KLEINOVA LULA MIRA

AIM, OSIJEK, 7.2.1997. Jedan nakladni zagrebacki tjednik, ovih je dana, na udarnom mjestu svoje naslovne stranice gromoglasno najavio hrvatsku vojnu akciju u istocnoj Slavoniji, ciji bi cilj bio zauzece mostova na Dunavu (Ilok, Erdut, Batina), razoruzanje prijelazne policije i uhicenje dijela vodstva lokalnih Srba. Doista, posljednjih se desetak dana poklopilo mnogo toga sto je moglo navesti na takav zakljucak - radikalni dio Srba potrudio se, narocito nakon predsjednicke izjave Vijeca sigurnosti raznim teroristickim akcijama (koje su kulminirale ubojstvom belgijskog pripadnika UNTAES-a) doliti ulja na vatru; prijelazni upravitelj Jacques Klein nalazio se na dvotjednom putu u Sjedinjenim Drzavama; Milosevicu se u Srbiji bilo opasno zaljuljalo pa bi mu hrvatska vojna akcija u Podunavlju dobro dosla ne samo na unutrasnjem planu, vec i zbog svracanja svjetske pozornosti od Beograda ka Zagrebu; u Hrvatskoj su izbori pred vratima, a to je vec tradicionalno vrijeme u kojima vojne pobjede stranka na vlasti koristi za predizbornu promidzbu.

Stvari su se narocito zaostrile kad se cinilo da Vojislav Stanimirovic, najkooperativniji medju tamosnjim vodjama, pocinje gubiti bitku s radikalnom strujom (Goran Hadzic, Milan Keravica, Vaso Zigic) i kad je na njega u Vukovaru izvrsen ozbiljan pritisak da se povuce. Njegovo Izvrsno vijece donijelo je, netom nakon objavljivanja predsjednicke izjave Vijeca sigurnosti - koju su lokalne srpske vlasti ocijenile posve neprihvatljivom - odluku o samosuspenziji. No, istocnom se Slavonijom ubrzo pronijela glasina kako je cijela Stanimiroviceva vlada podnijela ostavku, sto su neke radijske postaje na podrucju UNTAES-a i objavile. U malom propagandno-psiholoskom ratu dogodila se cak i apsurdna stvar - dio medija u Hrvatskoj pozurio je demantirati vijest o ostavci Stanimiroviceve vlade. Istodobno s glasinom o Stanimirovicevom politickom kraju, Vukovarom je krenula prica kako se Hadzic sastao s Milosevicem i dobio od njega podrsku za tvrdi stav u pregovorima s Hrvatskom. No, prica je drzala vodu tek dva dana: srpsko vodjstvo iz istocne Slavonije pocetkom ovoga tjedna sastalo se s Milanom Milutinovicem, Milosevicevim ministrom vanjskih poslova, pa je na Skupstini lokalnih Srba, dva dana kasnije u Vukovaru, Stanimirovic lako isplivao iz uzburkane vode. Cak je i Hadzic bacio pojas za spasavanje - nenadano i na iznenadjenje vijecnika - pocevsi nabrajati dobre strane iz predsjednicke izjave i pomirljivo zagovarajuci kooperativniji stav u pregovorima oko izbora i buduceg statusa sadasnjeg podrucja UNTAES-a.

Srpska skupstina u Vukovaru, odrzana prosle srijede, po prvi je put jasno porucila tamosnjem stanovnistvu da treba izaci na izbore, sto je sutradan bilo dobro primljeno od ambasadora kontaktne skupine, koji su dosli u Vukovar da bi se uvjerili o tamosnjim politickim prilikama i procijenili koliko su one pogodne za izbore. Peter Galbraith i Gavin Hewitt, dvojica najmocnijih iz kontaktne skupine, nisu svoje dojmove obznanili javno. Poznato je tek sto su rekli Srbima, ali ne i sto je stvarni sadrzaj njihova demarsa hrvatskim vlastima, koji se odnosio na stvaranje uvjeta za odrzavanje izbora. Britanski veleposlanik Hewitt porucio je Srbima kako je vrijeme pregovora proslo i da sada paznju valja usmjeriti na izbore, dok je Galbraith upozorio da bi srpski bojkot izbora ostao bez ikakvog razumijevanja medjunarodne zajednice.

