VLADAVINA DUGIIH PENDREKA

Politika i nasilje

AIM, Beograd, 7. 2. 1997.

Predsjednik Srbije Slobodan Milosevic primio je 3. februara republickog ministra unutrasnjih poslova Zorana Sokolovica i njegove pomocnike za javnu i drzavnu bezbjednost, policijskog generala - pukovnika Radovana Stojicica Badzu i Jovicu Stanisica. Prijemu su drzavni mediji, posebno elektronski, dali velik publicitet.

Do njega je, naime, doslo dan posto je policija kojoj stoje na celu, brutalno isprebijala na stotine mirnih demonstranta u Beogradu. Zapravo, policajci su batinali koga su stigli: slucajne prolaznike, zene i mladice, predsjednicu Gradjanskog saveza Srbije Vesnu Pesic, sveucilisne profesore i studente, glumce, novinare i kamermane domace i strane, jednog americkog marinca... Intervencija je zapocela vodenim topovima, suzavcem i pendrecima na Brankovom mostu, kako se kaze u sluzbenom saopcenju MUP, radi "deblokade saobracaja",a nastavila se po cijelom Centru. Specijalci sa isukanim pendrecima opkoljavali su u malim ulicicama gradjane, premlacivali ih na Terazijama i Trgu Republike, upadali i mlatili prisutne na Filozofskom fakultetu. Batinaski pir je trajao vise od dva sata.

O svemu ovome, predsjednik Srbije i njegovi "prvi pendreci", za javnost nisu progovorili ni rijec. Naprotiv - "odato je priznanje" za uspjesnu akciju na Kosovu u kojoj je pohapseno 66 "pripadnika teroristickih organizacija". Milosevic je iskoristio priliku da kaze kako "nasa drzava nece dopustiti da postane poligon za terorizam". Ocito, predsjednik je mislio na onaj terorizam koji nije u reziji njegove policije.

PORUKA

Ipak, ovaj susret na predsjednikovom kanabetu, mnogo je vise od puke formalnosti i ubiranja jeftinih politickih poena. Cinjenica jeste, da je javnost dugo uznemirena teroristickim akcijama na Kosovu (ubojstava policajaca, atentat na rektora Sveucilista u Pristini itd.) i neuspjeha policije u pronalazenju pocinioca. Medjutim, korjen narecenog lezi u politickom pristupu rezima statusu Kosova i tamosnjoj albanskoj vecini, a ne u vecoj ili manjoj efikasnosti MUP. To dobro znaju i Milosevic i njegov policijski vrh. Isticanje, uspjesne antiteroristicke akcije ocigledno je imalo za cilj poruku medjunarodnoj zajednici i albanskim politicarima da aktuelne vlasti i dalje imaju "cvrste argumente" za eventualne buduce pregovore i da se o tome povodu racuna.

Sve ostale poruke ticu se postizborne politicke krize u Srbiji. Od njenog pocetka, spekulira se o drzanju policijskog vrha. Govorkalo se, izmedju ostalog, da Sokolovica nitko ni za sta ne pita, da su odnosi izmedju Stanisica i Stojicica zahladili, da se ne zna tko zapravo komanduje MUP i slicno.

Posebnog odjeka imale su "provjerene informacije" da su pomocnici ministra (posebno Stanisic) bili protiv izvodjenja policije na ulice, zahtjevali umjerenost i rjesavanje krize politickim putem, te da je JUL predsjednikove supruge dr Mirjane Markovic, vrsio pritiske da se ova dvojica smjene. Slikanje na kanabetu sve trojice sa Milosevicem, islo je za tim da pokaze kako je u policijskom vrhu sve u najboljem redu. Izmedju ministara i pomocnika, ne samo da cvate sloga i suradnja, nego su sva trojica i krajnje efikasni kad su u pitanju najvazniji interesi drzave i gradjana. Na izvjestan nacin, ovaj prijem je trebao opovrci i spekulacije da ce u predstojecoj rekonstrukciji Vlade Srbije, Sokolovic ostati bez portfelja. Zajedno s njim, tumaci se, najvjerojatnije bi otisli i Stojicic i Stanisic jer bi novi ministar, ako i ne bi bio iz JUL, bio bi izuzetno blizak ovoj stranci. "Odavanje priznanja" zato je jasan signal svim zainteresiranim, kako u vladjucim strankama SPS - JUL koje tresu unutrasnji obracuni, tako i opoziciji i javnosti, da u MUP ostaje sve po starom i da se nitko ne nada promjenama. Tko to jos mijenja policijski vrh, pogotovo kada je glavni politicki faktor

