ZAPLETA

Na prvi pogled izgleda da je arbitraza bila popustljiva prema Srbima, ali konacno rjesenje zavisi od toliko nepredvidljivih dogadjanja od Istocne Slavonije do Mostara da je svaki zakljucak neutemeljen.

Banjaluka, 14.februar 1997. (AIM)

Brckom ostaje jos godina dana iscekivanja. Sa ovog "bureta baruta", koje je jos u Dejtonu polozeno u sami temelj jedne do sada nevidjenje drzavno-entitetske zajednice, ponovo je solomonska vjestina Robersa Ovena skinula fitilj. Arbitri vec pakuju karte i dokumenta, a njihovo rjesenje uglavnom lici na crtez u pijesku preko kojeg svaki cas moze preliti talas plime.

Vojnike, i RS i Federacije, prvo je NATO najurio u kasarne, a sad ih vjerovatno ceka povratak kuci i najbezizglednija od svih bitaka - opsijedanje biroa za zaposljavanje.

Uznemireni doseljenici u Brcko ce jos jednom ocaj i bijes zamijeniti nejasnom nadom. Andjelku Trninicu, koji je u grad stigao iz Jajca ucinice se kako je njegov odgovor (dva dana pred objavljivanje odluke arbitraze) na pitanje "kuda ce ovaj narod", ipak bio isuvise mracan: "Ako krenu na nas, zna se, boricemo se. Mozda nam majcica Srbija pomogne, mozda ne. Vjerovatno nece. U Milosevica mi vise nemamo povjerenja. Mozda jos samo u Seselja. Ako i on zakaze, ako dodje do belaja, mi u Srbiju necemo nikad preci. Prije cemo po bijelom svijetu, po Australijama, Kanadama..." Povratak na ognjiste u Jajce nije mu ni na kraj pameti.

Sve je odlozeno, ali u ovom trenutku Brcko postaje vazan signal o odnosu medjunarodne zajednica prema tempu i pravcu rjesavanja "bosanskog pitanja".

"Svima ce se prvo uciniti da je ovo popustanje Srbima", kaze kontoverzni i slavni americki novinar Roj Gatman. Cak ce se to uciniti tako i Srbima koji su po prvi put od pocetka sukoba u Bosni govorili o "fer odnosu" i poceli javno da zale sto od pocetka nisu ocestvovali u radu arbitraze (dr Dusko Jaksic, clan ekspertskog tima).

Srpska kooperativnost

Srbima se, izgleda, sve vise svidja "da budu kooperativni". Oni pocinju da razumijevaju da nije sav svijet protiv njih. "Arbitrazni sud nece donijeti odluku koja bi dovela do haosa i destabilizacije mira", govorio je (8. februar), sa naglasenim povjerenjem u instituciju, poslije dolaska iz SAD podpredsjednik RS prof. Dragoljub Mirajnic. Srbi, dakle, sve ociglednije pocinju da tumace "svijet" kao nesto sto i nije samo "tamni vilajet" i zbog cega se zivot citave jedne generacije i ne mora nuzno prometnuti "na ratnoj stazi". A od shvatanja da nisu svi "srbozderi", ni da Srbi nisu nikakav "izabrani narod" u istorijskoj misiji do kooperativnosti, ne mora biti veliki korak.

Problem ce naravno nastati kada se bude cijenio stepen kooperativnosti: da li je to sto su Srbi spremni da cine onoliko koliko medjunarodna zajednica ocekuje. Ipak, manje - vise je jasno da kad Srbi promijene i gard, to ce po odnose u danasnjoh Bosni i Hercegovini biti znacajno.