Dok su se diplomati ponasali diplomatski, general Klein bio je mnogo odredjeniji i - istog dana kad je u Vukovaru boravila kontaktna skupina - na UN radiju otkrio je mnogo toga sto hrvatska javnost od svojih politicara nije cula. Klein je sasvim otvoreno nagovijestio mogucnost da izbori u hrvatskom Podunavlju ne moraju biti istodobno kad i u ostalim dijelovima Hrvatske -

1. ozujka, kako je bilo najavljeno. Doduse, i Ivica Vrkic, predstojnik Vladina ureda za mirnu reintegraciju istocne Slavonije - za one koji znaju citati novine - nedavno je u intervjuu "Vjesniku" rekao nesto slicno. On je, naime, odgovarajuci na pitanje hoce li izbori u Podunavlju biti odgodjeni, odgovorio da takva mogucnost teoretski postoji. No, Klein je, govoreci o istom, bio mnogo odredjeniji: nekoliko je puta kao termin odrzavanja izbora spomenuo "rano proljece", dodavsi kako se oni moraju odrzati najkasnije mjesec dana prije zavrsetka mandata UNTAES-a, dakle do 15 lipnja. Klein je rekao kako ce odluku o tome kad ce izbori biti zakazani donijeti on osobno i da ce to uraditi u roku od nekoliko tjedana.

Kleinova formulacija "nekoliko tjedana" bitno odudara od najave Vladimira Seksa da ce datum odrzavanja izbora u Hrvatskoj biti raspisan najkasnije do 12. veljace. Je li u pitanju dodatni pritisak na Hrvatsku ne bi li ucinila jos poneki ustupak, ili Klein doista ocjenjuje da uvjeti za izbore jos ne postoje, tek disonantnost tonova iz Kleinovog stozera s onima koji dolaze iz Zagreba, vise je nego ocita. Klein je, govoreci na Radiju UN-a, samo dan nakon sto se vratio iz New Yorka i Washingtona, rekao kako ce i nakon izbora, prisutnost medjunarodne zajednice na tom podrucju - doduse u ponesto izmijenjenom obliku - ostati "jos mnogo godina". On je - s prilicnom razlikom od onoga sto porucuje sluzbeni Zagreb - govorio o ulasku Hrvatske vojske na to podrucje. Po njemu za to nema potrebe, a najavio je i slanje pricuvnih casnika s tog podrucja u Zagreb, da se s ministrom obrane dogovore oko buduceg statusa istocne Slavonije.

Tek posredno, citajuci izmedju redova ili "ukrstajuci" izjave Kleina i njegovih suradnika s onima koji stizu od strane hrvatskih duznosnika, da se provizorno skicirati slika onoga sto Hrvatska moze ocekivati nakon izbora u Podunavlju. U tom je smislu indikativna Vrkiceva izjava kako bi bilo bolje da hrvatske stranke, bas kao ni srpske, na izbore ne izadju u jedinstvenom nacionalnom bloku. Vrkic drzi kako je bolje da stranke nastupe samostalno, jer smatra kako bi se jedinstveni stranacki blokovi mogli prezestoko sudariti, sto bi moglo ostaviti ozbiljnih posljedica na politicke prilike nakon izbora. Ako se zna da je upravo Zajednica prognanika Hrvatske, ciji je celnik Mato Simic pod kontrolom osjeckog zupana Branimira Glavasa i zastupa stavove radikalne struje HDZ-ovske desnice, inzistirala na jedinstvenom nastupu hrvatskih stranaka na izborima u istocnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, postaje jasno da ni unutar sluzbene hrvatske politike jos nema jedinstvenog stava sto i kako uciniti s Podunavljem.

Ta se bitka, ocito, vodi na sirokom unutarhadezeovskom frontu i mogla bi se, pojednostavljeno, svrstati u sabloniziranu podjelu umjerenih protiv desnih. Klein je u vise navrata upozoravao na lokalne ekstremne politicare koji koce proces reintegracije, ali predstavljaju i opasnost za postizborno vrijeme. Nije nikakva tajna da je pod tim prije svih mislio na osjeckog zupana Glavasa, ali i vukovarsko-srijemskog, Vladu Osusta. Potkraj sijecnja, na kolegiju zupana u Zagrebu, Ivica Kostovic, potpredsjednik hrvatske Vlade zaduzen za reintegraciju Podunavlja, porucio je slavonskim zupanima - Glavasu i Osustu da se "najnjeznije i najtakticnije" ponasaju tokom najkriticnijeg razdoblja mirne reintegracije, onom koje ce nastupiti nakon izbora. Glavas, indikativno je, na taj sastanak nije dosao, ali je putem svoje stranke uputio proglas Srbima u Podunavlju kako ce HDZ najbolje stititi njihove interese.

Kad je rijec o odrzavanju izbora u istocnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu i prilikama koje ce ondje zavladati nakon izbora - uz pretpostavku da do njih doista i dodje - u igri je toliko nepoznanica, isprepletenih s najrazlicitijim interesima, da je nemoguce reci tko ce koga nadmudriti. Klein se u posljednje vrijeme sve cesce slika s pravom indijanskom lulom mira, koju je pripremio da je zajedno s Hrvatima i Srbima popusi nakon izbora. No, previdio je tek jednu stvar - zakopane ratne sjekire. Tu je, naime, mnogo poglavica kojima i sam Manitu sve teze upravlja.

DRAGO HEDL