• u ovom slucaju Milosevic - javno pokazao da je izuzetno zadovoljan njegovim radom?

No, najvaznija poruka prijema bila je da predsjednik Srbije u potpunosti stoji iza policijskog terora u noci izmedju 2. i 3. februara. Na znanje i ravnanje svima: nije eksces, nema nikakve paralelne komande i nema ni govora da Sokolovic, Stojicic i Stanisic ne znaju tko su batinasi.

REAKCIJE

Tesko je nabrojati tko je sve osudio policijski teror. Americka aministracija, uz osudu, zatrazila je od Milosevica da smjesta prekine svaku upotrebu sile ukoliko ne zeli da se vrati u potpunu medjunarodnu izolaciju. Slicno su reagirali i ministri vanjskih poslova Velike Britanije Njemacke i Francuske. Osudjujuci policijski teror nad mirnim demonstrantima, visoki predstavnik medjunarodne zajednice u BiH Karl Bilt, nazvao je Milosevicevu Srbiju "bolesnikom Evrope". Osude i zgrazanja u zemlji, ako se izuzmu najrigidnije strukture SPS-JUL bile su opce. U svojoj do sad najostrijoj poruci, Patrijarh srpski Pavle, izmedju ostalog moli "one naoruzane, da budu cuvari reda i mira, a ne one vlasti, koja tako tragicno po sve nas, sve vise tone u neznanju sta radi. Uzdam se u Boga da ce joj On otvoriti oci i namuceni narod prestati da zlostavlja".

Pored Crkve, reagirala je gotovo cjelokupna javnost. Kazalista su prestla sa radom, ukljucujuci i Narodno pozoriste, filmskih distributeri povukli su svoje filomve ne samo sa 25 jubilarnog Festa koji je tako prekinut, nego i iz kina, a tesko je pronaci javnu licnost od integriteta, koja nije osudila teror i brutalnost MUP. Cak, i Nebojsa Covic, gradonacelnik Beograda koji je poslije svog iskljucnja iz SPS tvrdio da su Stojicic (ali i Stanisic) "vrhunski profesionalci" i casni ljudi, te da nemaju veze sa policijskim batinasima u civilu, te tvrdnje nije ponovio. Napominjuci da je i dalje gradonacelnik, pozvao je sve pripadnike MUP da ne zaborave da su pred njima mirni gradjani Beograda.

Uz ogorcenje, sve ovo je pratio i stid da je Srbija na kraju dvadestog vijeka drzava gdje specijalci prebijaju gradjane kao zivotinje, zato sto zvizde njenom predsjedniku zbog kradje na lokalnim izborima. No, onome cega se svi srame, divi se Aleksndar Vulin, bivsi portparol, a sada zamjenik predsjednika direkcije JUL. On je divljenje pripadnicima MUP "sto su se suzdrzavali toliko dana", zacinio opaskom da nisu valjda policajci gradjane na temperaturi od minus sest stupnjeva trebali da zasipaju toplom vodom iz vodenih topova.

OKIDAC

Neizbjezno je pitanje sto je bio okidac u vrhu rezima da se naredi i primjeni nasilje 3. februara. Spekulacija, da je rijec o pocetku uvodjenja prinudne uprave u Beogradu, otpala je, cim je Milosevic naredio predsjedniku vlade Srbije Mirku Marjanovicu da naredi socijalistickoj vecini u republickoj Skupstini da izglasa poseban zakon koji ce priznati rezultate izbora onako kako ih je utvrdila misija OEBS.

