KOALICIJA U PRILOG HDZ-A

AIM, ZAGREB, 11.2.1997. Opet se ponavlja scena vidjena prije svih dosadasjih izbora u Hrvatskoj: mjesecima prije opozicija je u ofenzivi i, prsteci optimizmom, najavljuje sigurnu pobjedu, ali se zatim sve preokrece i "sigurni pobjednici" pocinju davati mucave izjave i vuci sepave korake. Tada HDZ izlazi iz apatije i, s obnovljenim samopouzdanjem, relativno vjesto krpa sve vece rupe na svojoj fasadi, a u javnost se ponovno uvlaci uvijek ista sumnja: zeli li opozicija uopce doci na vlast?!

Ovaj put su povod za takve krajnje dvojbe dale dvije najvece opozicijske stranke, liberalna i seljacka, koje su objavile da ce istupiti zajednicki na lokalnim izborima i na izborima za Zupanijski dom Sabora, koji se odrzavaju za nesto vise od mjesec dana. Stupanj suradnje je prilicno nizak, ali ce dvije stranke ipak barem u nekoj mjeri zajednicki istupiti i u parlamentarnim izborima, dok se s drugima ostavlja neobavezna mogucnost dogovaranja samo na lokalnoj razini. Kao da se i u toj dvojnoj koaliciji liberala i seljaka trazio vise alibi za razbijanje dosad prilicno monolitne opozicije, posebno u Zagrebu, nego za osmisljeno suprotstavljanje HDZ-u.

U tom pravcu i idu osnovne zamjerke i prosvjedi iz drugih opozicijskih stranaka, pa se cuje da vodstvima liberala i seljaka uopce i nije cilj pobjediti Tudjmanovu stranku, nego se nametnuti kao neupitni autoritet u opoziciji, makar vladajuca pozicija HDZ-a ne bi bila dovedena u pitanje. Samo nesto blaze sumnje dolaze cak i iz redova dvaju novopecenih koalicijskih partnera, te jedan od celnih ljudi Hrvatske socijalno-liberalne stranke Drazen Budisa tvrdi da sef liberala Vlado Gotovac u koaliciji vidi mogucnost da Hrvatska seljacka stranka podrzi njegovu kandidaturu na predsjednickim izborima. Zauzvrat, on bi dopustio HSS-u da se razraste u najvecu opozicijsku stranku, i time preuzme primat koji je dosad drzao njegov HSLS.

Gotovac je, dakle, osumnjicen da je iz osobnih interesa spreman zrtvovati interes citave stranke, cije je vodjenje preuzeo prosle godine od njega, Budise. Predsjednik HSS-a Tomcic ovim je, pak,
predstavljen kao lukava i domisljata "seljacka" glava, jer je namamio Gotovca u stapske igre, dok je sam Gotovac ispao naivcina jer ce ga HSS iskoristiti da preuzme predvodnicku ulogu, ali ga u konacnici sigurno nece podrzati na predsjednickim izborima. Budisa smatra da ovo nadmudrivanje i nadigravanje dviju najvecih opozicijskih stranaka ide na stetu opozicije u cjelini, i tvrdi da je svakako trebalo inzistirati na trojnoj koaliciji, u kojoj bi se HSS-u i HSLS-u pridruzio i Racanov SDP.

No, i to se moze smatrati dijelom istih nadmudrivanja, jer i Budisa ne krije predsjednicke ambicije, sto znaci da mu je Gotovac konkurent, a druge velike opozicijske stranke pozeljna podrska na izborima. Otud laskanje seljackoj domisljatosti HSS-a i otud zauzimanje za SDP, iako je bas Budisa, a ne Gotovac, dosad gajio tipicno nepovjerenje prema SDP-u - izricito je odbijao izbornu suradnju s njima, i kada mu je to donosilo izravnu korist - drzeci u rukavu rezervnu kartu "antikomunizma" bas za uobicajena propagandna karikiranja uoci izbora. Uostalom, Budisa je upravo na toj "antikomunistickoj" matrici inicirao i proslogodisnje pregovore HDZ-a i HSLS-a ciji je neizreceni, ali vrlo opipljiv motiv bilo stvaranje neke vrste neokonzervativnog partnerstva, kojim bi se zaustavilo rast lijevih snaga u zemlji, te preduhitrilo navodnu opasnost da i u Hrvatskoj dodje do restauracije reformiranih komunista.