Malo ko ce se tome obradovati u Federaciji. Osjecaj da je odluka arbitraze o Brckom znak naklonjenosti Srbima svakako ce odnose u samoj Federaciji uciniti slozenijim. Prvo ce politicari koji predstavljaju Bosnjake zaostriti odnose prema medjunarodnoj zajednici, koja ce, naravno uzvratiti jace nego ikad do sada, sto ce kod Bosnjaka raspaliti prigusenu vatru o tome kako je citav svijet ustao protiv njih. Kod takvih kolektivnih raspolozenja nije ni vazno sta je zaista istina, ali posljedica moze biti da Bosnjaci pocnu sebe da dozivljavaju slicno kao sto su to cinili Srbi protekle pola decenije.

Sto se tice Hrvata, to ce samo ucvrstiti njihov osjecaj da je Federacija "nova tamnica hrvatskog naroda". Jer, eto, Srbi

• iako kroz iglene usi - ostadose "svoji na dejtonskome", a njima, Hrvatima, ostase Bosnjaci kao "kamen oko vrata".

Velika iscekivanja

Bosanski Srbi koji ce sa manje sumanute gordosti citati parole po zidovima ("Brcko je srpsko i ostace srpsko - Arkan") nisu jos ni svjesni sta je njihovo glavno oruzje u buducnosti: sve mobilizacije i tenkovi, skriveni u sijenu Seseljeve velike prijetnje, od manje su im koristi nego pomoc koja je stigla od tromjesecnih beogradskih - prije svega studentskih - demonstracija.

Beogradski studenti su smeksali svjetsko javno mnijenje za koje su Srbi prosto Srbi, ma sa koje strane Drine zivjeli. Oni su jedna od rijetkih slika koja je otisla u svijet, a da su tamo prihvatili kako Srbin moze da ne bude samo bradata, iskezena spodoba u maskirnoj uniformi koja se bas sprema da ispali granatu na Sarajevo. Beogradske demonstracije se srpskoj strani svakako stvorile klimu u kojoj ce i ona biti tretirana kao partner, a ne kao divljaci koji su iz nekih nerazumljivih i magijskih razloga rijesili da ni po koju cijenu nece da zakopaju ratnu sjekiru.

Naravno, valja podsjetiti da je oprez s kojim je medjunarodna zajednica pristupila razmatranju statusa grada Brckog u dobroj mjeri posljedica tragicne i kontraproduktivne brzopletosti s kojom je uradjeno predavanje Federaciji dijelova Sarajeva koje su Srbi drzali za vrijeme rata. Za masovni egzodus koji je usljedio ozbiljni analiticari su poslije sigurno nasli temeljnije razloge od alibi-optuzbi portparola: kako je sve te ljude pokrenula neodgovorna srpska televizija, a seobu, kao u skupim filmovima sa hiljdama statista, izveo "ilegalac" Karadzic.

Arbitraza nije nista rijesila, ali nije ni unistila ono sto opstaje kao zivot, pasiji mozda, ali ipak zivot desetine hiljada ljudi. Prijetnja da bi se Srbi iz Istocne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema mogli pojaviti kao naseljenici u RS i samom gradu Brckom, na zalost, uopste ne djeluje nerealno. Medjunarodna zajednica koja se u jednom slucaju zove UNTAES a u drugom SFOR, i koja i sama odrzava zakonitost spojenih posuda centralnog dijela Juzne Slavije morala bi u te podzemne tokove uvoditi red. Ako te podzemne vode nisu toliko najacale da se pred njima brane vise ne mogu ni podizati. Godina dana brcanskog "ad acta" mozda ima veze i sa tom realnoscu.

Sukob je, ipak, izbjegnut i Dejtonskim sporazumom je sacuvano dovoljno prostora da se sprovodi ili bar, u doglednoj buducnosti, u miru dopunjuje i mijenja. Tako je ono sto ce se desavati u godini novog zapleta manje vise jasno: eksperti ce prosuti milione rijeci i potrositi tone papira, narodi ce strasno trpiti razapeti izmedju straha od buducnosti i kosmarne nade, a politicari ce, radeci svoj posao, da pricaju o (ne) pravdi, ma koliko to prokleto cinicno zvucalo. Jedino jos nije jasno koji ce rezultat iz toga proizaci.

(AIM) Marko Babic

x y