Srbijanski predsjednik svjesan tezine osude medjunarodne zajednice i sa vec pripremljenom odlukom za priznavanje rezultata od 17. novembra 1996., brutalnom je akcijom zelio pokazati da je i dalje gazda bez koga se ne moze, niti ce se ubuduce moci. Otkazivanje britanske banke Net Vest, da i dalje savjetuje SR Jugoslaviju pred medjunarodnim povjeriocima zbog politicke krize u zemlji, prilicno je ugrozilo kredibilit rezima. Tocnije, sumnja u njegov opstanak, dovela je u pitanje i smisao bilo kakvog daljeg poslovanja. Batinanje je tako imalo cilj da pokaze da Milosevic moze sa Srbijom da raditi sve sto mu padne na pamet, a priznavanje izbora je tu da amortizira neugodnu buku iz inostranstva. Treci, pak, smatraju da je batinanje plod javnog dnevika dr Markovic u kom stoji da koalicija "Zajedno" (predsjednik Srpskog pokreta obnove Vuk Draskovic, prije svih) radi o glavi njoj i njenoj porodici, i da samo vreba priliku da se docepa nje i njenih istomisljenika, pa da ih sve, po cileanskom receptu, pocne da sprovodi na stadione...

"Dogodilo se ono o cemu je pisala Mira Markovic, s tim sto je ona zamenila uloge. Ona je vojna hunta, a mi smo studenti", prokomentirao je policijsko nasilje predsjednik Demokratske stranke Zoran Djindjic i dodao: "Ovim impotentnim cileanskim scenarijem Milosevic je odradio ogroman posao za nas. S tim sto iza ovog ne stoji nikakav plan. Pinoce je bar imao plan..."

SMUTNO VREME

Ipak, najrasirenije misljenje je da je Milosevic brutalnom policijskom silom namjeravao da zastrasi gradjane i ukloni ih sa ulice. Kada se suocio sa opcom osudom i kada su i nakon batina svi ponovo izisli na ulice, reterirao je i ucinio ono sto je mu je jedino preostlo: da prizna rezultate od 17. novembra. Premda zvuci prilicno logicno, ozbiljnu sjenu baca dogadjaj od 6. februara na Trgu republike. Tada je grupa mladih huligana, jos za potpuno mirnog trajanja mitinga koalicije "Zajedno" pokusala isprovocirati policiju. No, umjesto da reagiraju njeni pripadnici su se u potpunosti povukli. Vandali su tada krenuli u svoj rusilacki pir. Zaustavljali su automobile naredjujuci vozacima da trube i pozdravljaju sa tri prsta. Pretucen je i vozac automobila sa diplomatskom registracijom ambasade Francuske. Dok je mlacen nesretni diplomat, policajac u civilu je pucao u zrak, huligani su se razbjezali, a potom je i on nestao. Konacno, kada su poslije jednosatnog nicim ometanog vandalizma obesnih mladica stigli specijalaci, zapoceli su sa mlatretiranjem i privodjenjem gradjana. Pojedini policajci, ocito vodeci neke svoje privatne ratove, pokusali su upasti i na Filozofski fakultet..

Tesko je reci da li je ova drama na Trgu republike iskoristen autenticni huliganizam ili smisljena policijska provokacija. Premda sve nije u potpunosti iskoristeno u propagandne svrhe, kako to vec ovdasnji rezimski mediji znaju, izvjesno je da se radi o poruci javnosti da rezim ne mora pribjeci nasilju samo kroz uniformirane policajce. I jos: da ti demonstranti za koje svi tvrde da su mirni to nisu ni malo. Eto, vidi se sto se dogadja kad se policija - na koju je vecina javnosti toliko kivna - povuce. Cini se zato, da se Milosevic odlucio na policijsko nasilje, svjestan da malo sto u Srbiji moze ostati po starom. Drugim, rijecima, dao je na znanje i ravnanje svima, nasta je sve spreman. Jer, u smutnim vremenima, vlast se iskljucivo drzi ovakvom policijom i ovakvim njenim "akcijama". Sve ostalo, ovdasnji aktuelni rezim, vec je proigrao.

(AIM) Filip Svarm