Budisini razlozi za ljutnju na koaliciju HSLS- a i HSS-a mogu se mozda najbolje objasniti bas time sto su rukovodstva te dvije stranke "ukrala"
njegovu ideju i primjenila je u korigiranom obliku (povezala su se medjusobno, a ne s HDZ-om). U svakom slucaju, umjetno dizanje tenzija prema "bivsim komunistima" (izraz koji se sve cesce koristi i u opoziciji), konstanta je i Budisinog i Gotovac-Tomcicevog predizbornog plana. Te tenzije ne prelaze u otvorenu kampanju, ili cak hajku protiv Racanove stranke, mozda samo zato sto tu vrstu nelojalnosti medju opozicijskim strankama biraci ne bi podrzali, te zato sto je svima jasno da je SDP odavno prestao biti "lijevom" strankom u uobicajenom smislu te rijeci (bas je ovih dana Socijalisticka internacionala odbila primiti u svoje redove hrvatske ex-komuniste, ocito procjenjujuci da je njihova stranka postala previse "nacionalnom").

Okretanjem ledja SDP-u, HSLS i HSS ocito namjeravaju odgurati tu stranku ulijevo i ovladati onim dijelom politickog centra koji ona sada zauzima. Kako SDP vrlo dinamicno raste i nije iskljuceno da u dogledno vrijeme postane i najveca opozicijska stranka, ovo ima jasan prizvuk zelje da se to osujeti i Racanovu stranku gurne prema rubu politicke scene gdje je nekoliko godina i bila. Vrlo je vjerojatno da takav plan ne moze funkcionirati, jer se ovakav SDP jednostavno nece dati odgurati ulijevo, a ako pritisci u tom pravcu budu suvise otvoreni i grubi, iz solidarnosti ce se jos veci broj biraca okrenuti toj stranci i dati joj podrsku na izborima. No, ako u ovome i ne bude efikasna, koalicija HSS-HSLS biti ce, i vec jeste, djelotvorna u necemu drugome.

To je cijepanje opozicije na dva bloka (odbacene male stranke sigurno ce potraziti mogucnost prezivljavanja u savezu s SDP-om). Time je bitno umanjena mogucnost pobjede nad HDZ-om, ili preciznije, sada ce trebati uloziti znatno vise truda da ga se pobjedi, i vjerojatno je samo plebiscitno "protiv" biraca jamstvo da ce se to dogoditi. To se jasno vidi i iz izjava duznosnika HDZ-a koji su pozdravili ovu koaliciju, toboze zato sto su se kroz nju spojile stranke koje imaju puno vise zajednickog nego sedam stranaka u
zagrebackoj koaliciji koja se protezala od ljevice do desnice. Jasno je, medjutim, da HDZ-ovce ne raduje ideoloska monolitnost dvoclane koalicije, niti ima ikakvog razloga da se time bave, nego oni jednostavno znaju da je dva manje od sedam. I da u tom omjeru rastu i njihovi izgledi da "prezive" izbore.

Ovo "prezive" nije pretjerivanje, jer je Tudjmanova stranka na posljednjim lokalnim izborima, u Zagrebu u jesen pretprosle godine, dozivjela tezak poraz (udruzena opozicija dobila je oko 65 posto glasova), a prosla je ispod svojih ocekivanja i na posljednjem odmjeravanju snaga na parlamentarnoj razini (izbori za Zastupnicki dom Sabora, istodobno sa zagrebackim). Treba podvuci da je opozicija u oba ta slucaja istupila jedinstvenije nego prije, sto su biraci odmah visoko honorirali, tako da je logicno bilo ocekivati da se to okruni i velikom koalicijom na izborima koji predstoje. Umjesto toga ucinjen je korak natrag, sto mozda i ne bi zasluzivalo poseban osvrt da su velike opozicijske stranke to ucinile iz vlastitih, makar i krivih, predizbornih procjena.

No, vjerojatnije je da su one pognule glavu pred banalnim propagandnim stereotipom kojim ih je HDZ mjesecima obasipao. To je da su koalicije raznorodnih stranaka "neprirodne" (posebno ako su medju njima "bivsi komunisti"), te da je kompromitantno ici na izbore "samo zato da se srusi HDZ i osvoji vlast". Da su ti tricavi "aksiomi" imali efekta, vidljivo je otuda sto su se latentna idejna razilazenja u opoziciji, s kojima se dosad relativno lako izlazilo na kraj, izbili na povrsinu bas pred izbore. A s tako jadnim "timingom" jedva da se moze ostvariti i aktivno, a kamoli pasivno pravo glasa.

MARINKO CULIC